... RoCk'n'Roll House Of ShAME ...

Ponekad je dovoljno da ste nekim stvarima, ljudima ili događajima samo blizu. Čak ih ne trebate ni vidjeti da biste ih osjetili.
Ova dva dana bilo je potrebno i slušati.

Vip INmusic festival je počeo u ponedjeljak, 27.o8., u 16:oo sati na Otoku hrvatske mladeži, u sklopu SRC - a JARUN, Zagreb. Završio je 29.o8. u rane jutarnje sate.
Da sad ne radim samo copy - paste pa da to nitko ne čita, odlučila sam napisati svoj doživljaj.

U ponedjeljak sam bila nekih 15 -ak minuta na Happy Mondaysima, ali me se baš nisu nešto dojmili. Onda sam bila nekih pola sata na New York Dollsima (Nokia Stage), do početka Sonic Youtha (Vip Stage) jer su oni kasnili. Iako mi inače NY Dolls imaju nekih jako dobrih stvari, počeli su s neke dve nezanimljive pjesme, a nastavili s lošom obradom Janisine ''Piece Of My Heart''.




Sonic Youth... njih sam čekala. Bili su predivni i taaako dobri. (Imaju tu neku posebnu energiju čak nakon 25 godina zajedničkog djelovanja). Istina, nakon treće pjesme su napravili malo predugu buku, ali sve se dalo podnjeti nakon izvedbe ''Incinerate''. Kim Gordon (bass i vokal) je cijelo vrijeme skakala po pozornici za vrijeme ''Jams Run Free'' tako da su u svakom pogledu bili vrijedni i gledanja i slušanja.




Jedino mi je žao što nisam stigla na TBF. Jbg. Bit će još prilika.

Utorak je počeo u iščekivanju Iggyja, ali prije njega je bilo još izvođača vrijednih gledanja. Majke su bile super, iako Bare izgleda kao da se još nije skinuo s heroina. Svirali su stare hitove :''Vrijeme je da se krene'' i ''Mene ne zanima''. (Teatralno su završili stihovima ''Povrati u rijeku pasji skote, hvala ti živote'')

Onda su na redu bili The Hold Steady. Njih su američki kritičari proglasili najboljim malim (indie) bendom. Mene su jako podsjećali na neke izvedbe Bruce Springsteena. Bili su OK, moram priznati da su me ugodno iznenadili.




Prije Iggy & The Stoogesa (22:2o) još su nastupali Asian Dub Foundation. Oni imaju muziku kao neki mix između reggea, rocka, idijskih tradicionalnih pjevanja i hip hopa. Fora su za neki ples ili tak nešto, ali nisu moja vrsta muzika pa sve kaj velim bi bilo subjektivno.

I onda je došao Iggy, nakon što je njegov producent pola sata maltretirao ton majstore i tehničare. Iggy je, naravno bez majice i u uskim izblijedjelim trapericama, izletio na pozornicu u isto vrijeme kad i njegovi Stoogesi. Počeli su sa ''I wanna be your dog'', s istom pjesmom su i završili. Publika je dovršavala zadnje stihove iz refrena ''My idea of fun'' (refren: My idea of fun is killing everyone), a dvadesetak ljudi se popelo, izgrlilo ga i izljubilo prilikom ''No Fun'' (meni je ta pjesma osobito draga jer je to prva pjesma koju sam čula od Stoogesa). Iggy se prilikom cijelog koncerta penjao po zvučnicima, skakao u publiku, valjao po pozornici, pokazivao hmmm... stražnjicu i takve slične stvari. >Najbolje je bilo šta se poljevao cijelo vrijeme s vodom, dobro da ga struja nije ubila.




I tako je završio Vip INmusic Festival. Stvarno je bio INmusic.

Kako smo mogli na broj 61555 poslati poruku da se pokaže na velikim screenovima koji su prikazivali nastup, jedan je klinac poslao poruku:

''hvala ti boze za rokenrol''

A svima vama koji niste htjeli na Vip INmusic Festival može biti samo jaaaaaaaaako jaaaaako žao. Stvarno je bilo super!

pozdraF
franceS

;~)

Ej ljudi! Konačno sam dobila neku temu za napisati post i vratila sam se s mora pa mogu opet staviti blog u funkciju. Nadam se da se ne ljutite kaj me nije bilo tako dugo i kaj su mi zadnja dva posta godišnjice smrti poznatih rockera.
Hmmm...ne znam baš tko od vas - nas sluša Elvisa Presleya. Ja ga osobo ne slušam, al mora mu se prinati da je najdugovječnija ikona popularne kulture pa sam zato odlučila ovaj post posvetiti njemu.

Elvis Presley, jedna od najznačajnijih ličnosti svjetske glazbene industrije, titulu kralja rock'n'rolla stekao je još za života. Za to mu je bio dovoljan baršunast glas, oku ugodan stas, zavodljivo njihanje kukovima i milijuni prodanih albuma, a nije morao napisati nijednu jedinu pjesmu.


Shot at 2007-08-17

Graceland, dom Elvisa Presleyja i mjesto gdje je sahranjen, ovih je dana primio desetke tisuće posjetitelja koji su došli odati počast kralju rock'n'rolla povodom 30. godišnjice njegove smrti.

Elvis Aaron Presley rođen je 1935. u siromašnoj obitelji u mjestu Tupelo, Mississippi. Počeo je pjevušiti vrlo rano, a u dobi od deset godina dobio je i prvu gitaru.

Nakon što je zbog očeve potrage za poslom obitelj 1948. preselila u Memphis, Elvis je počeo posjećivati glazbene trgovine, a glazbeni ukus razvijao mu se u smjeru gospela, bluesa i soula.

Prve je pjesme snimio za Sun Record Company Sama Phillipsa, a slučajnost koja se pokazala punim pogotkom bila je neobavezna izvedba pjesme 'That’s All Right (Mama)', snimljena sa Scottyjem Mooreom i Billom Blackom. Trio je snimio nekoliko pjesama koje su bile jako dobro prihvaćene i Elvisova karijera krenula je uzlaznim putem.

1956. izdao je prvi singl za kuću RCA Victor – 'Heartbreak Hotel'. Singl je izašao u siječnju, a do travnja je već vladao top ljestvicama i bio prodan u milijunskoj nakladi. Ubrzo je Elvis izdao i svoj prvi album, nazvan jednostavno 'Elvis Presley'. Redali su se nastupi na televiziji i u Las Vegasu - starija publika se zgražala, a mladi su ludovali u ekstazi, jer Kralj je zaista bio nešto posebno.

Za tadašnje konzervativno društvo Elvis je bio oličenje zločestog momka, kvaritelja mladeži, bijelac koji svira crnačku glazbu i koji uz to zamamno maše bokovima te time otvoreno navodi mlade na seks.

Istina jest da bi publika - pogotovo ženski dio - pomahnitala svaki put kad bi Kralj zaplesao, ali priča o nastanku tih prepoznatljivih plesnih koraka (ako je istinita) nema baš nikakve veze sa seksualnom otvorenošću i nepristojnim namjerama.


Shot at 2007-08-17

Elvisove su noge navodno podrhtavale od straha, barem u početku. Tad je i sam shvatio da ima nešto u tome kako izgleda dok mu se tresu noge i lepršaju nogavice, pa je prvotnu tremu samo razradio u ples. Kasnije je tvrdio da si jednostavno ne može pomoći i da ga sama glazba tjera na gibanje.

Kao jedinac izrazito privržen majci Gladys, Elvis nikad nije uspio uspostaviti zdrav odnos sa ženama. Mnoge njegove pratilje uopće mu nisu bila ljubavnice, a i one koje su bile nisu se imale čime pohvaliti.

Neke su mudro šutjele, druge su ga proglašavale impotentnim (Peggy Lipton), neke su smatrale da su se našle s njim 'na duhovnoj razini' jer su noći provodili u razgovorima (Cassandra Peterson). Čak je i Priscilla Presley (s kojom se oženio 1976) priznala da Elvisa seks nije previše zanimao.

Doba najveće slave Elvisa Presleyja bile su pedesete. Tad je snimio neke od svojih najvećih hitova, nekoliko filmova, kupio je Graceland i uz veliku pompu otišao na odsluženje vojnog roka.

Međutim, slava je počela blijedjeti 1960-ih. Ionako loše filmove dotad vjerna publika počela je smatrati staromodnima, a na glazbenoj sceni pojavili su se neki još zločestiji dečki, koji su nudili moderniji zvuk i drugačiji stil – scenu su tresli izvođači poput The Doorsa, Grateful Deada i Janis Joplin.

Bilo bi pogrešno reći da i dalje nije redao hitove, naprotiv, upravo su 1960-ih nastali 'Viva Las Vegas', 'A Little Less Coversation', 'In the Ghetto', 'Suspicious Minds', ali mnogi privatni problemi počeli su izlaziti na površinu – ovisnost o lijekovima, nezadovoljstvo filmskom karijerom, bračni problemi s Priscillom. Sve je to rezultiralo lošim koncertima, a s vremenom se Kralj toliko udebljao da se pretvorio u vlastitu karikaturu.

Ipak, obožavatelji su mu oprostili sve. Umro je 16. kolovoza 1977. u svom domu u Gracelandu a da nije jače naštetio svom ugledu. Jer bez obzira kritike koje je dobivao potkraj života, zamjerke što nijednu od pjesama nije sam napisao, ruganja na račun izgleda i imidža koji je njegovao 1970-ih,
Elvis Presley ostao je Kralj.

(htjela sam napisati recenziju novog albuma Pearl Jama, al sam vidjela da je to već napisala Anastazija.)
Odsad ću češće pisati.

pozdraF

Vaša lijena franceS
;~)