Ovim postom se nagrađujem jer sam uspjela ustati u osam. I odonda raditi nešto korisno.
To me smiri. Kad radim nešto korisno. "Nothing is something worth doing" koncept još nisam svladala.
Još me strah da ću umrijeti, a da je ostalo toliko neobavljenog posla.
Ali nema veze, za sad mi ide dobro. Pojela sam dobar (sladak) doručak, proradila nešto zadataka iz fizike, pojela kivi i jednu štangicu bijele Milke Luflee( uopće nije fina, ali je zarazna).
Uz ovakvu organizaciju, još ću stići i baviti se nečim kreativnim.
Iskušavam novi princip. Ne tjeram se da stalno što radim. Samo ne radim ništa u čemu ne uživam, niti nije nužno.
Čudo stvari tako otpadne prije nego li ih i počnem. I odjednom imam brdo vremena.
Za fino ovako sjesti, razmisliti, a možda na kraju i podijeliti.
He, podijeliti. Bilo bi fora da nekaj nacrtam. Čisto onako, da se izložim, jedan svoj sasvim osobni dio. U zadnje vrijeme cinclam samo po pripremama za labose. Prilično tupo.
Ali je i karakteristično za mene. Nadam se da nisam postala biće ograničene mašte.
Uostalom, kako se odvojiti od života u fantaziji, a ostati bogate mašte?
Ovdje su pojmovi izgleda dosta zbrkani ... ali terminologija se i dalje mora znati. :)