Buena Vista Social Club- Chan chan
Tiho, polako i odmjereno prolaze kišni dani, unatoč svoj mojoj rasplesanosti.
I nekako mi je drago, jednostavno drago. Jer je sunce dobilo svoju protutežu- svijet se ponovno poravnao.
A dokle god je u ravnoteži i ja sam mirna, jer znam da svi oblici mog života vode toj ravnoteži.
Svaka suza za svaki osmjeh. A tako je i s (naizgled) daleko složenijim stvarima.
Pomalo me okrzne osjećaj da mogu biti sretna i sasvim sama, sjedeći na nekoj stjeni, promatrajući život koji pulsira oko mene, prateći tok svih bića koje sam poznavala, poznajem ili ću upoznati - rađanje, život i smrt.
Sve one priče koje su mi iz nekog razloga nevjerojatno bliske- ljudi koji mom životu isijavaju toplinu- prezirali me ili voljeli- postanu nerazdvojan dio mene, njihovi osmjesi postanu dio mog iskustva. Možda ... i postoji tako nešto kao srodne duše.
Post je objavljen 13.02.2011. u 22:59 sati.