Saša pobijedio u Big Brotheru i sad možemo i tu priču konačno završiti. Iako sam bio jedan od istaknutih pripadnika Pokreta Otpora koji se borio protiv fascinacije jednim tupavim seljakom, mora mu se priznat da je u ovoj kombinaciji najbolje odigrao. Neka mu milijuna, neka vrati dugove i živi happily ever after.
I pri ovom izboru Saše za pobjednika BB-a došle su do izražaja dvije stvari. Prva stvar je negativna selekcija u Hrvata. Mi imamo takvu sreću da često ne možemo birati najbolje, nego biramo najmanje loše. I samo u takvim uvjetima na površinu će isplivati Rafo, Tironi (jel' se tko sjeća ovih likova više?) i u zadnjem naletu poglupljenja nacije – Saša. Bez velikih analiza, dovoljno je samo letimično pogledati profil ove trojice da se dobije tužna slika što kod Hrvata pali. Malo «otkačenosti», puno gluparanja, nimalo pameti. OK, sve su to bili show-programi sumnjive kvalitete, ništa strašno se neće dogoditi da i takvi likovi imaju svojih minuta slave, neka uspiju i svaka im sreća u daljnjem životu.
Stvar postaje malčice ozbiljnija kad se negativna selekcija proširi i u ostala, važnija područja života. Trenutno najočitiji primjer su predsjednički izbori. Unatoč najvećem broju kandidata do sada, izbor je jadan. Osim starog predsjednika (kojem se također ima što prigovoriti), ostali kandidati su otužna hrpica ego-tripera koji bi vjerojatno imali problema i pri skupljanju novaca za čišćenje stubišta u zgradi, a kamoli da vode državu. Opet ćemo birati najmanje lošeg kandidata. Vjerojatno svi znate za primjere u svojim radnim sredinama, gdje pametni i sposobni najčešće zbrišu iz firme ili odu vani, a od ostataka se kroji kakva-takva uprava. Opet se bira najbolje od najlošijeg.
A što rade ovi sposobni i pametni pojedinci, kojih, hvala Bogu, ipak u Hrvatskoj ima? Najčešće su spriječeni negativnom selekcijom, ali i svojim egom koji im govori da se trivijalnostima poput Big Brothera ne treba baviti. Pa i ne treba, ali je upravo BB dobra ilustracija kako stvari funkcioniraju i na višim, važnijim razinama. Onaj tko je sposoban, pametan, stručan, često se povlači u svoj mikro-svijet gdje je najbolji i gdje sve ima smisla. Koliko sam puta čuo od jako pametnih ljudi da neće glasati na izborima jer njihov glas ništa ne mijenja, bilo kakva angažiranost im samo smeta u poslu, imaju važnijih stvari za raditi… Dok oni to rade, oni gluplji, nesposobniji, nestručni i podobni, kroje svima nama, a i njima, sudbinu.
Zato sam znao jako popizdit na izjave tipa «kako možeš gledat BB, to je smeće». Da, to je smeće, zanimljivo je samo kao nekakav društveni eksperiment. A iz gledanja tog eksperimenta mogu se izvući mnogi zaključci o Hrvatskoj danas, moje zaključke upravo čitate. A jedan od većih zaključaka je taj ako se svi zatvorimo u svoje čahure i preziremo neke pojave u društvu koje su za nas «preglupe», «prizemne», «neozbiljne», onda se nemamo šta puno čudit kad se probudimo u svijetu koji su za nas skrojili neki drugi, kojima to nije bilo glupo.
Nemamo se onda što čuditi što Narod bira Sašu. Što Narod vrišti na Škorinim koncertima. Što Narod redovito bira najseljačkije pjesme za Eurosong. Što Narod guta Villu Mariju i Zabranjenu Ljubav.
Pizdarije? Nebitno? Možda i jesu pizdarije. Ali taj isti Narod 2. siječnja bira predsjednika, poslije će birati i novu Vladu, odlučivat će na referendumu o pristupanju Europskoj Uniji. Odakle nam sigurnost da će rezultati tih glasovanja biti išta pametniji od ovih gore navedenih?
Narod nije mudar i Narod ne zna najbolje, kako neke izreke kažu. Narod je iracionalna kategorija. Pogotovo onda kad se najbolji članovi tog Naroda već neko vrijeme prave kao da ih nije briga što se oko njih događa. Dovoljan je primjer da su se znanstvenici odavno povukli u svoje laboratorije, a studenti prosvjeduju samo onda kad im poskupi šnicel u menzi.
A kad nema mačaka, miševi u likovima Saše, Rafe, Tironija, Rojsa, Letice, Ćire itd… kolo vode.
Post je objavljen 29.12.2004. u 00:55 sati.