Trudnica- the reality (stvari koje nisam o trudnoći znala prije trudnoće)
Upravo sam se na kratko čula sa svojom vjenčanom Kumom i kao i uvijek dobila inspiraciju za post.
A sve je krenulo sa jednostavnim pitanjem „kak si?“
Već dulje vrijeme nisam razmišljala o sebi kao jedinki, pošto trenutno zastupam dvije osobe.
Sad sam u 10-om tjednu tj. drugom mjesecu trudnoće.
Sve u svemu sam dobro, jedino kaj me muče hormoni, natečene cice, mjehur veličine graška, nesanica, napuhnutost (čitaj, prdež i podrigivanje kojeg se ni jedan pivopija ne bi posramio), mučnine, vrtoglavica i bljeskanje pred očima.
Ali sve u svemu sam dobro.
Jedino mi nije jasno zakaj mi se vječito priviđa miris kiselog zelja i starog luka (naizmjence) iako u stanu već mjesec dana nije bilo ni jednog.
Jedan od zabrinjavajućijih simptoma je da mi se gadi čokolada.
GADI mi se ČOKOLADA!?!?!?!!
Prvi put sam to skužila kad sam otvorila kredenc i zamirišala iz njega 85% čokolada, a ja nalijevo krug i bljaaaaah u školjku!
Želja za hranom se mijenja iz minute u minutu!
Te bih sad hrenovke, te ih za dve minute ne smijem vidjet, kamoli nanjušit.
Pa bi pizzu sa ekstra gljivama, a kad mi stigne želudac me pošalje u vražju mater, da kaj sam to naručila.
Najzabavniji je put kući. Redovito se prije odlaska popiškim u tvrtkinom wc-u, izađem van, prijeđem 500 m do autobusne stanice i onda se molim blogu da stignem do doma.
Vozači ne znaju da je meni opet sila pišat pa ko da namjerno gađaju svaku rupu na cesti. Jednom sam se krvoločnim glasom obratila nekom Zetovcu „pa mogli biste pokušat i fulat koju grabu!“, a on me od onda ne pušta blizu svojoj kabini. Uvijek moram ulaziti na stražnjim vratima. Napokon dođem doma, sjednem na zahod i počnem ispuštati Viktorijine slapove!
(pazite, ja sam 20 min prije to već obavila u firmi!)
Noću me zbude ili guzica ili mjehur ili želudac, sa jednakim ishodom tj. boravkom na wc-u.
Naravno da se u svojoj pamučnoj spavaćici sa cvetekima smrznem ko siga jer se u čitavoj kući grijanje gasi u 11 navečer i pali u pol 7 ujutro. A u školjku padaju kockice leda.
Plink-plank-plonk. I tak svaku noć po 2-3 puta.
Od tog noćnog pješačenja ujutro jedva otvorim oči, iako svaku večer oko pol 10 zaspim stojećki, ak ne stignem do kreveta, a definitivno se budim oko pol 8 ujutro.
Podočnjaci su mi se izvjesili do pupka pa ih već u džepovima mogu nositi.
Kad me ne muče mučnine onda sam gladna ko zvijer (prosječno svaka 3 sata) ali je problem kaj onda mogu pojesti najviše tri ćevapa bez lepinje ili pet listova salate bez začina ili pol šalice mlijeka s kruhom. Tu i tamo imam ludu želju za voćem, ali ne bilo kakvim. Meni se naime u ove ledene zimske mjesece jede....tam-tara-ram.... lubenica!
LU-FRIKIN-BENICA!!! U 12-TOM MJESECU!!!
Ko da mi ovak nije dost pišanja!!!
Božić sam provela sama, iako bi u normalnom stanju dala desnu ruku za svekrvinu domaću juhicu, domaće mlince i puricu i domaću cikla-salatu s hrenom.
Ali u ovom stanju sam jedva uspjela napisati jelovnik, jer mi je već krenula žgaravica.
Pa sam dragoga poslala k njegovima da barem on može uživati u maminoj kuhinji, a ja sam ostala doma sama i uglavnom buljila u tv i pišala (ne istovremeno).
Najluđe od svega su mi emotivni ispadi.
Npr. reklama za one nekakve poklone kaj biciklistima padaju po glavi.
Kak je to ljeehepoohooo!!! Buhuuuu, gle cijelu obitelj na biciklimahaaaaaa!!!!
Ili vidim dijete u dućanu; „Gle jubač, takvog buhuhuumo i mihhhii imaliiiiii!!!“ grc, šmrkc..
Potpuna suprotnost je kad dragi i ja recimo idemo kroz grad.
Ja: „Ajmo tu preć cestu!“
On: „Ali jubav, tu ti je autocesta, ajmo potražiti zebru“
Ja( krvoločno): „Tu bumo prešli pa makar sekire padale s neba!!“
On: „Gle, ak tu prijeđeš puknul bu te auto i di smo onda?“
Ja: „ Ti mene namjerno živciraš, jel da! Priznaj! Pa moramo preći na zebri, neću valjda da me tu pukne auto!“
On (s uzdahom se obraća nebesima): Daj mi snage.....
I još jedna stvar. Zaboravljiva sam. Više nego obično. Ili sam tek sad uopće primjetila da sam zaboravljiva... Ne znam ... Zaboravila sam.
Prosječno bi mi se svaki dan mogao za sada svesti na 
Napijte se za mene na Novu godinu, kad ja ne smijem.
I neka vam je svima puno sreće zdravlja i pameti a sve ostalo bu onda došlo samo po sebi.
P.S. imam molbu:
traži se muško ime koje ne završava na -ar ili -ir.
Forvarduša sa Net.hr-a
Mali genijalci
Odgovore su davala djeca iz vrtića
Zašto je Bog stvorio mamu?
1. Ona jedina zna gdje se nalazi selotejp.
2. Većinom da čisti našu kuću.
3. Da nam pomogne izaći od tamo gdje smo se rađali.
Kako je Bog stvorio mamu?
1. Koristio je prašinu, baš kao svi mi.
2. Magijom plus super snagom i sa puno miješanja.
3. Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio veće dijelove.
Od kojih sastojaka su napravljene mame?
1. Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu sa samo mrvicom zloće.
2. One su morale početi od kostiju muškarca. Onda valjda koriste puno špage, mislim.
Zašto ti je Bog dao baš tvoju mamu, a ne neku drugu?
1. Jer smo u rodu.
2. Bog je znao da me ona jako voli, više nego što bi me druga mama voljela.
Kakva je tvoja mama bila kao djevojčica?
1. Moja mama je uvijek bila moja mama i ništa drugo.
2. Ne znam jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefica.
3. Rekli su da je nekada bila jako dobra.
Što je mama morala znati o tati prije nego su se vjenčali?
1. Njegovo prezime.
2. Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Napije li se od piva?
3. Zaradi li najmanje 800 dolara godišnje? Je li rekao NE drogama i DA kućanskim poslovima ?
Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu?
1. Moj tata kuha najbolje špagete na svijetu. A mama voli puno jesti.
2. Postala je prestara da bi učinila išta drugo s njim.
3. Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu za razmišljanje na glavi.
Tko je šef u tvojoj kući?
1. Mama ne želi biti šef, ali mora biti jer tata je takav blesan.
2. Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.
3. Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora napraviti puno toga više nego tata.
Koja je razlika između mame i tate?
1. Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.
2. Mame znaju kako razgovarati sa učiteljicom, a da ju ne isprepadaju.
3. Tate su visoki i jaki, ali mame imaju istinsku snagu, jer nju moraš pitati ako želiš prespavati kod prijateljice.
4. Mame imaju magiju, one čine da se osjećaš bolje bez lijekova.
Što tvoja mama radi u slobodno vrijeme?
1. Mame nemaju slobodno vrijeme.
2. Kad to čuje, onda plaća račune cijeli dan.
Što bi trebalo učiniti da tvoja mama bude savršena?
1. Iznutra je već savršena. Izvana, mislim da neki oblik plastične
kirurgije.
2. Dijeta (trebalo je biti boja - dye, a dečko je rekao
diet). Znate, njezina kosa. Ja bih ju odijetio, možda u plavo.
Kad bi mogli promijeniti jednu stvar na svojoj mami, što bi to bilo?
1. Ima neku čudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Riješio bih se toga.
2. Učinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.
3. Voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih
ima na leđima.
Pitam se da li sva djeca tako vide svoje mame?
Novo
Beba je danas velika 9,7 mm,
vidi joj se srčeko kako treperi,
može se nazrijeti oke i gdje će biti ručice i nožice.
Manja je od zrna graha trešnjevca.
Kad sam jutros došla u čekaonicu,
bila sam tako uzbuđena zbog pregleda
da sam se cerekala ko da mi "nisu svi doma".
Ili "sve na broju".
Naravno da je uzimanje briseva bilo neugodno, 
ali kad me teta doktorica odvela na ultrazvuk
i kad sam vidjela tu mrvicu na ekranu......
"Al osmijeh od uha do uha!!" 
Doktorica mi je dala i sliku UZV-a,
da ju mogu pokazati budućem tati.
(kad ju je vidio....."Al osmijeh od uha do uha!!")
Bila sam tolko sva izvan sebe od čuda i sreće,
da sam se dva puta zaletila u ormarić kraj vrata
prije nego sam uspješno izašla iz ordinacije.
Prekosutra idem dati krv i urin na analizu,
i moram u zavod za transfuzijsku medicinu da mi odrede krvnu grupu.
A bebinu sliku nosim u novčaniku.
Fakat veeeeelike dvije vijesti!!!!!!!!!
Imam fenomenalne vijesti!!!!!!!!!!!!!!
TRUDNA SAM!!!!!!!!!!
I
KUPILI SMO KUĆICU!!!!!!!!!
Pošto sam trenutno previše sretna zbog trudnoće, neću pisati o kreditu i mukama po ostvarenju istog.
Ne, poput svih budućih majki, i meni je beba trenutno zasjenila sve ostale aspekte mog života.
U ponedjeljak idem na prvi pregled i tamo ćemo ju prvi put uslikati!!!!
Jedva čekam!!!
Beba ima oko mjesec i pol, ak sam dobro izračunala, a nešto iznutra mi veli da će biti curica.
Naravno da još ne mogu znati da li je ili nije ali u trenutku kad mi se na testu za trudnoću pojavila i druga crtica, palo mi je na pamet „Gle, pa to je Lea!“ ili nešto slično tome.
Možda sam i u krivu, i bit će mi jednako drago ako je dečko. Samo za njega još nemamo ime, jer ga mora izmisliti budući Tata, a po njegovom vlastitom priznanju, baš mu i ne ide.
Predložio je ime Branko, po mojoj mami, ali nekak mi nije želja da nam dijete ima ime po bilo kojem roditelju, djedu ili baki. Kao da bi se njihove sudbine kroz ime mogle možda vezati na dijete. Znate, ono kad neko veli „Dobio sam ime po baki, koja je umrla mlada“....
Malčice morbidno.
Ako će biti Lea, to će joj se poklopiti i s horoskopskim znakom jer bi beba trebala biti lavić, osim ako se ne odluči malo požuriti pa izaći prije termina.
Simptomi trudnoće su mi do sad povremena žgaravica, mučnina od jutra do navečer, 2-3 puta tjedno za ozbiljno zagrlim školjku, vječito mi se spava, i u trenucima kad mi nije muka gladna sam ko pas. Ali dok ja smislim kaj bi pojela, ili mi se mučnina skroz vrati ili mi se na pomisao na baš tu hranu smuči. Ali našla sam na dobar savjet na Net.hr-u gdje kažu doktori da ako imam žgaravicu i mučninu probam pojesti 5-6 malih obroka dnevno. Moram priznati da pomaže, jedino kaj si na posao nemrem nosit ruksak hrane (pošto nikad ne znam na kaj mi se oće i neće dizati želudac).
Trenutno jedem Zdenka sir sa Mavrovićevom šlapom. Za vas koji ste se puknuli smijat, tak se zove vrsta kruha. Nisam još dobila čudne trudničke želje da bi tuđe šlape išla žvakat.
Ak sam dobro pročitala na Net-u, „škampić“ je sad velik 4-6 mm, i zgleda kao majušna kozica sa tamnom točkicom gdje će se ubuduće razviti srčeko. Ima i 4 još majušnija ispupčenja gdje će ubuduće izrasti ručice i nožice. Još se posteljica nije razvila. I može se vidjeti gdje će biti kralježnica i moždina.
Daj zamisli, od te hrpice će jednog dana biti problematični/a tinejđer/ica koji/a bu mi bar jednom zbrisal/a iz kuće, slušal/a groznu mjuzu koju ja ne bum kužila i nosil/a frizuru koja bu me ljutila.
Jedva čekam!!!
A trebate vidjeti i brižnog taticu. Tješi me kad mi je zlo, nutka me svime i svačime što je ponekad kontraproduktivno, jer mi se zna dić želudac na, recimo, napolitanke, čokoladu, bilo što ukiseljeno....a recimo dan prije sam se ubila u friškom kiselom zelju ili čokoladnom Sv. Nikoli.... On me samo grli i guguće i pusu daje i meni i bebi prije spavanja.... Po prvi put u ovih 7 godina da ga vidim sretnog svaki ibogi dan.
Ne znam kaj drugo reći nego da nam je full zabavno. Odjednom nam je sve krenulo, nakon toliko godina....JUUUUPIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Idem nekaj pojesti. Javim se u ponedjeljak.
