Sve će to narod pozlatiti

srijeda , 29.12.2004.

Saša pobijedio u Big Brotheru i sad možemo i tu priču konačno završiti. Iako sam bio jedan od istaknutih pripadnika Pokreta Otpora koji se borio protiv fascinacije jednim tupavim seljakom, mora mu se priznat da je u ovoj kombinaciji najbolje odigrao. Neka mu milijuna, neka vrati dugove i živi happily ever after.

I pri ovom izboru Saše za pobjednika BB-a došle su do izražaja dvije stvari. Prva stvar je negativna selekcija u Hrvata. Mi imamo takvu sreću da često ne možemo birati najbolje, nego biramo najmanje loše. I samo u takvim uvjetima na površinu će isplivati Rafo, Tironi (jel' se tko sjeća ovih likova više?) i u zadnjem naletu poglupljenja nacije – Saša. Bez velikih analiza, dovoljno je samo letimično pogledati profil ove trojice da se dobije tužna slika što kod Hrvata pali. Malo «otkačenosti», puno gluparanja, nimalo pameti. OK, sve su to bili show-programi sumnjive kvalitete, ništa strašno se neće dogoditi da i takvi likovi imaju svojih minuta slave, neka uspiju i svaka im sreća u daljnjem životu.
Stvar postaje malčice ozbiljnija kad se negativna selekcija proširi i u ostala, važnija područja života. Trenutno najočitiji primjer su predsjednički izbori. Unatoč najvećem broju kandidata do sada, izbor je jadan. Osim starog predsjednika (kojem se također ima što prigovoriti), ostali kandidati su otužna hrpica ego-tripera koji bi vjerojatno imali problema i pri skupljanju novaca za čišćenje stubišta u zgradi, a kamoli da vode državu. Opet ćemo birati najmanje lošeg kandidata. Vjerojatno svi znate za primjere u svojim radnim sredinama, gdje pametni i sposobni najčešće zbrišu iz firme ili odu vani, a od ostataka se kroji kakva-takva uprava. Opet se bira najbolje od najlošijeg.

A što rade ovi sposobni i pametni pojedinci, kojih, hvala Bogu, ipak u Hrvatskoj ima? Najčešće su spriječeni negativnom selekcijom, ali i svojim egom koji im govori da se trivijalnostima poput Big Brothera ne treba baviti. Pa i ne treba, ali je upravo BB dobra ilustracija kako stvari funkcioniraju i na višim, važnijim razinama. Onaj tko je sposoban, pametan, stručan, često se povlači u svoj mikro-svijet gdje je najbolji i gdje sve ima smisla. Koliko sam puta čuo od jako pametnih ljudi da neće glasati na izborima jer njihov glas ništa ne mijenja, bilo kakva angažiranost im samo smeta u poslu, imaju važnijih stvari za raditi… Dok oni to rade, oni gluplji, nesposobniji, nestručni i podobni, kroje svima nama, a i njima, sudbinu.
Zato sam znao jako popizdit na izjave tipa «kako možeš gledat BB, to je smeće». Da, to je smeće, zanimljivo je samo kao nekakav društveni eksperiment. A iz gledanja tog eksperimenta mogu se izvući mnogi zaključci o Hrvatskoj danas, moje zaključke upravo čitate. A jedan od većih zaključaka je taj ako se svi zatvorimo u svoje čahure i preziremo neke pojave u društvu koje su za nas «preglupe», «prizemne», «neozbiljne», onda se nemamo šta puno čudit kad se probudimo u svijetu koji su za nas skrojili neki drugi, kojima to nije bilo glupo.

Nemamo se onda što čuditi što Narod bira Sašu. Što Narod vrišti na Škorinim koncertima. Što Narod redovito bira najseljačkije pjesme za Eurosong. Što Narod guta Villu Mariju i Zabranjenu Ljubav.
Pizdarije? Nebitno? Možda i jesu pizdarije. Ali taj isti Narod 2. siječnja bira predsjednika, poslije će birati i novu Vladu, odlučivat će na referendumu o pristupanju Europskoj Uniji. Odakle nam sigurnost da će rezultati tih glasovanja biti išta pametniji od ovih gore navedenih?

Narod nije mudar i Narod ne zna najbolje, kako neke izreke kažu. Narod je iracionalna kategorija. Pogotovo onda kad se najbolji članovi tog Naroda već neko vrijeme prave kao da ih nije briga što se oko njih događa. Dovoljan je primjer da su se znanstvenici odavno povukli u svoje laboratorije, a studenti prosvjeduju samo onda kad im poskupi šnicel u menzi.

A kad nema mačaka, miševi u likovima Saše, Rafe, Tironija, Rojsa, Letice, Ćire itd… kolo vode.

Latinica: Pobačaj

utorak , 14.12.2004.

Nemojte se odmah uspaničarit, neću pisat o teškim i kontroverznim temama pa da se tu pokoljemo
Gledao sam Latinicu nakon duže vremena, jer mi je inače postala jako dosadna, a Latin užasno iritantan. Ali mora se priznat, kad je tema zanimljiva i gosti dobro odabrani, da je ta emisija ipak gledljiva. Dapače, jučer sam se toliko puta nasmijao da su me boljeli trbušnjaci, a nekoliko puta i spontano zapljeskao gostima i njihovim provalama.

Moj stav prema pobačaju je da on mora biti legalna opcija (dakle, nikako ga se ne smije Zakonom zabraniti) ali ipak posljednja opcija i da se mora učiniti sve da stvarno bude nužno zlo i da se broj pobačaja što više smanji. Ako ipak dođe do pobačaja, on se mora moći obaviti u legalnim uvjetima u bolnicama, a ne da žene umiru u ilegalnim "klinikama" pod noževima kojekakvih nadriliječnika. Svi ostali argumenti, pro-life i pro-choice, su sadržani u ovoj jednostavnoj formuli.

Gosti emisije su bili odlični. Ajmo redom, sa ženske strane.
1) Reperica Mirela iz grupe Elemental - sorry, curo, ali ti si tamo zalutala - tipična predstavnica nekakvog nebuloznog "girl powera" koja samo brije naučene frazetine o izboru, ženinom tijelu, pravima... Mozga ima u tragovima.
2) Danijela Trbović - slightly disappointed. Ima jezičinu, ali opet, argumenti joj nisu baš jača strana, ako argumentima nećemo nazvat agresivno kokodakanje. Ipak, tijekom emisije se popravila i rekla nekoliko pametnih stvari i nije više toliko kreštala, pa sve u svemu, ok dojam.
3) Ginekologinja - po mom mišljenju, najpametniji i najstručniji gost. Lijepo je objasnila stručne aspekte pobačaja, svoj stav, znala se nosit i sa protivnicima, sasvim malo je kreštala. Pametna žena.
4) Predstavnica B.a.B.a - volim je Za divno čudo, nije bila militantna, kakve feministice znaju bit, nego je argumentirano, s podacima iz statistika, literature utemeljeno govorila u prilog svog stava. Također, bila je najduhovitija tamo i nije se nervirala, iako joj je u jednom srazu s predstavnikom Katoličke Crkve pobjeglo "E, jebi ga..." Svaka čast babo! Ne slažem se sa svime što je rekla, zna malo bit i stereotipna, ali sve u svemu, pozitivan dojam.

Muška strana - protivnici pobačaja:
1) Predstavnik Katoličke Crkve - pametan čova, zna razgovarat argumentirano, iako malo predogmatski nabrijan. Nije se dao isprovocirat od strane žena i za to svaka čast. Čak mu je B.a.B.a rekla da je on po svojim stavovima nije pravi predstavnik Crkve.
2) Predstavnik islamske vjere - također miran, staložen, pametno odgovara na pitanja, ne da se isprovocirat. Pametno je zaokružio emisiju.
3) Ginekolog iz Beograda - e, ovo je legenda Vidi se da je "malo izlapeo" kao što je i sam priznao, ali provale su bile vrhunske. Veliki zagovornik kontracepcije putem suzdržavanja. A ovako je to obrazložio:"Pa vidimo koliko ima abortusa, pa ajmo bre biti odgovorni. Prikočimo bre malo..."

I na kraju bih se samo osvrnuo na jedan glupi argument ženske strane, iako sam više na njihovoj strani. A to je onaj argument "to je moje tijelo i moja odluka je konačna" koje su iznijele Danijela i ona reperica koja je čak usporedila tu odluku s odlukom da li će imat plavu ili žutu boju kose, hoće li imat pirsing, tetovažu itd...

Danas ima raznih čuda umjetne oplodnje, ali se u velikoj većini djeca još prave suradnjom muškarca i žene. Dakle, to dijete je zajednički proizvod. Istina, žena mora biti trudna devet mjeseci, mora se nadebljat, dobit strije, jest krastavce s paprom u 4 ujutro... Well, tough luck - priroda ili Bog su tako postavili stvari. Nije baš ni da muškarci u životu ne moraju činiti stvari koje se od žena ne očekuju.
Prema tome, da li će žena na svom tijelu imat tetovaže, pirsinge, blajhanu kosu je doista njeno isključivo pravo. Ali odluka o djetetu nije baš i isključivo njena, jer mislim da i otac ima tu neka prava kao roditelj, jer se to dijete nije stvorilo po Duhu Svetom, pa bi i oca trebalo pitati o sudbini djeteta.

Ja sam totalno za žensku ravnopravnost, ali nemojmo drage žene pretjerivat u tome, pa muškarce isključivat iz odluke o onome što je ipak 50% njihova kreacija. I da se poslužim za kraj mudrošću legendarnog ginekologa iz Beograda:"Ako žena ima pravo na svoje telo, pa valjda imam i ja. Imam pravo da ne dam svoje telo u rat, u koji idu isključivo muškarci kad zatreba."

Pomozimo, ne zaboravimo...

subota , 11.12.2004.

Prosinac je, svi sad u sebi odjednom nalazimo dobrotu i ljubav, nesebično pomažemo manje sretnijima od sebe, pjevači snimaju dobrotvorne spotove... U međuvremenu idemo na sumanute potrošačke pohode po shopping centrima, kupujemo brda hrane i poklona, od kojih će dobar dio završiti u košu ili na nekoj polici da kupi prašinu.

Ili, kao što kaže ona reklama

Ja bih dodao da je pomoć nekome kome stvarno treba neprocjenjiva.

Stoga, obavezno posjetite OVAJ BLOG na kojem ćete uskoro naći podatke (žiro-račun) i pomozite dvojici dječaka koji su bili žrtve monstruoznog zlostavljanja od strane svojih roditelja i njihovih prijatelja. Novac će se konkretno potrošiti na njih ili na kupnju videokamere pomoću koje će moći svjedočiti na sudu protiv tih monstruma bez suočenja.

Do sad smo uplaćivali za mlade, neshvaćene umjetnike i koješta drugo, dajmo nešto i za tu djecu.
Svaki prilog će biti dobrodošao, bilo da pomogne učiniti ovaj Božić sretnim toj djeci, bilo da pomogne smjestiti zlostavljače iza brave na dugo vremena, da više nikad ne unesreće nijedno dijete.

P.S. Ovaj tekst šaljem i uredništvu i molim da na naslovnicu ne stave ovaj post, nego originalni post bloga Rahatlokum s pozivom na ovu humanu akciju.

Riba ribi grize rep ("Shark Tale")

petak , 03.12.2004.

Sinoć sam opet otišao u CineStar na "skrivenu premijeru" i ovaj put je bio puni pogodak. Eto, mogu se pohvaliti da sam među prvima u Hrvatskoj odgledao novi animirani film autora "Shreka" - "Shark Tale" ili kako su naši preveli "Riba ribi grize rep"

Šta da vam kažem? Odlično. Prva dobra stvar je u tome da film nije bio sinhroniziran na hrvatski, pa svima preporučujem da obavezno gledaju originalnu verziju, jer su neke fore i provale stvarno neprevedive i u originalu zvuče sto puta bolje. Možete uživati u glasovima koje su posudili Will Smith, Robert de Niro, Renee Zellweger, Angelina Jolie.

Animacija je odlična, a priča smiješna, pogotovo kad vidite podjelu životnih uloga među ribama (morski psi su mafijaši, meduze su tjelohranitelji, klade se na utrke morskih konjića...) Film ima jako brz tempo i ponekad je čak i teško pohvatat sve fore, aluzije na neke filmove, šale i pošalice.
Mene je u principu teško nasmijat u kinu, ali ovaj film sam odgledao u jednom dahu i većinu vremena sam se davio od smijeha, kao i ostatak dvorane. U filmu su više važni ti štosevi i provale, a priča je više-manje sastavljena po starom receptu male ribice koja od jednom postaje slavna... U tome joj pomaže morski pas kojeg izopće iz društva jer je vegetarijanac

Ali da vam više ne pričam, svakako pogledajte film. Ja ću ga sigurno još jednom pogledat jer jedno gledanje nije dovoljno da se ulove svi momenti.