|
|
Paralelni svjetovi demokrata i republikanaca
06.06.2007., srijeda
'Kada debatiraju predsjednički kandidati iz Demokratske stranke, razgovara se o tome tko ima najbolji plan o reformi zdravstva. Kada debatiraju republikanci, razgovara se o tome je li tortura legitimna istražna metoda i u kojem je trenutku treba koristiti' – piše komentator dnevnika Washington Post E.J. Dionne.
Naravno, on karikira, međutim, političari iz dvije glavne američke stranke danas vrlo često zvuče kao da se obraćaju publici u različitim zemljama. To je bilo očito i za vrijeme sinoćnje CNN-ove televizijske debate predsjedničkih aspiranata iz Republikanske stranke, kao i u debati njihovih kolega demokrata, u nedjelju na večer. Debatiralo je deset republikanaca i osam demokrata – sve mahom bivših ili sadašnjih članova Kongresa ili guvernera saveznih država.
Kod demokrata, ankete pokazuju da su najpopularniji kandidati (ovim redom) senatorica iz New Yorka Hillary Clinton, senator iz Illinoisa Barack Obama te John Edwards, bivši senator i dopredsjednički kandidat iz 2004. U Republikanskoj stranci, front-runner je Rudy Giuliani, bivši gradonačenik New York Cityja, a nakon njega po popularnosti slijede John McCain, senator iz Arizone i Mitt Romney, bivši guverner Massachusettsa.
Do predsjedničkih izbora ostalo je 17 mjeseci. Televizijsku debatu demokratskih kandidata gledalo je 2.8 milijuna Amerikanaca. Za sinoćnju, republikansku debatu, još nema podataka o gledanosti.
Debate su pokazale da su Irak i ekonomija zajednički interesi i za demokratski i za republikanski glasački blok, no nakon toga, demokratima je važno jedno, republikancima – posve drugo.
Washingtonski Centar Pew, koji istražuje javno mnijenje, pitao je republikanske i demokratske glasače na temelju kojih će tema odlučiti za kojeg će predsjedničkog kandidata sljedeće godine glasati. Irak je na prvom mjestu – ali za 40 posto demokrata i tek 29 posto republikanaca. Zdravstvo je najvažnije pitanje za 13 posto demokratskih glasača i za tek dva posto republikanskih pristaša. Za republikanske glasače, najvažnija pitanja su, nakon Iraka, terorizam i nacionalna sigurnost – tako se izjasnilo 17 posto republikanskih glasača. Te su teme najvažnije tek za pet posto demokrata. Obrazovanje je kao izborna tema najvažnije za 12 posto glasača Demokratske stranke te za samo pet posto republikanaca. Za osam posto republikanaca pobačaj je najvažnija izborna tema. Kod demokrata – tek za jedan posto. Problem ilegalnog useljavanja najvažnije je pitanje sljedećih izbora po mišljenju 12 posto republikanskih pristaša, ali tek za jedan posto demokrata.
Dojam 'paralelnih svjetova' u kojima egzistiraju republikanci i demokrati pojačan je, primjerice, sinoćnjim 'hiper-busanjem u prsa' i macho retorikom republikanaca koji – bez obzira na loše iskustvo vezano uz brzopleto donošenje odluka u Iraku – i danas bez kompleksa, i to gotovo svi, govore o mogućnosti taktičkog nuklearnog udara na Iran. Republikanci su također skloni ući u pomalo bizarne debate o nečemu što se neće dogoditi - masovnim deportacijama ilegalaca ili o potrebi da se engleski proglasi 'službenim jezikom'.
S druge strane, nekim demokratima je rat protiv terorizma, koji je pokrenut nakon terorističkih napada na New York i Washington, tek 'prazan slogan' kojim Bushova vlada manipulira javnošću – bez obzira na činjenicu da su samo u posljednjih mjesec dana otkrivena dva slučaja domaćih terorističkih zavjera (Fort Dix i newyorški aerodrom JFK). Također, većina se demokrata zanosi idejom da se rat u Iraku može zaustaviti tako da Kongres prestane financirati tamošnji američki vojni kontingent od oko 160 tisuća vojnika. Njihov je vođa u Senatu rat u Iraku proglasio 'izgubljenim'. Tek je jedan od demokratskih pretendenata za Bijelu kuću u Kongresu glasao za nastavak financiranja iračke misije. Želja većine demokrata da se pošto-poto objavi rok za povlačenje iz Iraka svakome tko ima malo veze s vođenjem rata čini se prilično grotesknom idejom.
(Može se prognozirati kako će u jesen sljedeće godine izgledati republikanski reklamni spotovi na televiziji – 'izdaja', 'ostavljanje vojske na cjedilu', 'rat je ponovno izgubljen u Washingtonu'.)
Međutim, u ovom se trenutku čini da će Republikancima to biti ipak od slabe pomoći. Sadašnji, republikanski, predsjednik razmjerno je vrlo nepopularan (tek oko 30 posto Amerikanaca smatra da George Bush dobro obavlja posao), loše vijesti iz Iraka dominiraju medijima, a tu su i nadolazeće kongresne istrage lošeg vladinog odgovora na humanitarnu krizu nakon uragana Katrina, korupcije na lobističkoj sceni, političkog utjecaja u pravosuđu te ograničavanja ustavnih prava građana. Nakon što je prošle godine izgubila većinu u Kongresu, Republikanska se stranka podijelila oko toga što činiti s ilegalnim imigrantima, kojih je u Americi oko 12 milijuna.
'Ako demokrati ne mogu pobijediti sljedeće godine, nikad neće pobijediti' – izjavio je časopisu New Yorker David Keene, predsjednik Američke konzervativne unije, jedne od najvećih američkih političkih grass-roots organizacija. Mickey Edwards, bivši republikanski kongresmen iz Oklahome koji danas predaje na Princetonu, za New Yorker tvrdi da je 'sadašnja administracija, po svojoj aroganciji i nekompetentnosti, bez primjera'.
New Gingrich, bvši predsjedatelj Zastupničkog doma, također republikanac, smatra da njegova stranka može zadržati Bijelu kuću jedino ako počne kritizirati Georgea Busha. 'Kao što je Nicholas Sarkozy vodio kampanju protiv Chiraca, iako su iz iste stranke. Sarkozy je sebe uspješno predstavio kao političara koji je jedini u stanju promijeniti situaciju na bolje' – kaže Gingrich.
Iako je George Bush i dalje popularan u glasačkoj bazi Republikanske stranke - koja je ključna za pobjedu na primarnim, stranačkim izborima - on jest 'uteg' za republikanske političare koji ga žele nasljediti u Bijeloj kući. To se vidjelo i u sinoćnjoj televizijskoj debati. Upitani kako će možda 'iskoristiti' bivšeg predsjednika Busha (većina bivših predsjednika ima neki 'projekt' kojim se bavi – primjerice Jimmy Carter gradi domove za beskućnike u okviru organizacije Habitat for Humanity, a Bill Clinton vodi globalne napore protiv AIDS-a i siromaštva), konsenzus među republikanskim kandidatima je glasio – 'najbolje bi bilo da se drži u pozadini'.
'Sasvim ga sigurno neću poslati u Ujedinjene narode' – rekao je bivši guverner Wisconsina Tommy Thompson. Bivši guverner Arkansasa Mike Huckabee izjavio je da su nekvalitetan odgovor na uragan Katrinu, kao i korupcijski skandali i Kongresu Republikansku stranku koštali parlamentarne većine na Capitol Hillu. Georgea Busha kritiziralo se najviše u vezi njegova prijedloga imigracijske reforme, koji je Bijela kuća sačinila u suradnji s demokratom Tedom Kennedyjem. To će pitanje, pred izbore, Republikansku stranku dodatno podijeliti.
Što se tiče Demokratske stranke, opasnost za nju leži upravo u činjenici da bi za nju bilo pravo majstorstvo predsjedničke izbore - izgubiti. Demokrati su međutim sposobni za takvo remekdjelo. Položaj uvjerljivog favorita je, naime, mač s dvije oštrice. S jedne strane, favorit može računati na dosta besplatne medijske promocije. Atraktivan je donatorima. No, s druge strane, favorit kao da na leđima nosi metu i vapi 'daj me udari, daj me sruši'.
Osim toga, ako su dvije glavne nacionalne teme Irak i sigurnost zemlje od terorizma, moguće je da se raspoloženje glasača u sljedeći 17 mjeseci i dramatično promijeni, ukoliko se dogodi nešto što nema veze s izbornim rasporedom – primjerice, novi teroristički napad ili dodatno pogoršanje situacije u Iraku.
U ovom trenutku, američka javnost ne prati početak maratona za Bijelu kuću. Izborna je utrka u ovom trenutku zanimljiva samo kablovskim news-kanalima CNN, MSNBC i Fox, te blogerima. Debate o kojima pišem gledalo je manje od tri milijuna ljudi, niti jedan posto ukupnog stanovništva. No, kada Amerikanci konačno počnu poklanjati pozornost predsjedničkim izborima, negdje u jesen sljedeće godine, možda će neki od današnjih favorita biti umorni i zadihani, te će ih na čelu zamijeniti netko tko je na početku zaostajao.
Do izbora je ostalo jako puno vremena. Billa Clintona je 1991. godine – također 17 mjeseci prije ondašnjih predsjedničkih izbora – podržavalo tek 2 posto demokratskih glasača. Njegova je supruga danas u znatno boljem položaju. No, ako kandidat demokrata zaista postane Hillary Clinton možemo očekivati do sada neviđene gejzire negativiteta od strane njezinih političkih protivnika. Osim toga, u ovdašnjoj PC atmosferi još nije načeto pitanje da će za Hillary Clinton, možda, najveći problem biti – same žene, većina glasačkog tijela.
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.