Raspjevani dikobraz
utorak, 14.02.2012.
Where's Waldo?
Službeno smatram korištenje facebooka perverznim. Grupe su ok. Razmjena zajedničkih fotografija je ok.
Pregledavanje tuđih profila svedeno na gledanje ko koga pozna i koji su mu interesi uz obavještavanje sveopćeg auditorja o svakom češanju guzice je jednostavno poremečeno. Ja se ako ništa drugo tako osjećam. Kao da znam te ljude. Fol, pravim se. Sad su mi jasni. Uživo mi ništa nije bilo jasno jer nisam znala 101 činjenicu o njima. Samo sam ih satima slušala, pričala im, smijala se s njima, plesala. A nisam saznala niti djelić onoga što je na fejsu na dlanu. To je pomalo kao da upoznaješ nečiju jetru. Imaš puno više informacija o osobi, ako znaš kako joj izgleda jetra. Al ono. Sve su jetre ionako više manje iste. A ja nisam medicinar.
Kupila sam si svoje prve baletne papučice :)
Ne namjeravam postati balerina.
Za salsu su. Al idalje se osjećam posebno nekak, sad kad ih imam. Nekako motivirano.
Nekako taman za pozdrav. :)
*mah mah*
petak, 10.02.2012.
Prošli vikend sam provela s oblogom od kelja na koljenu.
Ne završi svaki ledeni eksperiment savršeno dobro, nažalost.
Vikend je dobio logičan nastavak s prehladom i curenjem nosa, koje sam ingeniozno lječila šmrkanjem kamilice.
Koje je izazvalo čudne šumove u uhu i glavobolju.
U konbinaciji s cjelonoćnom izradom projekta iznenađenja (čitaj - rok iznenada skraćen za 5 dana), dobila sam jutro puno novih spoznaja. Od kojih je jedna da kad ne spavaš cijelu noć, ujutro više i nisi umoran. I nekako ti se skaće naokolo.
Samo što se nakon dva tri skoka srušiš zbog potpunog nedostatka osjećaja za ravnotežu.
I kolko god naoko bilo ponižavajuće, nije, jer znaš da si radio cijelu prokletu noć. I da zaslužuješ aplauz dok pokušavaš odrediti koja je točno strana gore.
Jedna stvar je postala očita. Vrlo mi pašu takve stvari. Sve ono za što se obično smatra katastrofičnim stilom ovog doba. Konstantne obaveze, kratki rokovi, nemanje vremena za sebe. Volim to. Sjedit u 5 ujutro pred programom koji jednostavno ne radi.
Izgleda da je to postao moj izvor adrenalina.
Što je nešto oko ćega se pomalo brinem, jer znam da ću dobit ćir od previše toga. Jer se ja stvarno živciram. Dolazim i do ruba suza ako nešto ne ide kako sam si ja zamislila da bi trebalo. (na primjer 100% na ispitu XD ) Mislim si, samo da se još ovoga riješim, da sve prođe ko što i zaslužujem.
A kad se rješim, praznina. Ne znam kaj bi sa sobom. Spava mi se. Jako mnogo.
Cilj ovih praznika mi je raditi na tome da to promjenim. Uz minimalnu upotrebu interneta kao instrumenta za ubijanje vremena ^^
Rok: nedelja 26. veljače 2012. u 23:99.
srijeda, 01.02.2012.
Mnogo toga se događa u zadnje vrijeme. Mnogo dobroga, mnogo umornoga, mnogo zapanjenoga i mnogo zaplesanoga.
Znate, postoje oni neki trenuci kad se dogodi nešto izvanredno, i imaš odjećaj da se odjek tog događaja raširio čitavim svemirom.
A nekad se opet dogodi nešto posebno pa nestane za tren i ni ti sam nisi siguran da se dogodilo.
I pokušavam stalno nekako odgonetnuti što je to u tom swingu tolko posebno.
U tom vremenu u tom trenu - što, kako i zašto je izraslo nešto što se 80 godina kasnije vraća u život?
Američki san i dekadencija 20. stoljeća su iznjedrili i svoju glazbu ? Ili je iz još drevnije prošlosti tada u mainstream procurila žila crnačke glazbe? Odjednom želim naučiti sve o glazbi. Povjesti, građi, kako i zašto.
Odjednom ne mogu zamisliti svoju sliku utopijskog društva bez da se u njemu pleše swing.
Stvarno. Friška sam u svemu tome i nisam neki plesač. Nemrem se ni okrenut oko sebe bez da se spotaknem u vlastite noge.
Al imala sam sreće kaj sam srela ljude koji to kuže. Kuže poantu. Sad se pomalo grozim ljudi koji to sve prenose šturo, prazno.
Figure. Noge. Držanje. To nema VEZE s plesom. Osmjeh ima. I onaj ugodan osjećaj kad nemaš blaaage veze kaj radiš, al osoba s druge strane ti jednostavno ne da da se bojiš, i sve funkcionira. Mekoća pokreta i komunikacije. Kod drugih plesova te se stvari vrlo često zaborave. Al swing to traži, swing na tome živi i to diše. Ako se ne desi spontani "weeeee" tokom figure, ne valja. Užitak, sreća i veselje se traže. Vrlo jednostavan put u samo srce plesa.