Okovani rešetkama iluzije, koprcamo se u snovima. Realnost s onu stranu ceka, daje nam izlaz. Zivot i smrt ne postoje, "ovdje" smo oduvijek i zauvijek, onakvi kakvi smo. Kozmos ne mari za nas, mi smo samo nusprodukt prvog velikog vala, nasta egzistencija prazna i nistavna, znamo vec, mala tocka smo."Kavez sam sto trazi pticu",jedino sto mozemo je izgradit nesto u vlastitoj psihi sto vjecno ostat ce, zajahat na meditativnom procesu istrazivanja samog sebe. Mehanicnost u koju zapali smo, produkt je sveopce sfere kulture, koju igru igramo zavisi od nas.