nedjelja, 17.06.2007.

RECENZIJA: Chris Cornell (ex SOUNDGARDEN) : CaRrY oN... i nešto malo o jučerašnjem HGF - u

Od grunge gurua do posh zabavljača – to bi ukratko mogla biti priča o Chrisu Cornellu.
Njegov drugi solo album u karijeri jednostavno nikako ne može stati bok uz bok s 'Euphoria Morning' iz 1999. godine

'Carry On' nije uopće toliko loš album. Da je u pitanju netko drugi,
a ne čovjek koji stoji iza Soundgardena, Temple Of The Dog i Audioslavea,
vjerojatno bi bio vrijedan pažnje, ali ovako se samo može dijagnosticirati autorski podbačaj
jednog od najmarkantnijih pjevača i tekstopisaca današnjice.

Već je Audioslave žestoko razdijelio fanove Soundgardena u
dva tabora. Jedan je opravdavao Cornellovu suradnju sa sviračkom sekcijom
Rage Against The Machinea, dok je drugi dio slušatelja oštro osporavao vrijednost
te odnedavno upokojene hard rock atrakcije.

Razlog tomu je možda jednostavniji nego što se naizgled čini, a to je da je Cornell
od pjevača i gitarista Soundgardena koji je i dan danas neponovljivi biser, ne samo
grungea, već rock scene općenito, odlučio ući u domenu predvidljivih četveročetvrtinskih ritmova i
himničnih refrena Audioslavea. Bez obzira na sve, to je radio odlično, čime je
potvrdio svoj status super frontmena, ali je izgubio dobar dio mističnosti koju je posjedovao u Soundgardenu. Njegov drugi solo album u karijeri je nažalost još jedna stepenica
prema još većem gubitka iste.

Još više je ušao u komercijalne vode, više se brinući oko izvođačkih klišeja nego oko sadržaja.
Time je postao bliži profesionalnim rasnim grlima koja se ne zamaraju autorstvom, kao što su
Joe Cocker, Rod Stewart ili Tom Jones, dok se sa svojim nekadašnjim rivalima
Pearl Jamom više ne može ni uspoređivati.

Album otvara solidni valjajući rock 'No Such Thing', a 'Poison Eye' se također dobro nadovezuje poshy
garažnim rifom. U svemu se osjeti raskošna produkcija cijenjenog Stevea Lillywhitea,
koja nažalost više odmaže nego pomaže, jer zbog previše dodanih detalja uslijed promjena unutar
pjesama izgubila se sama srž istih. Uz to, tu je i nekoliko pjesama koje su toliko prozirno patetične
('Safe And Sound', 'Ghosts', 'She'll Never Be Your Man', 'Your Soul Today', 'Finally Forever' i 'Today') da se Cornella više ne može prepoznati.

S tim pjesmama je sigurno našao publiku kakva se okuplja na domjencima novih nastavaka sage o Jamesu Bondu, ali se pozdravio od većine onih koji su godinama pratili njegov rad.
Kad smo već kod agenta 007, na albumu je i singl 'You Know My Name' iz 'Casino Royala', koji sve u
svemu i nije loš.

Posebnu pažnju privlači i jedina obrada na albumu, naime, radi se o Jacksonovoj
'Billie Jean' od koje je Cornell napravio pompoznu baladu u stilu Led Zeppelina. Pjesma ima prespori ritam i izgubila je na intrigantnosti.
U prvom planu je Cornellovo prenapregnuto i anakrono vokalno onaniranje.

Sve u svemu, starom rock metalcu loše stoji kaput veselog soul mana.

Chris u počecima SOUNDGARDENA :::

Image Hosted by ImageShack.us

I sada :::

Image Hosted by ImageShack.us


Evo ljudi, malo recenzija solo albuma bivšeg frontmana SOUNDGARDENA,
meni jednog od najdražih bendova...baš su super bili! I tako... Bila sam jučer na završnici HGF -a...
naravno, zakasnila sam i to sat i pol, ali nisam ništa ni propustia, svirali su finalisti svih prijašnjih večeri...
ionako sam došla samo zbog KUD IDIJOTA.

Image Hosted by ImageShack.us

Kao glavni gosti večeri došli su na samom kraju. Pravi stari ''punk dedači'' kako ih je Bruno prozvao,
sve su razvalili... istina, pola sata su namještali gitare, ali na kraju je bilo super. Nisam odgledala cijeli
koncert jer sam morala ići doma, ali mogu samo reći sve pohvale. I, naravno, kako sam jučer srela milijun
ljudi, moram nekoga i pozdraviti... hehe...


Prvo moram pozdraviti Misa i Brunu, s kojima sam jučer čekala KUD IDIJOTE i s kojima
sam se tamo ispred pozornice, u prvom redu, gledala koncert...., Bruno je prije toga pola sata kupovao (promotivne) postere... e da, može onda i pozdrav liku koji je prodavao postere, iako mi se baš ništa nije sviđalo,,, White Stripesa više nije imao, a Nirvanin poster je bio ružan.

Pozdrav i pijandurama koje sam putem zatekla, na stepenicama od kina: Tajči & Štefu (koje sam skoro
pogazila jer su sjedili/ležali nasred stepenica), Ani, Filipu, Šamcu, Vanji itd.

Pozdrav staroj punk ekipi: HBB - u, tzv. The Clashu, koji mi u zadnje vrijeme tako vjerno komentira, Lani i susjedu Duniju

Pozdrav vjernim gledaocima KUD IDIJOTA, iz zadnjeg reda...haha: Čani aka Teci & Emilu
aka Taperveru

Pa onda pozdrav svima skupa koji čitaju ovo sranje od bloga: Lari, Lani, Teci, HBB -u, Štefukiju,
Crvenokosoj plavuši, hippie djevojci, jednoj drugoj teti Frances (vidite da se drugačije piše), ženskoj pod
imenom Nirvana (???), mojoj maloj teci Matejici i Ivani.

I veliki pozdrav Dunji koja je u gadnoj kazni i KOJOJ JE POSEBNO NAMIJENJEN OVAJ KOSI DIO POSTA,
jer ona ostalo ne čita..haha... i Anastaziji koja je ovdje pustila najviše komentara i koja ovaj blog izgleda
najviše čita!

(Ne znam koji mi je vrag danas!)

PozdraFff svima!
vaša lijena franceS




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.