subota, 21.06.2008.

All That You Can't Leave Behind

Blage, hladne kapi udarale su mi o lice. Jedna za drugom. Zbog toga pretpostavila sam da se radi o kiši. Također sam se osjećala kao da ležim u velikoj lokvi vode, iako možda pregnjecavoj da bi to bila lokva vode. Protumačila sam to kao blato. Lagano sam pomaknula kažiprst i opipala nestabilan pod. To je doista moralo biti blato, barem koliko su me osjetila još uvijek služila. Definitivno sam se htjela ustati iz toga, ali nisam se imala snage pomaknuti. Bila sam umorna i spavalo mi se previše da bih se mogla pomaknuti. Više od svega žudila sam za snom, ali dio mene nije mu se htio prepustiti. Žudila sam zaspati, ali nešto mi to nije dopuštalo. Izmučeno sam otvorila oči. Ugledala sam dva sjajna, plavkastosiva oka, a bjelina oko šarenica poprimila je par crvenih žila. Bilo je očito da je osoba koja se nadvila nad mene plakala. Od tuda su dolazile hladne kapi koje su me i probudile. Zapravo, nije mi bilo jasno što sam uopće radila. Odjednom, dva oka su se zaiskrila - od sreće, pretpostavila sam. Ipak, zadržala su onaj prvobitni titraj žalosti. Nisam imala snage da bolje promotrim to lice. Odjednom, oči su nestale predamnom. Sada vidjela sam samo tamnu traper boju pomješanu s smeđom bojom blata. I ta boja počela se udaljavati, a i sasvim dobro sam čula glasno šljapkanje po gnjecavom blatu. Bilo je očito - osoba je potrčala.

* * *

Nešto veoma toplo nježno je dodirnulo moje lice. Slabašno sam podigla kutove usana. Čista zahvalnost. Bilo mi je hladno, prehladno za obično jesensko veče. Toplina te nježne ruke ostala je na mome obrazu i kada je osoba odmaknula ruku, a zatim se proširila čitavim licem. Nešto mi je snažno udaralo u oči - neka svijetlost. Izmoreno sam ih otvorila. Bila sam u pravu - bila je to snažna svijetlost koja je dopirala iz stropne lampe. "Otvorila je oči", tišinu prerezao je slabašan glas kojega sam istoga trena prepoznala. Victoria Goldelion. "Vidim i sama", puhnula je Audrey, pokušavajući stvoriti dojam hladnokvrnosti, ali ja sam prepoznala taj ton - bila je zabrinuta zbog nečega. Doista zabrinuta. Lagano sam pomaknula glavu, naslanjajući obraz na jastuk. Nisam im željela odgovoriti. Trenutno mi se to činilo kao bezvezno iskorištavanje onog malog dijela snage koji mi je preostao. "Misliš da bi je trebali odvesti madam Pomfrey?" zabrinutost i napetost osjećala se u Victoriinom glasu. "Biti će ona dobro", začula sam i treći glas, također veoma prepoznatljiv - Evan. "Noah, čuješ li nas?" upitala je Victoria ponovo. Blago sam kimnula glavom. "Eto, sve je u redu", Larryev glas prošao je sobom, a onda je nastala zlokobna tišina. "Doista misliš da imaš pravo ikakvog glasa?" siknula je Audrey, parajući tišinu. Mogla sam zamisliti Larryev pokunjeni izraz kojega je napravio nakon što je dobio Audreyinu opasku. Začula sam korake, udaljavali su se, a onda tresak vratima. Larry je izašao iz prostorije. "Što... Što se dogodilo?" iznenadila sam se kada sam začula svoj vlastiti glas. Bio je slab i gotovo nečujan u usporedbi s treskom koji se dogodio prije par sekundi. "To smo i mi željeli saznati", oglasila se Evan. "Našli smo te u blatu. Što si radila u blatu?" osjetila sam Audreyin prijekoran pogled na svome licu. "P... Pala sam", zadrhtala sam. Ovo je bila laž. Dogodilo se nešto slično viziji ili snu. Zapravo, bilo je prestvarno za san, kao da sam jednostavno bila na drugome svijetu, a onda me netko istoga trena katalputirao natrag na Zemlju.

Flashback

"Vidiš, znam mnogo više nego što ti misliš da znam", nasmiješila se, "ustani sada s poda, prehladit ćeš se" "Kako... Kako znaš za to?" upitala sam još uvijek se ne mogavši dignuti. "To nije važno. Važno je da moramo razgovarati o tome", rekla je i dalje uporno imajući topli osmijeh na licu. "U redu", puhnula sam, "Što želiš reći?" "Istinu", zagonetno je rekla. "Slušam", rekla sam, dižući se s poda. "Moraš biti načisto sa svojim osjećajima", rekla je, sada mičući osmijeh s lica - znala sam da dolazi nešto ozbiljno, "želim ti pomoći u tome" Zatvorila sam oči i duboko udahnula. Ovo je bila bolna točka. "Dakle? Što osjećaš prema Larryju?" upitala je kada sam otvorila oči. Izgledala je čudno bez onog iritantnog osmijeha. "Ja... Ne znam", promrmljala sam sebi u bradu, ali očito je čula moje riječi. "Zato si ovdje", rekla je, blago se osmijehnuvši, ali onda je opet vratila ozbiljni izraz lica, "Priznaj si sada: što osjećaš u srcu?" "Prazninu", šapnula sam. "Što bi moglo nadomjestiti tu prazninu?" upitala je oprezno. "Ne znam", rekla sam ponovo sklopivši oči. Zar običan razgovor može biti tako težak? Ili je ovaj razgovor nešto više od običnoga? Uzdahnula je. "Hoćeš li mi ti reći?" upitala sam s znatiželjom. "Ne", odgovorila je kratko i spokojno, "To moraš sama shvatiti. Ja ću ti samo pokušati pomoći." "Ne pomažeš", rekla sam poraženo. Zvonko se nasmijala, a onda rekla: "Opiši Larryja" "Molim?" šokirano sam uzviknula na njezin zahtjev. "Pomažem", nasmiješila se ponovo. "Ima poludugu plavu kosu, nenaglašene crte lica, nije jače građe", pokušala sam. "Opiši mi njegove oči", slegnula je ramenima. "Plave su boje, duboke, sanjarske, blagoga pogleda", pokušala sam. Nasmiješila se kutkom usana, a onda blago mahnula rukom. Prvo blijedo, a onda sve naglašenije vidjeli su se Larryjevi obrisi. Kada je u potpunosti bio ondje, shvatila sam da se uopće ne miče, niti jedan mali pokret nije napravio. "Djeluješ zbunjeno", rekla je gledajući me u oči. "N... Ne razumijem. Zašto se uopće ne miče?" rekla sam sumljičavo. "To nije on, samo njegova slika, recimo to tako. Nepomična slika", rekla je i pokretom ruke mi pokazala da se približim. "Promotri ga, vrlo pozorno", šapnula je, kao da se boji da će nekoga probuditi. Približila sam mu se. Moje lice bilo je udaljeno od njegova samo negdje 5 centimetara. Prelazila sam pogledom preko čitavog njegovog tijela, a onda se naglo zaustavila na očima. Bile su hladne, gotovo tamnoplave. Nije bilo ni mrvicu sanjarskog sjaja u njima, ništa od toga. Stala sam nepomično, kao da sam i sama dio te slike, kako je to djevojka nazvala. "Vidiš?" začula sam njezin blagi, zvonki glas. "Ne znam na što zapravo mislite", rekla sam, iako sam znala točno na što misli. "Što sada vidiš u njegovim očima?" objasnila mi je. "Hladnoću", šapnula sam oprezno, "Ovo nimalo ne sliči na njegove oči. Ne razumijem." "I saw what I wanted to saw, but I saw wrong", šapnula je. Te riječi ponovo su poremetile moje misli. "Kako... Kako to mislite?" upitala sam gotovo bojažljivo. "Što si osjećala kada ste bili zajedno?" upitala je, ignorirajući moje pitanje. Nisam se bunila. "Ljubav, pretpostavljam", rekla sam smeteno. "Ja bih to opisala drugačije", šapnula je, mahnuvši rukom ponovo, preko Larryjeve slike. Larry je odmah nestao, a na njegovom mjestu pojavilo se nešto sada doista poput slike. Ili barem oblika slike. Na slici bilo je jezero. Jezero u Hogwartsu. Kiša je padala po lišću - očito se ovo događalo u jesen. "N... Ne razum-" započela sam, ali prekinula me je: "Pričekaj" Plava kosa načas je prekrila naš vidokrug, ali onda se brzo odmaknula. Bila je to Larryjeva kosa, naravno. Larry je pao leđima na lišće dok je kiša pljuštala po njemu. Laganim pokretom maknuo je mokru kosu s lica i nasmiješio se. Nije to bio osmijeh kojeg sam ja poznavala, osmijeh kojega sam se ja sjećala. Bio je to neki drugi osmijeh, osmijeh koji kao da nije pripadao njemu. U drugom trenu, netko se doslovno bacio na njega. Djevojka duge, crne, ravne kose sablasno je plazila rukama po njegovim prsima, a usne su joj klizile po njegovu licu. Još uvijek je na licu držao onaj samodopadan, čudan osmijeh. Neprepoznatljiv osmijeh. Šokirano sam sam gledala u njega, a onda u nju. Nisam prepoznavala djevojku, ali to je bilo i najmanje važno. Shvatila sam koji je to bio dan. "Nije se pojavljivao čitav dan. Rekao je da su njegovi roditelji došli i da je otišao nekamo s njima, na samo tu nedjelju.", rekla sam, poraženo stavljajući ruku na čelo. Imala sam dojam da će mi glava eksplodirati. "Kako sam mogla biti tako glupa?" poraženo sam uzviknula, a moj uzvik je odjekivao. Bila sam bjesna, gotovo da je malo reći bilo da sam bila bjesna. Sada sam shvatila taj pogled, taj pogled u njegovim očima. Varao me, varao me čitavo vrijeme. Iskorištavao me je. Ja sam samo bila previše zaslijepljena njegovim kavalirskim ponašanjem u početku. Ah, u početku. U početku naše veze. To je doista bilo prelijepo da bi bilo istinito. Poslije, postao je gotovo bezobrazan, sada sam tek to mogla vidjeti. "A Sienna?" upitala sam ljutito. "Ona je vidjela sve što je Larry činio tebi, ali ti joj nisi vjerovala. Sjećaš se?" upitala me je. Osramoćeno sam kimnula. "Pokazati ću ti što se dogodilo", rekla je, ponovo zamahnuvši rukom te prekidajući scenu koja će u mojoj glavi stajati neko dugo vrijeme. Ponovo sam vidjela isto jezero, ali bio je sunčan, proljetni dan. Pored jezera sjedila je djevojka duge, smeđe, lagano valovite kose - Sienna. Na njezinom inače veoma blagome licu sada je bio namrgođen izraz, rijetko sam ju mogla vidjeti s takvim izrazom na licu, a kada bi je vidjela to je značilo samo jedno - nešto je doista zamršeno. Naglo je okrenula glavu prema nekome tko se očito iznenada pojavio. "Moraš joj to prestati činiti", rekla je glasnim, ljutitim tonom. "Znaš moju cjenu", prepoznala sam Larryev glas, iako je bio gotovo neprepoznatljiv - hladan i posprdan. "Znam, spremna sam to učiniti, danas", uzdahnula je. "Drago mi je", rekao je, a licem mu je opet prešao onaj osmijeh. Ponovo. Duboko je uzdahnula, vidjela sam joj po izrazu lica da namjerava učiniti nešto što ni najmanje ne želi. Larry to nije primječivao ili se pretvarao da ne primjećuje, licem mu je strujila sampodopadnost. Sienna mu se gadljivo približila, brzo prislanjajući svoje usne uz njegove. Par trenutaka je tako stajala, a onda se naglo udaljila, brzo rukavom brišući usne. "Nadam se da je sada sve riješeno", rekla je kroz zube, gledajući ga u samodopadne oči. "Zapravo... Sve je tek počelo", bezobrazno je rekao. Sienna ga je upitno pogledala, a on je na to odgovorio: "Vidiš... Ne bi bilo lijepo da Noah sazna da si me poljubila, zar ne?" Podigao je sitnu, nevidljivu na prvi pogled, crnu točku u svojim rukama. "Koji je to vrag?" viknula je Sienna s velikom dozom ljutnje u glasu. "To je, draga moja, kamera", nacerio se, "bezjaci je koriste kako bi uvjekovječili neki trenutak. Recimo da sam uvjekovječio ovaj poljubac i mogu ga pokazati Noah kada god poželim" "Molim?!" viknula je Sienna nervozno. "Ti glupi, slinavi crve!" zaurlala je Sienna. "...ili možeš spasiti svoje prijateljstvo za nešto drugo", rekao je opet. Pogledala ga je, čekajući zahtjev. "Pođi s mnom mojim roditeljima. 2 godine", iskesio je svoje blještave zube. "Ne!" viknula je Sienna, "Nema teorije!" Slika je počela blijediti, vraćajući me u stvarnost, koliko je to bila stvarnost. "Ali... Pristala je na kraju", promucala sam. "Da", spokojno je rekla. Nisam znala da li bi vrištala ili plakala. U meni je navrlo toliko osjećaja. Ponajviše od svega bijes. "Sada se smiri", šapnula je. "Ne mogu", rekla sam kroz zube. "Šaljem te nazad, nazad u Hogwarts", rekla je, ponovo se osmijehnuvši blagim, smirujućim pogledom.

End of flashback

"Noah?! Noah?!" Audreyin ljutiti glas prenuo me iz dugog razmišljanja. "Da?" rekla sam odsutnim tonom. "Željele bismo objašnjenje", rekla je stavljajući ruke o bokove. Nisam znala trebam li im ispričati što se doista dogodilo. Sigurno će misliti da sam poludila. "Pričala sam s Larryem i Siennom. Objašnjavali su mi što se zaista dogodilo. Nisam znala govore mi istinu, pa sam otišla van malo rasčistiti misli", objasnila sam, "poslije ne znam ni ja što se zbilo" "Pala si u blato", rekla je Evan hladno, "I usput, kaj ćeš napravit sa Siennom i Larryem?" Pitanje koje me bockalo puno više nego što je bilo potrebno, posebno poslije onoga što sam vidjela. Što ako je to bila istina? Znala sam kada ću to i vidjeti - kada pogledam u dubinu Larryevih očiju. Najrađe bih da to nije istina. "Ne znam još", rekla sam oprezno. "Znaš moj stav.", napomenula je Evan značajno dižući kažiprst u zrak, kao znanstvenik koji je upravo otkrio nešto doista važno. "I ti znaš da se s tim stavom ne slažem", odgovorila sam. "Oprostiti ćeš im?" podignula je obrvu. "Nisam to rekla", napomenula sam, "to ću još vidjeti". "Koja je njihova priča?" upitala je Victoria znatiželjno. Glasno sam zijevnula, stavljajući ruku na usta, kako bih si uštedila vrijeme za razmišljanje o odgovoru koji sam trebala dati. "Reći ću vam to kasnije. Sada bih rado razgovarala sa Siennom", rekla sam, a u glasu mi se čula krajnja napetost. Audrey i Victoria izmjenile su značajne poglede, dok je Evan nezainteresirano zapalila cigaretu. "Oke", napokon je rekla Victoria s potpuno bezizražajnim izrazom lica. Sve tri su zajedno, sporim hodom, izašla iz spavaonice. Par minuta vladala je mračna tišina. Jedna od mojih potreba za rasčišćavanje uma. Zatim se začulo tiho, blago kucanje na vratima. "Uđi!" rekla sam. Sinulo mi je kako sam se oporavila dok sam si prisjećala događaja u mome snu. Do sada na to nisam obraćala pažnju, ali kada sam začula svoj vlastiti glas u tako visokoj nijansi - začudila sam se. Vrata su se polako otvorila, a u spavaonicu stupila je Sienna. Njezina duga, valovita, smeđa kosa zanjihala se pri koraku. Lice joj je bilo tužno i premoreno. "Ne želim se svađati s tobom", rekla je smireno, polako sjedajući na Victoriin krevet. "Ni ja s tobom", odgovorila sam, također smirenim tonom. Nisam znala kako da je zapitam za nešto iz svoga sna, a da - ako je to bila potpuna glupost, samo san. "Nikada nisi voljela Larrya previše. Zašto si onda otišla s njime?" upitala sam tiho, kao da bi glasniji zvuk mogao uništiti postojeću smirenost u prostoriji. "Vrijeme je za istinu?" rekla je teškim glasom. "Ne mogu vjerovati da si to učinila zbog mene", rekla sam, shvaćajući što će dalje reći. "Ali... Kako znaš?", upitala me, gotovo poskočivši od iznenađenja. "Mislim da to nije važno", tajanstveno sam se nasmiješila, "ali hvala ti. Ne mogu vjerovati kako sam bila glupa, a još više ne mogu vjerovati kakav je Larry kreten" "Da", šapnula je, pokušavajući namjestiti spokojan ton, ali u glasu joj se osjećala radost i iznenađenje. "Pozovi Larrya. Mislim da nas dvoje imamo dosta toga za razgovor", rekla sam, smrknuvši se. "Reci mu što ga ide i u moje ime", nasmiješila se, ustajući te brzim korakom izlazeći iz spavaonice.
Nisam dugo čekala Larryev dolazak. Bez kucanja ušao je u prostoriju, nasmiješivši se kada me ugledao. "Želiš mi oprostiti?" nasmiješio se. Podigla sam glavu prema njemu, gledajući ga u oči. Prepoznala sam onaj isti pogled kakvog sam već vidjela - u svome snu. Sve je bila istina. Namrgodila sam se. "To je značilo ne?" upitao je, mičući glupavi osmijeh s lica. "Recimo to tako. Ali ne je za tebe preblaga riječ", rekla sam hladno, "još ne razumijem kako si mogao." "Mogao što?" namjestio je zbunjeni izraz lica, iako sam znala da točno zna na što mislim. "Znaš ti dobro, koliki god kreten bio, nisi glup. Kako si me mogao varati čitavo vrijeme?" rekla sam ljuto, ne mičući hladan izraz lica. "Pa, nije bilo teško", rekao je, sada bez ikakve blagosti u licu, "preglupa si da bi išta vidjela" "Istina. Bila sam preglupa, to možemo zaključiti iz toga da sam te uopće htjela dotaknuti", rekla sam sarkastično, naglašavajući riječ "bila". Nijemo je stajao, gledajući me ravno u oči. "Ali voljela si me", nasmiješio se arogantno. "Velim, bila sam glupa. Samo kreten može biti zaljubljen u tebe", rekla sam hladno, streljajući ga pogledom. "Promjenila si se", šapnuo je, ignorirajući moj odgovor. "Na bolje", rekla sam mu s mržnjom u glasu. "Slažem se. Ovakvo ponašanje me... Kako da kažem?" rekao je, praveći čudnu grimasu. "Gade jedan tupoglavi, izlazi odavde", rekla sam zgroženo. "Zapravo... Ne pada mi na pamet", nasmiješio se kutkom usana, brzim korakom mi se približavajući. "Što izvodiš?" upitala sam ga, ponovo hladnim tonom. "Sada ćeš vidjeti", rekao je, blago sjedajući na krevet, pored mene. "Miči se", šutnula sam ga s nogom, a onda gurnula s rukom. Nije reagirao. "Zapravo. Ti ćeš mi morati dati mjesta", prodahtao je. Nadvio se nad me, prije nego što sam uspjela išta odgovoriti. "Miči se!" viknula sam ponovo, dižući ruke prema njegovom licu. Sjeo mi je na noge svom svojom težinom, a ruke mi pričvrstio za madrac kreveta. Oči su mi se raširile od šoka. Nisam mogla disati, nisam mogla razmišljati. Brzim pokretom približio je svoje lice mojemu, lagano usnama prelazeći preko mojih usana. Vrisnula sam, naglasnije koliko mi je glas davao. "Smiri se, sada će sve biti u redu", prodahtao je te nastavio usnama prelaziti preko mojega lica. Pokušala sam se oduprijeti, počela sam vrištati, ali nitko me nije čuo - ili barem nitko nije došao provjeriti što se događa. Larry nije prestajao plaziti po mome licu, a ja nisam prestajala vrištati i koprcati se. Osjećala sam se prebespomočno. Ovo mi doista nije trebalo. Kako samo može biti tako odvratan? Odjednom, začulo se naglo otvaranje vrata. "Levicorpus!" glasan, muški glas razletio se prostorijom. Larry je istoga trena poletio u zrak. Stopala su mu doticala strop dok mu je glava visila oko metar iznad mene. Skočila sam s kreveta, potrčavši prema vratima. "Liberacorpus", promrmljao je onaj isti dečko, lagano puhnuvši u pramen smeđe kose koji mu je nehajano pao preko oka. Začuo se glasan tresak. Larry je zasigurno pao na moj krevet. Čula sam škriputanje parketa, što sam protumačila kao - ustao je s kreveta. "Accio štapić", vidjela sam kako smeđokosome dečku u ruku dolazi moj štapić. U tom trenu stupila sam pored njega, pa mi je samo pružio štapić koji sam spretno primila, brzo se okrečući u smjeru spavaonice. Uperila sam štapić u Larrya, kao i dečko pored mene. Sada, kada sam stajala pored njega, shvatila sam da je viši od mene barem 10 centimetara. "Izađi", rekao je oštrim tonom, pokazujući pokretom ruke izlaz i spavaonice. Larry je poslušno krenuo prema vratima, dok su dva štapića pratila svaki njegov korak. Kada je tako mirno izašao iz spavaonice, potrčao je. Glasno se čuo njegov hod po drvenim parketima društvene prostorije. "Očekivao sam nešto više", promrmljao je tiho. Zatim je pogled lagano okrenuo prema meni. Zagledala sam se u njegovo lice. Usne su mu sada bile razvučene u blagi osmijeh. Pravilne crte lice izgledale su pomalo oštro, ali lice mu je svejedno djelovalo neuobičajeno glatko. A onda sam ga pogledala ravno u oči. Bile su blage, plavosive. Odmah sam ih prepoznala. "Noah Ath..." "Athen Songein. Znam."

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.