Raspjevani dikobraz
srijeda, 27.08.2008.
Love me if you dare...
Prilikom čitanja toplo preporučam slušanje: Let go . Naslov posta nije moja slagalina, ali mi se sviđa ideja. A pjesmu mi je danas prišapnuo jedan dobri duhek maskiran u čangrizavo sarkastično krepavalo od smijeha.
Znate one mailove koji vam u pravilnim periodičnim razmacima dolaze od prijatelja koji su vam predragi da biste im na njih odgovorili bujicom neprimjerenih riječi koje ste pokupili u prometu ( a zna se da je cestovni promet izvor svih zala), a uostalom, nekako vas i raznježe. One pripovijesti kako nema smisla čekati nešto u budućnosti jer je budućnost iluzija te je život sada i valja uživati u svakom njegovom trenutku.
Ne vjerujte im. Hrpa gluposti. Što kada se dogodi onaj apsolutno ogavan trenutak, mogli biste reći i kušnje, mogli biste reći granične situacije u kojoj više nema sigurnosti, nema znanja, nema vjere, nema istine i doista ... nema budućnosti?
Da istina, uvijek ima izlaza ... bla bla bla ... kak očete. Za mene život u kojem sam zapela na jednoj jedinoj točci, pa eto, i nije život. Stvar je u tome da ne mogu očekivati da će baš u svakom trenutku postojati to nešto, snaga za život. Treba znati i pošteno izgubiti. I ne nadati se revanšu nego priznati poraz, pognuti glavu i pretrpjeti onaj divan udarac nogom u guzicu koji život voli dijeliti. I to je to. Doći će i neki drugi dan. Možda.
Kad izbrojim dane, smiješno je pomalo. Tri dana bijah mrtva. Digoh se jako jako polagano, makar ništa ne jamči da me prvi povjetarac ne će opet srušiti.
Što me ubilo?
Karirana štofasta suknja. Zapravo ne znam od kojeg je materijala. Al ovo mi je dobro zvučalo.
Kakav je osjećaj biti živ? Ne znam. Nikada nije samo jedan osjećaj. Ali idalje ne znam. Znate li vi?
Znate li ikoju vrsnu prozaisticu? Znate li što ćete napisati?
petak, 15.08.2008.
Smećonoše
Možda ste, a možda i niste, čuli glasine o tome kako smeće dolazi na svijet. Naime, šuška se kako noću, neometana spokojem naših snova, među nama kruže bića zvana "Americanci" te svojom neodgojenošću i apsolutnom neciviliziranošću, glupošću i bahatošću inspirirani podmeću hrpe i hrpe odvratnog otpada pod naša vrata. Jutrom kad svane sunce, oni nestaju te samo tragovi njihovih zlih i svirepih djela ostaje nama, savjesnim i urednim bićima neka se čudimo.
Ja vas moram izvijestiti kako to nije istina. Ne postoje bića zvana "Americanci" koji su, kao što je svakome vjerojatno i jasno, zapravo utjelovljenje napretka i industrijalizacije. Onaj omot od "Snickersa" koji vas je ujutro dočekao na izlazu iz dvorišta nije bacio nitko drugi nego vaš susjed, bio on seljak, inženjer ili župnik.
Istina, smog nas truje. Globalno zatopljenje uništava prirodne tokove. Ali nije mi do toga danas. Danas mi se priča o smeću.
Ne zato jer ga volim, već jer je suvišno.
Volim prirodu, kao i svaki drugi frižider. I ne možete ni zamisliti koliko me boli kada vidim ovakve slike.
Mora li to tako biti? Vidite vrećicu na slici skroz gore? Kakav je znak na njoj? Interšpar. Neko je bio u dućanu, i baš je mooooorao uzeti vrećicu. Ona je kad tad morala postati suvišna. Eto, razmislite o tome.
Takva vrećica stane u paketić maramica. Koliko je teško nositi još jedan paketić maramica sa sobom, a ne stalno uzimati iste? Ne ću spominjati kolko to šteti životinjama. Razmislite kolko te vrećice štete nama. Koliko sirovina se troši na njihovu proizvodnju. Znam da je to sad in. Razlog više. Čak se i "cekeri" za kupovinu proizvode u ljepšim oblicima nego prije.
Ne tražim od vas da legnete u neko grmlje kilometrima daleko od civilizacije i istražujete sebe kao dio svijeta i svijet kao dio sebe. To bi bilo licemjerje, jer ni ja to ne radim, a i takve odluke doista možete donijeti samo sami za sebe.
Ali ovo je zbilja nužno. Smeće NE MORA biti tu. Recikliranje je dobro, ali ni ono nije nužno. Znam da vi koji se moja publika ni ne radite ovakve gnjusarije, al važno je o tome govoriti. Važno je takve postupke, kao i mnoga druga po društvo štetna ponašanja, osuditi.
Zaboga, kome se tolko ne da čekati odvoz glomaznog otpada da je u jarak morao baciti krevet? Ili zahodsku školjku?
Od materijala odbačenih u prirodu bih si mogla izgraditi pristojnu kuću, velim vam.
Uživajte u ljetu i kupanju!