Kasno je.
Vi to možda ne znate, jer ste odlučili svratiti do moje stranice u nešto manje opskurno doba dana, ali kasno je.
I meni se ne spava. I sigurna sam da je to od cimeta.
Iste stvari su mi iznova i iznova teške. Nepoznati ljudi, stranci, još ih se bojim.
Još si tovarim grozan teret odgovornosti na leđa, još me strah da će me ljudi mrziti.
A toliko davno sam mislila da sam se svega toga riješila.
I još uvijek uspijevam zakomplicirati stvari i mislim da moram sve popraviti.
What is your quest?
I seek the Holy Grail.
I eto trudim se, priznavši javno moru neznanaca da ih se panično bojim i nadam se da će mi to donjeti promjene.
Čitam Tada Williamsa, Sjećanje,Tugu i Trn. Davno sam započela i zaključila da je vrijeme da završim tu priču.
Sviđa mi se. Jednostavno i nevino. Mjesto gdje više manje svi pokušavaju napraviti onu ispravnu stvar, samo što su im pogledi na to isto ispravno različiti. No, idalje ni traga svinjaru Pegu, koji mi se zavukao u glavu u uvodnom poglavlju neke knjige koju nisam nikad do kraja pročitala,zbog kojeg sam i krenula čitati Williamsa. Valjda će se uskoro pojaviti.
Dodatak: Pojavio se, nakon upornog pretraživanja svih priča koje nikada nisam pročitala. Pate. Martin je odlučio u uvod jedne od svojih knjiga natrpati hrpu likova za koje nitko nije čuo ni prije ni poslje. Sad mogu mirno nastaviti živjeti.