Zaključak ljeta gospodnjeg

ponedjeljak , 16.08.2004.

Još odavno je blagdan Velike Gospe označavao manje-više kraj ljeta. Obično sad u ovom razdoblju padne jedna jaka, prava kiša, iz ormara se izvade prvi dugi rukavi i u zraku se osjeti nostalgičan miris ljeta koje je na izdisaju.

E, pa ne može. :)) Ovo ljeto je u znaku kašnjenja. Zakasnile su prave vrućine, cijeli lipanj je bio memljiv i kišovit. Zakasnili su turisti, cijeli lipanj i dobar dio srpnja je većina obale bila nekako praznjikava, a zadnjih par tjedana je dobra, stara gužva. Čak mi se čini ove godine još i punije nego prošle koja je bila rekordna. A izgleda da je i akcija naše turističke promidžbe na zapadno europskom tržištu upalila, jer na našu ogromnu žalost (kao:)), ove godine je jako uočljiv izostanak Čeha, Mađara i Poljaka, a jako uočljiv višak Francuza, Talijana, Nizozemaca, Engleza. U Splitu sam vidio i dosta Španjolaca s autima (nisu valjda??) i još drugih zapadno Europljana (Iraca, Belgijanaca itd...)
Zakasnilo je i otvaranje auto-puta, a onda su se na njemu događale gužve.

I tako sam, da budem u skladu s tim pojavama, i ja odlučio zakasniti s povratkom na posao, tako da ostajem na godišnjem još kojih desetak dana, uz veliku zahvalu mom šefu :)) Šteta bi bilo sad se vratiti u Zagreb kad ovdje ljeto, usprkos svemu, ne posustaje.

Ali kako u svemu u životu postoji ravnoteža, danas se mojoj sreći suprotstavio jedan incident koji mi je sad smiješan, a mogao je bit i ozbiljniji. Ja i prijatelj smo sjeli na terasu jednog kafića u Splitu na kojoj su postavljeni oni ogromni suncobrani. A zadnjih dana je u Splitu prilično vjetrovito. I tako, pričamo mi o svemu i svačemu, ja taman započnem priču kad mi se odjednom s treskom ispred face nađe ogromno platno. Suncobran je naime, jednim od svojih metalnih krakova prizemljio ravnona naš stol ispred moje glave. U početku mi ništa nije bilo jasno, a onda su dobri ljudi odmakli tu mrcinu od željeza i platna, a stol i terasa su izgledali kao poprište terorističkog napada :) Sve šalice i čaše su bile razbijene, mobitel je odletio deset metara dalje, stolice se prevrnile... Glavna žrtva sam bio ja, na meni je završila većina kave, vode i krhotina stakla. Iz prve sam mislio kako je samo stradala odjeća, a onda kad sam povadio staklo iz ruke, bilo je i malo krvi, pa je stvarno izgledalo kao da je pala bomba :) Ali eto, nije bilo ništa strašno, nekoliko malih porezotina i ono što me više muči, par tipki na mobitelu mi sad malo šteka :)

Kad sam oprao rane i pokupio stvari, otišao sam s prijateljem dalje i pozdravio konobara sa riječima "You'll be hearing from my lawyers!" :D:D