Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
19.05.2007., subota
Filozofija i tehnološke inovacije
|
Kroz povijest filozofije često su se neki ključni problemi poput ljudskog identiteta i ontološkog pitanja što je svijet objašnjavali analogijom sa izumima novih strojeva. Tako je Descartes ljudsko tijelo objašnjavao poput mehaničkog stroja, Leibniz je objašnjavao bit pomoću monada, budući je negdje u njegovo vrijeme otkriven mikroskop te ga je mnoštvo stanica potaklo da na sličan način konstruira svoju ontološku priču. U današnje vrijeme David J. Chalmers, potaknut informatičkom revolucijom, je ponudio teoriju da je svijet jedna binarnom kodu, odnosno nešto (materija) su jedinice, dok je ništa nula, dok je kod funkcionalista popularna teorija koja kaže da mozak funkcionira poput kompjutera. Pitanje koje se postavlja jesu li ta objašnjenja svijeta istinita, stoga što nam nova otkriča ukazuju kakav svijetzapravo jest , odnosno da tim novim strojevima implicitno ukazujemo kako ljudski um funkcionira i kako je svijet uređen ili su naprosto filozofi fascinirani i začuđeni nekakvim novim pogledom na svijet napravili grašku time što su svijet išli objasniti samo kopirajući jedan proizvod ljudskog uma, te su ga tako objasnili na antropocentrični način, pa su radi toga zapostavili ostale mogućnosti prirode koje se ne očituju u izumu zbog njegove specifičnosti, odnosno specijaliziranosti za jedno područje? Naime, čini se da je priroda sa svojim zakonima mnogo bogatija nego što ljudski um može dokučiti, stoga ako način na koji funkcioniraju naše misli ili cijelokupno objašnjenje svijeta argumentiramo pozivajući se na sličnosti sa nekim izumom, mi zapravo radimo grešku i udaljujemo se od istine. To je još očitije kada se shvati da se svakim novim izumom nova ontološka objašnjenja ne podudaraju sa starima upravo iz razloga što su ti izumi toliko različiti. Tako se danas više neće čovjeka objašnjavati kao analogni mehanički stroj, već kao neko digitalno biće ili u ekstremnijim slučajevima hologram i četiri dimenzionalno biće. Svijet neće biti podjeljen na male monade koje asociraju na spermatozoide koje se promatra mikroskopom, već će biti podijeljen u jedinice i nule. Sve do otkrića novog izuma. Osim toga argumenti iz analogije (uspoređivanja s nečim) su često najjasniji, najjednostavniji za shvatiti jer se nerješiv problem poput svijesti, što je svijet, zašto nešto, a ne ništa, objašnjavaju s nečim što je poznato ljudskom umu. Time ne obajšnjavamo svijet, već samo prilagođavaom teoriju neko tehnološkom trendu. Mogli bi smo to nazvati "Filozofska moda". A što reći za davna doba kada nije bilo toliko tehnoloških inovacija pa su svijet objašnjavali pomoću četiri elementa-zemlja, voda, vatra, zrak, jer im je to bilo nešto najpoznatije s čim su mogli svijet usporediti, dok su Mongoli za svijet mislili da je divovski šator, jurta? Čini se da su takvi argumenti iz analogije jednaki viđenju zemlje kao ploče, jer se s tadašnjim znanjem zemlja mogla samo tako opisati, kao što mi sa današnjim znanjem najjednostavnije analogijom s kompjuterom opisujemo funkcioniranje ljudskog uma. Lako je za shvatit, a u isto vrijeme je i trendy. Oni koji brane takve argumente iz analogije sa aktualnim izumima (možda i ja?), mogu reći da mi nikada nećemo u potpunosti saznati kakav je svijet (priroda) zapravo, jer je naše viđenje svijeta limitirano konceptualnim i perceptualnim sposobnostima ljudske vrste. Odnosno, kao što bi rekao Kant, nikada ne možemo znati noumenom (stvar samu po sebi) već samo fenomen (pojavu, kako je vidimo). Stoga su ti izumi zapravo indikator kako čovjek viedi svijet i kako razmišlja. Drugim riječima, kada je izmišljen kompjuter, čovjek je poput mitskog boga nesvjesno stvorio stroj na svoju sliku i priliku. Nesvjesno je kompjuteru usadio sličan funkcionalan način razmišljanja kakvog ima i ljudski um. Tako da zapravo postepenim razvojem inovacija, filozofskim tumačenjem mi otkrivamo nove sposobnosti u nama, pa čak i stvaramo nove sposobnosti i dobivamo novu perspektivu na uređenost svijeta, što onda dalje implicira nove tehnološke inovacije, koje onda dalje razvijaju naše kognitivne sposobnosti i perceptualne. Sve dalje dok, možda, ne dođemo do novog stupnja u evoluciji ljudske vrste. I onda opet dalje, ha-he-ha! Dakle, mi možda takvim tumaćenjem svijeta ne otkrivamo potpunu istinu, niti joj se približavamo, već se naprosto razvijamo kao bića. Mentalno i fizički. |
