Buena Vista Social Club- Chan chan
Tiho, polako i odmjereno prolaze kišni dani, unatoč svoj mojoj rasplesanosti.
I nekako mi je drago, jednostavno drago. Jer je sunce dobilo svoju protutežu- svijet se ponovno poravnao.
A dokle god je u ravnoteži i ja sam mirna, jer znam da svi oblici mog života vode toj ravnoteži.
Svaka suza za svaki osmjeh. A tako je i s (naizgled) daleko složenijim stvarima.
Pomalo me okrzne osjećaj da mogu biti sretna i sasvim sama, sjedeći na nekoj stjeni, promatrajući život koji pulsira oko mene, prateći tok svih bića koje sam poznavala, poznajem ili ću upoznati - rađanje, život i smrt.
Sve one priče koje su mi iz nekog razloga nevjerojatno bliske- ljudi koji mom životu isijavaju toplinu- prezirali me ili voljeli- postanu nerazdvojan dio mene, njihovi osmjesi postanu dio mog iskustva. Možda ... i postoji tako nešto kao srodne duše.
Kasno je.
Vi to možda ne znate, jer ste odlučili svratiti do moje stranice u nešto manje opskurno doba dana, ali kasno je.
I meni se ne spava. I sigurna sam da je to od cimeta.
Iste stvari su mi iznova i iznova teške. Nepoznati ljudi, stranci, još ih se bojim.
Još si tovarim grozan teret odgovornosti na leđa, još me strah da će me ljudi mrziti.
A toliko davno sam mislila da sam se svega toga riješila.
I još uvijek uspijevam zakomplicirati stvari i mislim da moram sve popraviti.
What is your quest?
I seek the Holy Grail.
I eto trudim se, priznavši javno moru neznanaca da ih se panično bojim i nadam se da će mi to donjeti promjene.
Čitam Tada Williamsa, Sjećanje,Tugu i Trn. Davno sam započela i zaključila da je vrijeme da završim tu priču.
Sviđa mi se. Jednostavno i nevino. Mjesto gdje više manje svi pokušavaju napraviti onu ispravnu stvar, samo što su im pogledi na to isto ispravno različiti. No, idalje ni traga svinjaru Pegu, koji mi se zavukao u glavu u uvodnom poglavlju neke knjige koju nisam nikad do kraja pročitala,zbog kojeg sam i krenula čitati Williamsa. Valjda će se uskoro pojaviti.
Dodatak: Pojavio se, nakon upornog pretraživanja svih priča koje nikada nisam pročitala. Pate. Martin je odlučio u uvod jedne od svojih knjiga natrpati hrpu likova za koje nitko nije čuo ni prije ni poslje. Sad mogu mirno nastaviti živjeti.