Moj um je poludio.
Mislim da me želi ubiti.
I ne, nisam paranoična.
Konstantno izmišlja kojekakve laži o ljudima oko mene.
Uvjerava me da ne mogu nikome vjerovati. Da sam sama.
Ne da mi spavati.
Znam da je sve to izmišljotina, kao i sve drugo.
Jednako tako mogu vjerovati da je moj pas tratinčica s čudnim higijenskim navikama.
Al kad se jedan dio tebe nekako uporno zainati u tom smjeru, ne znam kaj bih zapravo trebala napraviti da ga ukrotim.
Da se ne zatvorim u sebe, da se ne zaratim s svijetom.
ps. hvala na tolko mišljenja odjednom ^^ , moram priznati da ste me razveselili