Palo je i zlato :))
nedjelja , 29.08.2004.
I naravno da je bilo napeto, i naravno da sad moram cuclat Gastale. Ali neka, naši rukometaši su najbolji, nitko im nije ravan, i to nije samo domoljubno preseravanje nego činjenica. 
Svaka čast 
P.S. Može ovaj put doček bez Thompsona? 
P.P.S. Slika je od zlatne medalje iz Sydneya, ali you get the point
komentiraj (0) * ispiši * #
Iz Atene s 5 medalja
Hmda, ova zadnja dva dana nam na Igrama baš i ne ide najbolje. Blanka je zapela (dupetom:) na 193 centimetra, a Nataša Vezmar je namlatila Jordanku, ali ipak izgubila na bodove 5-4, a sad se vadit na suce nema baš smisla. Tu su nam odlepršale dvije medalje koje smo već vidili u džepu.
Eto, izgleda da ćemo iz Atene otić sa 5 medalja. Da li će bit 1-2-2 ili 0-3-2 vidit ćemo sad u 15.45 kad rukometaši igraju finale. Sve u svemu, nije loše, moglo je bit i bolje, čestitke svima koji su osvojili medalje, a rukometašima sve najbolje u finalu. Bolji smo od Nijemaca i zlato mora bit naše, moramo imat svih vrsta medalja za ponit doma.:))
Svima ostalima koji su sudjelovali treba također čestitati, neki su bili blizu medalja, neki su promicali olimpijski duh svojim pojavljivanjem na borilištima. "Razočarali" su vaterpolisti, Blanka, Vezmar, ali najviše su razočarali same sebe, jer su oni trenirali godinama, a nisu uspjeli. Ne treba ih sad napadat ili osuđivat, Olimpijada je jednom u 4 godine i dosta se stvari mora poklopit da se uspije baš u tom danom trenutku. Nismo se nadali medaljama od Draganje i tenisača, pa su se dogodile.
Još jednom svima čestitke, ne bi ni nama Olimpijada bila toliko zanimljiva da nije bilo iznenađenja i razočaranja.
Ajmo sada još po zlato. :)
komentiraj (0) * ispiši * #
Jesenska potraga za stanom
četvrtak , 26.08.2004.
Svršija je kurvin pir. Finili su Mare bali. Sve lijepo kratko traje. Ovim narodnim mudrostima dodajem jedan grafit sa splitskih ulica "Lito je gotovo - ko je jeba, jeba je." 
U Zagrebu je pala ona teška kiša nakon koje ništa neće biti isto. S jedne strane, nećemo se više preznojavat u ovom gradu u kojem nema rješenja za osvježenje, a s druge možemo se sad radovat, magli, sivilu, snijegu i inim zimskim radostima 
I uz sve to, nakon dvije godine (apsolutni rekord po mojim pojmovima) tražim novi stan, selim se. Prvi dani potrage su me podsjetili na sve ono što sam mrzio pri traženju prethodnih 15-ak podstanarskih stanova. U prvom redu pohlepni gazde koji bi iznajmili svoju Šupu za enormne svote. Pritom se naravno podrazumijeva da ti kao iznajmitelj moraš biti vegetarijanac, nepušač, uzoran katolik, introvertiran i bez prijatelja, cure se smatraju sotonskim bićima, bilo kakve proslave ili druženja upravo nezamislive, jer znate, tu su sve stariji ljudi, to njima smeta... Šta dobijete za svoj novac? Pa možete boravit u Šupi, ali nemojte premještat namještaj, ovu starinsku škrinju bake Mare nemojte otvarat, pazite na parket, nemojte zmazat prozore...
A inače, Vi ste zaposleni, gdje radite, kolika vam je plaća, imate curu, koliko često općite? Ne bi bilo loše da date polog, 6 mjeseci unaprijed, znate ima danas svakakvih ljudi, ali Vi mi se činite normalni, ma znate, odu i ne plate račune, a ja ne bi ni rentao da ne moram... Potpisat ćemo ugovor, ali interni, znate, radi poreza, pa ko bu to plaćal, pa šta će Vam prijava boravišta?
Ovo je samo dio tipičnih gazdinskih logoreja. A kako je kod nas u Hrvata tržište stanova za iznajmljivanje još neregulirano i divlje, dat ću vam primjer iz Njemačke kojeg mi je opisao prijatelj - student koji je tražio stan za sebe i curu. Kako su Nijemci, jel, jako pedantna nacija, onda je kod njih normalno da vam gazda uvali jedan upitnik i vi to ispunite i dođete na razgovor ako vam se stan svidio. Takvi razgovori su česti jer je potražnja velika, pa više ljudi hoće isti stan. Ovako izgleda upitnik:
1) Da li ste u zadnje dvije godine redovito plaćali stanarinu?
2) Da li vaš sadašnji gazda protiv vas vodi postupak ili spor?
3) Koliki je mjesečni prihod svakog člana obitelji?
4) Koliki su Vam mjesečni troškovi?
5) Imate li dugova ili kredita koje otplaćujete?
6) Posjedujete li nekretnine, vrijednosne papire ili drugu vrijednu imovinu?
7) Da li ste kažnjavani? Ako da, zašto?
Naravno da je ovakav upitnik nepristojan i zadire u privatnost, što je potaklo nekog šaljivdžiju da gazdi vrati svoj upitnik koji je ovako glasio:
1) Koliko stanova posjedujete?
2) Da li ste ih već otplatili?
3) Koliki vam je prihod od iznajmljivanja tih stanova?
4) Da li taj prihod dijelite sa svojom ženom, tj. da li ona zna za te prihode?
5) Da li ste ikad imali problema sa Financijskom policijom? Ako ne, zašto ne?
6) Da li ste svjesni da vaša pitanja vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, da su nepristojna i da krše Zakon o zaštiti osobnih podataka?
Naravno, odgovor od gazde nije stigao
komentiraj (1) * ispiši * #
Olympic dream (not by Maksim Mrvica)
subota , 21.08.2004.
Jučer je bio dan za pamćenje za hrvatski sport, a evo nastavilo se i danas. Prvo je Duje isplivao olimpijsko srebro na 50 metara protiv svih očekivanja, pa su tenisači u svojoj najboljoj maniri svima pokidali živce, ali ipak pobijedili Indijce i uzeli broncu, a jutros su nam Skelini donili još jedno srebro.
Sad imamo 2 srebra i 2 bronce, šta nije uopće loše za ovako malu zemlju, a imamo šanse za bar još 2-3 medalje, ako bude sreće. Nemojte me sad prozvat lokal-patriotom, ali bogme su se Splićani pokazali Još da se Blanka itne preko 2 metra, sve će bit super.
Komentatori HTV-a su se opet pokazali kao vrhunski profesionalci
Moj idol i legenda Mićo Dušanović se opet iskazao vokalnim sposobnostima, toliko je urlao na Draganjinu medalju da sam mislio da ga lovi infarkt. Šteta šta on nije prenosio tenis, jer onaj triler za broncu od 4 sata jučer bi on toliko bolje prenio nego ono mrtvo puvalo Bruno Kovačević. Tip nema nimalo emocija u prijenosu, a melje konstantno gluposti, kao da prvi put vidi teniski meč. Jedna od boljih izjava mu je bila "Paes pokazuje svom suigraču jedan prst - to znači da treba igrati na forehand stranu ili znači nešto drugo"... Bravo majstore!
komentiraj (8) * ispiši * #
Zaključak ljeta gospodnjeg
ponedjeljak , 16.08.2004.
Još odavno je blagdan Velike Gospe označavao manje-više kraj ljeta. Obično sad u ovom razdoblju padne jedna jaka, prava kiša, iz ormara se izvade prvi dugi rukavi i u zraku se osjeti nostalgičan miris ljeta koje je na izdisaju.
E, pa ne može. :)) Ovo ljeto je u znaku kašnjenja. Zakasnile su prave vrućine, cijeli lipanj je bio memljiv i kišovit. Zakasnili su turisti, cijeli lipanj i dobar dio srpnja je većina obale bila nekako praznjikava, a zadnjih par tjedana je dobra, stara gužva. Čak mi se čini ove godine još i punije nego prošle koja je bila rekordna. A izgleda da je i akcija naše turističke promidžbe na zapadno europskom tržištu upalila, jer na našu ogromnu žalost (kao:)), ove godine je jako uočljiv izostanak Čeha, Mađara i Poljaka, a jako uočljiv višak Francuza, Talijana, Nizozemaca, Engleza. U Splitu sam vidio i dosta Španjolaca s autima (nisu valjda??) i još drugih zapadno Europljana (Iraca, Belgijanaca itd...)
Zakasnilo je i otvaranje auto-puta, a onda su se na njemu događale gužve.
I tako sam, da budem u skladu s tim pojavama, i ja odlučio zakasniti s povratkom na posao, tako da ostajem na godišnjem još kojih desetak dana, uz veliku zahvalu mom šefu :)) Šteta bi bilo sad se vratiti u Zagreb kad ovdje ljeto, usprkos svemu, ne posustaje.
Ali kako u svemu u životu postoji ravnoteža, danas se mojoj sreći suprotstavio jedan incident koji mi je sad smiješan, a mogao je bit i ozbiljniji. Ja i prijatelj smo sjeli na terasu jednog kafića u Splitu na kojoj su postavljeni oni ogromni suncobrani. A zadnjih dana je u Splitu prilično vjetrovito. I tako, pričamo mi o svemu i svačemu, ja taman započnem priču kad mi se odjednom s treskom ispred face nađe ogromno platno. Suncobran je naime, jednim od svojih metalnih krakova prizemljio ravnona naš stol ispred moje glave. U početku mi ništa nije bilo jasno, a onda su dobri ljudi odmakli tu mrcinu od željeza i platna, a stol i terasa su izgledali kao poprište terorističkog napada :) Sve šalice i čaše su bile razbijene, mobitel je odletio deset metara dalje, stolice se prevrnile... Glavna žrtva sam bio ja, na meni je završila većina kave, vode i krhotina stakla. Iz prve sam mislio kako je samo stradala odjeća, a onda kad sam povadio staklo iz ruke, bilo je i malo krvi, pa je stvarno izgledalo kao da je pala bomba :) Ali eto, nije bilo ništa strašno, nekoliko malih porezotina i ono što me više muči, par tipki na mobitelu mi sad malo šteka :)
Kad sam oprao rane i pokupio stvari, otišao sam s prijateljem dalje i pozdravio konobara sa riječima "You'll be hearing from my lawyers!" :D:D
komentiraj (7) * ispiši * #
Kad točno skužiš da lagano stariš?
petak , 13.08.2004.
Krenemo ja s nekoliko prijatelja večeras vani, u grad. Standardna šema, napravit đir, popit par pivica. Ali prvo, treba nešto pojest, šta ćemo, di ćemo... Odemo mi u restoran. Nakon kraćeg vijećanja naručimo platu mesine, salate, pive i ubijemo se u hrani. I sad, onako grešno otpuhujemo i probavljamo i već nam se vidjelo na licima da od večerašnji izlazak neće bit baš bujan.
Dođe konobar s računom, a ono se krenu vadit Dinersi, American Expressi, novci... Da se razumijemo, nismo neki lovaši, kao i većina Hrvata prelijevamo iz šupljeg u prazno, živimo od plaće, pomažemo se bankovnim minusima...
A sve to mi je zanimljivo jer ne tako davno isto ovo društvo bi izašlo u grad, i ako bi bili gladni, ćevapi, burek ili bilo šta do 15 kuna je bilo plafon. Željeli smo ograničene resurse potrošit za lokanje. Rijetko je itko postavljao pitanje kad se ide doma, jer smo svi bili bez obveza i bauljali bi okolo dok nam se ostajalo. A večeras gledam prijatelje kako nakon obilnog obroka češkaju trbuščiće, razgovori se kreću često oko posla, stanova, kredita i sličnih lijepih stvari. Onda sam zamišljneo otpuhujući dim cigarete gledao u svakog pojedinog prijatelja za stolom i pokušavao se sjetit njegovih najglupljih ispada iz ranijih dana. Od pijanih spavanja u autu, padanja u more, razbijanja očevog auta itd... Danas se vjerojatno ne bi doveli u takvu situaciju, iako i sad znamo prilično podjetinjit pod naletom alkohola. Ali i alkohol je sada skuplji, kvalitetniji, pa je i pijanstvo manje incidentno.
Ah, valjda to tako ide. Samo mi još treba da nakon tridesete postanem desničar, pa će metamorfoza bit potpuna. Ako jednog dana čujete strašan urlik, to sam se ja probudio i shvatio da sam postao konzervativni yuppie. :)))
komentiraj (11) * ispiši * #
Sezonsko tupilo od nekuženja
utorak , 10.08.2004.
Čitao sam negdje da je napravljeno istraživanje da turisti i općenito ljudi na godišnjem odmoru poglupe, tj. da im IQ padne za nekih desetak bodova.
Reći ćete, pa normalno, opuste se ljudi, mozak na paši i tome slično, ali zanimljivo je do kud seže to sezonsko glupilo. Nedavno, na odmoru, prijatelj mi je imao problema s bankomatom, nije radio, pa nije mogao do love i to ga je mučilo par dana jer je morao posuđivat lovu. Jedan dan smo otišli na izlet u drugo mjesto u blizini, s jednim od glavnih ciljeva da on tamo pokuša uzet novce. Naravno, zaboravio je ponijet cijeli novčanik i karticu s njime :) Da bi nakon par dana, pijan, skužio da onaj prvi bankomat ipak radi :)
U Zadru me neka Talijanka pita gdje je pošta, a stojimo ispred nje, a ogromni natpis POŠTA je točno u ravnini njenog pogleda. Inače, Talijanima objasnit neke osnovne stvari, npr. kako ukrcat auto na trajekt je dugotrajan pothvat, unatoč dobrom znanju jezika. Jednostavno od svega naprave komplikaciju, kad treba i kad ne treba.
Onaj prethodno spomenuti prijatelj (afera "bankomat") je stranac, pa mu se nešto da i oprostit. Jednog dana smo ga poslali u dućan s bocama da kupi pive. Prvo mu je trebalo pola sata da skuži koncept kaucije i vraćanja boca. Dobro, to je prošlo OK, kupio je pive, donio račun, vratili smo navečer boce. Onda smo išli vani i ločemo u jednom kafiću i kažemo mu da ode do šanka po još jednu rundu, a on se ustane i hladno počne kupit prazne boce i krene prema šanku. Kad smo skužili da misli vraćat boce na šank da bi dobio nove pive, toliko smo se smijali da nam skoro više ni nije trebao alkohol.
A sve ovo me podsjetilo na jednu staru bazu iz splitskog autobusa u davno vrijeme kad su tek uvedeni poništavači karata. Dođe bakica i pita dobronamjerne srednjoškolce kako te novotarije rade. Oni su joj rekli da mora gurnut kartu unutra i reć do kuda ide. Baba naravno posluša, gurne kartu i vikne "do Sućidra" :)))
komentiraj (4) * ispiši * #
Laž, prokleta laž i statistika
petak , 06.08.2004.
Sezona je kiselih krastavaca, novine su dosadne, Dnevnik je dosadan, nema vijesti, nema događaja, svi se izgleda odmaraju. I tako, u nedostatku inspiracije sam i ja malo kopao po svojoj blog statistici pa vam donosim najzanimljivije rezultate :)
Države iz kojih dolazi moja publika:
Malta
Bosnia And Herzegowina
United States
Slovenia
Switzerland
Serbia And Montenegro
United Kingdom
Germany
Brazil
Poland
Canada
Spain
Regije iz kojih su posjetitelji:
Splitsko-dalmatinska
Zadarska
Malta
Michigan
Primorsko-goranska
Crna Gora (montenegro)
Osjecko-baranjska
Varazdinska
Colorado
Georgia
Mazowieckie
Săo Paulo
Ljubljana
Noord-brabant
Ontario
Najčešći gradovi:
Split
Zadar
Attard
Sterling Heights
Rijeka
Varazdin
Osijek
Colorado Springs
Bar
West Bloomfield
's-hertogenbosch
Săo Paulo
Atlanta
Mississauga
Warsaw
Maribor
Ljubljana
I najdraži rezultati - pretrage na Googleu koje izbace ovaj blog:
mandrilo splitski :)))
mario ančić škola
sportsko nabrijavanje auta ;)
domaća muzika sa skinut
blog´sporno
status vojarne na borongaju
komentiraj (6) * ispiši * #
