• On/Off

you wonna see me burn but I'm 18 years old living fire

„zašto biti netko ili nešto što nisi,
kada si već sam po sebi izvor svoje izvornosti.
Pokušaj biti potpunije to što jesi.
Ne potiskuj, izrazi …“



…“Tko sam, možda se pitaš?

Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.

Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš

i ja sam svaka žena na koju naiđeš,

a opet ja sam samo jedna,ja."



Ja sam dug put bolnog iskustva.



ghost

Šetala je...onako izgubljenog pogleda i zamršene kose.Svuda oko nje mrak,jedino se naziru obrisi visokih stabala zbog sjene mjeseca.
Kiša je počela padati.
Ona koja je voljela kišu nije to ni osjetila.
Kapi su se slijevale,klizile niz njeno lice,niz njenu kožu i tijelo.
Natapale su njenu kosu,koja je postajala sve teže i teža,poput
njena daha.
Korača i dalje nesigurna koraka,nimalo svjesna zašto to čini.
Pitajući se odakla joj ta snaga.
Tako dugo već hoda.
Misli je vode.
Dalje i dalje...
Odsutna duhom ne osjeća umor tijela.
Njeno krhko tijelo je postalo samo oruđe koje vodi putem,vodi do cilja.
Kojeg cilja?
Ne zna ni ona sama.
Zna samo da ne smije stati.Ako stane neće moći više nastaviti,a sada je predaleko da se vrati.
Izgubljena je.
Ne poznaje više doma,ni prijatelja.
Zna za san o ljubavi i njemu trči.
Teškog daha,izmorenog tijela po kojem se osim kišnih kapi kotrljaju i kapi njenog bića,da li su to suze ili znoj,ne zna ni ona sama.
Ide dalje i dalje a put postaje sve teži,pun zamki i kamenja.
Spotiče se i pada,ostavlja krvave tragove,podsjetnike boli na putu svog života.
Nastavlja dalje.
Spotiče se ponovo i pada na tlo.
Bez zadnjeg atoma snage pada pod teretom svojih snova i nadanja.
Tisuću suza na njenom licu brišu blato sa čiste kože,i ne daju joj da se spoji sa crnon sudbinon.
Ona se po prvi puta okreće,gleda iza sebe...
ne vidi ništa...gleda naprijed...ne nazire se ništa...
Kuda je krenula?
Kada će stići?


Preumorna da pricam,objasnjavam i
osjecanja svoja pokazujem.Prelijena.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.