Nakon što sam pogledao film Dvida Lyncha "Fire walk with me" opet mi se javila potreba za interpretacija tog filma u kojemu se miješa san i stvarnost i razni bizarni likovi koji se od nikuda materijaliziraju da bi zatim nestali. Dakle o čemu je riječ? Čini mi se da je poanta cijelog filma u dvije stvarnosti, onoj običnoj pojavnoj u kojoj nema prostora za moralne koncepte dobra i zla, već samo prirodne činjenice i onoj drugoj stvarnosti u kojoj je dobro i zlo realno postojeće. Kao što sam već pisao u svome postu na blogu pod imenom "Zlo", još od škotskog filozofa Davida Humea postoji tradicija mišljenja u filozofiji da dobro i zlo kao realno egzistirajući entiteti ne postoje u stvarnosti, već su doprinost, kreacija ljudskog uma, odnosno kada vidim da netko nekog ubija ne vidim dobro ili zlo već samo podizanje ruke s nožem, dok je dodavanje pojma dobra ili zla isključivo ljudski konstrukt. Suvremeniji filozofi su također u potpunosti negirali moralni realizam tvrdnjom da bi tada trebala postojati još jedna dodatna realnost gdje bi se nalazilo dobro i zlo i da bi takva realnost bila jako čudna. E, pa upravo takvu drugu realnost donosi Dvid Lynch u svom filmu "Fire walk with me". Tamo imamo onu svakodnevnu stvarnost u kojoj otac seksualno zlostavlja svoju kčer, no u isto vrijema nam Lynch prikazuje doslovno i realnost u kojoj se nalaze dobro i zlo, preko stvorenja pod imenom Bob koji ulazi u osobu u trenutku kada je ta osoba spremna počiniti zlo. Taj Bob je doslovni , vizualni prikaz zla, onoga što prema Humeu ne vidimo prilikom čina ubojstva. Svo to križanje svijetova u Lynchovom filmu je njegov prikaz kako se obična prirodna stvarnost preklapa sa moralom stvarnošću i kako jedna na drugu međusobno utječu. Tako imamo razne predmete poput određenog prstena koji su supstantivni privlačioci samo zla, pa tko stavi taj prsten nužno postaje žrtva zla, odnosno Boba. Zatim imamo baš određene lokacije poput Black lodgea (to je jasnije u seriji) ili bordela u kojima je zlo koncentrirano i gdje ako se osoba nađe na toj lokaciji nužno dobije svog zlog demonskog pratioca. Drugimi riječima, mi bi smo paralelno sa geografskom kartom, slobodno mogli napraviti i kartu dobra i zla. Također je za film važan već spomenuti aspekt preklapanja snova i stvarnosti, odnosno proročanskih poruka dobivenih iz snova i tumaćenja raznih simbola. Naime, radi se o tvrdnji nadrealista (o čemu sam na blogu također već pisao) da stvarnost u potpunosti možemo spoznati tek kada pridamo važnost i uzročni značaj snovima kao što pridajemo javi. Tako da preko nekih scena u kojima agent Cooper preko snova spoznaje tko će biti buduća žrtva vidimo čisti filmski primjer takvog nadrealističkog poimanja stvarnosti, a preko snova također se prodire u u tu paralelnu stavrnost u kojoj je dobro i zlo realno postojeće u formi patuljaka, Boba i anđela. Potpunim razumjevanjem i snalaženjem unutar tih dviju međusobno prožimajućih stvarnosti on u potpunosti može rastumaćiti što će se u budućnosti dogoditi. Drugim riječima, detektivi iz filma idu korak dalje od Shelock Holmes dedukcije samih pojavnih predmeta, oni predmete interpretiraju i na simboličkoj razini i tako u potpunosti zahvaćaju cijelu stvarnost i interpretiraju je. |
Preko myspacea preslušavao sam novi album Marilyn Mansona "Eat me, Drink me". Prema samom priznanju autora (izrečenom na intervjuu s Henry Rollinsom-provjerite youtube) bio je zapao u krizu te se pitao želi li se još baviti muzikom i tako to....prosvjetljenje i ponovno pronađena snaga je stigla u obliku nove djevojke, pa je Manson ekspresnom brzinom u samo tri mjeseca smislio muziku i snimo album za kojeg kaže da je najosobniji do sada. Dakle, patetičan rasplet dostojan posljednjeg filma iz serije Star Wars kada Anakin Skywalker zbog ljubavi prelazi na tamnu stranu i postaje zli Darth Vader. Šmrc. No ono što razlikuje Mansonov novi album od posljednje Lucasova filma jest to što ta patetična priča pali u kontekstu neke vizije "romantičnog vampira" kakva se provlači kao crvena niti kroz album, budući da su nas filmovi i priče o vampirima navikli na krvopije mekih srdašca, dok je Lukas teško, zapravo nikako, uvjerio fanove Ratova Zvijezda da je jedno grandiozno zlo biće poput Vadera nastalo zbog ljubavnih problema. Stoga zaključujem da je "Eat me, Drink me" dobar album. Doduše nije toliko nabrijan kao prethodni Mansonovi albumi, fali mu angažiranih i bijesnih pjesma kao što je "Fight song" ili "Iresponsable hate anthem", raznih nepredvidljivih promjena ritma i dinamike i nakon ovog albuma teško je očekivati da će Marilyn ikada nadmašiti brilijantog "Anichrist superstara" , ali u toj svoj skuliranosti niti jedna pjesma s "Eat me Drink me" nije dosadna i pruža nježniji gothic filing od navedenog estetičara ružnog i sveopćeg mrzitelja koji je sve započeo. Moram priznati da me prilikom prvog slušanja smetao nedostatak ritam mašina i ostalih industro semplova na koje smo od Mansona navikli, ali to je nadomjestio sitnim parafrazama vampirskih tema, kakvih možemo čuti u raznim filmovima o grofu Drakuli, što se provlače kroz gotovo svaku pjesmu na albumu. Pogotovo se navedeno odnosi na uvodnu "If I was your vampire" i pjesmu "Evidence" koja je moj osobni favorit. Čini mi se da te dvije pjesme najbolje pogađaju vampirsku poetiku koju je Manson želio istaći ovim albumom. Stoga mi se čini nespretnim što je za singl izabrana pjesma "Heart shape glasses" koja nije toliko "vampirska" kao ostatak albuma, već me neodoljivo podsjeća na Roxy Music u njihovim zlatnim danima akka "Love is the drug". Pod potencijalne hitove možemo staviti i pjesmu "The Red Carpet Grave" koja kreće s distorziranom wah bas linijom da bi se razvila u trzavi pjevnoplesni refren, pa od žešćih (kojih nema baš previše na albumu) možemo izdvojiti pjesme "Are you the rabbit" i " You Me and the Devil" koje najviše podsjećaju na Mansona s prošlih albuma. Tu je i stvar "Mutilation is Most" zbog čijeg je (će) refrena "Fuck you, fuck you too" album dobio(ti) nagradu u vidu naljepnice "Parental Advisory - Explicit lirycs", što će mlađe fanove vjerojatno razveseliti. Album zatvara istoimena pjesma, vampirica "Eat me, Drink me" a, moja kompleksna definicija preslušanog glasi: "industro metal križan s novim romantizmom i Bela Lugosijem iz doba dok je još Ed Wood bio vojnik i prilikom desanta nosio žensko donje rublje". Hm....sve u svemu zbilja vrijedi poslušati. album možete poslušati na http://www.myspace.com/marilynmanson Za vašu zabavu - "Whisky bar" by M.M. |
< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |