"Okovan poput zvijeri u podzemnom svijetu, gladujem za slobodom. Oči u tmini svijetle, pokazuju put prolaznicima, dok lanci od silnih trzaja prave mi rane. Moja sudbina, da budem svjetlo dok meni odreden je mrak mučna je. Mase me optuzuju, ali kriv sam samo za strah i podvojenost. Lijevao sam strah u smijeh, dok moje raspoluceno bice nikad pravo svoje lice nije pokazalo, ali imam vjecnost za ispravku. Doci cu do tocke kad lanci popucat ce i srnut cu prema svijetlosti, prema mjestu gdje su umjetnici,filozofi,znanstvenici, jer raj je iluzija, prica za djetinjstvo covjecanstva. U tom polju jedinstvenosti moja Sopstvenost bit ce centrirana, Anima ce bit, ne autonomni kompleks, vec veza s mojim nesvjesnim, te cu sav bit otcijepljen od kolektivizma i bit jedinstvena individua." I tako je on opijen brbljao svoje prorocanske projekcije misli i osjecaja. Nije bio svjestan da u pozadini moze da ugleda izlaz, sav je bio sizofren sto odgovara danasnjem duhu vremena. U tom mu je dosla poruka na Viber "dolazi, čekamo te" i samo je ustao i otisao bez pozdrava, potpuno opijen od otvaranja svoje jedne deluzije. Doduse, rekosmo bez pozdrava jer sjedio je sam u kafani, publika mu bila ostali stolovi koji onako pomalo u socijalnom soku govorase "ovaj je lud!".