Ne sjećam se kad sam zadnji put imala vjere. U bilo što.
U to da dolazi sutra. U to da danas ima smisla.
Želim crtati, s istom onom strašću kojom zrači tok iscrtanih linija po papiru s ispisanim fizikalnim izvodima.
Svaka da bude živa.
Ne želim da bude izmišljeno, išta. Svaku sekundu koju proživim negdje drugdje ( ja), ovdje sam izgubila ( mi).
Ne može to tako.