nedjelja, 19.11.2006.
Ne strahujte, jer preizlasli post slijedi
Sadly, many women leave a relationship kicking and screaming. They hurl abuse at their ex-partner. As a result, their ex wants nothing more than to get away as soon as possible.
Pojma nemam zašto, ali smijala sam se ko blesava kad sam ovo pročitala. Gušila se od smijeha. "Žufki humor" šta bi moja profesorica iz hrvatskog rekla. Ali morate priznati da je smiješno.
Zaostajem s izvještavanjem što sam zanimljivoga i lijepoga čitala.
Recimo, mislim da sam spominjala bila nešto Clochemerle od Chavaliera, ako se ne varam.
Lik je Francuz, kaj da vam više velim. :)
Ko god ima vremena, mislim da bi trebao pročitati tu knjigu, makar prvi dio. Ja ću i ostale kad skupim vremena.
Nekako baca posve drugo svjetlo na neka društvena zbivanja, i naravno, svi na kraju ispadnu magarci.
Ali zbilja SVI, od najučenijih ljudi, preko popova do seljaka. Najbolji je lik, apotekar, kojem umre žena i od onda svako malo unajmljuje kurve da se skinu i gole leže pred njim i prave se da su mrtve, da bi ih on mogao oplakivati.
Dodajte uz sve to minimum cenzure i hrpu urnebesnih situacija, i zabavljeni ste dan dva. A i znate kako nadmudriti ljude kojima smrdi iz usta, ćime se detaljno bavi prvo poglavlje. :)
Još nešto od neobavznog štiva, za mozgoopuštajuću zabavu?
Luc Besson- Arthur i Minimejci. Zbilja, krepala sam kad su rekli da su Maltazardovi (onaj čije se ime ne smije izgovoriti ^^) fanatici velika prijetnja i opasnost na putovanju. Mislim, kud baš "fanatici"? Sad stalo očekujem da se ispostavi da je Maltazard zapravo Michael Jackson, pa da ima tolke krvožedne fanatike.
Uglavnom, istina, lik radi dobr filmove. Ali knjiga ... izgleda kao scenarij za film, koji naravno i dolazi uskoro. I on će može biti dobar. Ali knjiga jednostavno nije knjigasta, nije knjiški jezik, knjiška struktura rečenice, knjiški stil.
To je knjiga pisana da zaradi novce, ne da bude dobra knjiga. Zli likovi su jednostavno zli po defaultu i žele sve uništiti jer žele sve uništiti, a to je jer su sebični, uskogrudni i vrlo vjerojatno ružni, bakica je dobra stara bakica, Arthur je nadprosječan klinac, a princeza Selenija napuhana bahata pubertetlija koja ne poznaje ni jedan drugi naćin izražavanja osim sarkazma. Ak se mene pita, čekajte film.
Guy Gavriel Kay, što o njemu reći onima koji nisu nikada čitali ništa njegovo? Svakako dajte :)
Lik je prilično fascinantan, samim time što je sudjelovao u dovršavanju Silmarilliona (koji je, za one koji ne znaju, Tolkienovo djelo).O tome zašto je Tolkien zakon, ovaj put ne bih, ali moram reći da ga Kay zbilja u ničemu ne kopira, kao što mnogi drugi čine. Zamjeram mu doduše, izrazito nisku količinu fantastičnih elemenata u knjigama, nema "vilenjaka i magije i ostale izmišljene bagre" koji jedni tolko obožavaju dok ju drugi zdušno preziru.
Ne, sve su to više manje obični ljudi, u običnom svijetu tamo negdje daleko u prošlosti, iako možda puno brliže nego što mi to možda mislimo. Ja sam do sada čitala Posljednju svijetlost sunca, Pjesmu za Arbonnu i sad čitam Lavove Al-Rassana. Sve tri su toliko različite, posve neovisne knjige, a opet u mnogome su slične.
Mjesto radnje je uvijek jedna potpuno stvarna povijesna lokacija, Engleska, Francuska, Španjolska, a vrijeme radnje doba opasnosti od vanjskih osvajaća.
Tako U Posljednjoj svijetlosti sunca predivan otok ljudi i neljudi biva ugrožen od bolesnih ambicija jednog od prirode poprilično zakinutog Vikinga ( nadam se da su oni, u svakom slučaju, babrari su).
U njoj ima ćak i nešto veća količina neralnih zbivanja, koja se vežu uz stare neprokrčene šume, u doba dok ih je još bilo ( danas svega 5% engleske leži pod šumskim pokrivačem )
Spektar likova je bogat, sudbine su im zakućaste a motivi šaroliki. Zbilja, nema ćega nema. A i upoznajemo jednu veoma zanimljivo barbarsku tehniku masakriranja neprijatelja zvanu krvavi orao ako se dobro sjećam. Čitadoh davno, pa vam na mogu dati više informacija, ali u svakom slućaju, nakon nje sam bila zbiljski zaintrigirana Kayevim radom.
iduća je Pjesma za Arbonnu, koju pročitadoh na Quantakinu preporuku.
Ovdije je riječ o Francuskoj, dvorevima, trubadurima i plačenicima. Najdraži mi je zapravo centralni lik, Blaise.
Bezbrojne kritike knjige možete pročitati posvuda po internetu, o radnji, likovima, stilu i svemu pa ću ja samo reći da jel tolko zakon da mu ćak i bradu možemo oprostiti :) A i da, ako krenete čitati, budite sigurni da ne će završiti onako kako mislite da bude ^^ A možda ... ste tolko pametni pa da znate, al onda niste fora, budući da je knjiga zabavna :)
Treća? Lavovi Al-Rassana? Iskreno, uzela sam ju s okljevanjem, nije mi bila simpa. Naslovnica je ... blijeda, na koricama piše da se radi o nekom kalifatu, nekim likovima koji se bora za nešto ... Španjolska. Što se zanimljivo može događati u španolskoj?
E pa, ljudi moji, moguće je. Što me natjeralo da se predomislim? Amputacija noge na srednjovjekovni naćin ^^ Uzmi pilu i vužgi :P Zapravo, nekako su mi u njoj likovi bolji nego u Pjesmi, nekako su ... realniji :)
Lol, i zar je to prednost? Ne znam, ali znam da u Pjesmi nema likova koji ti se usred noći pojave na prozoru, popričaju ti s ocem, razriješe par svijetko političkih pitanja, zažvale te, pobiju nekoliko ljudi i još stignu biti jedan od najbezveznijih likova u knjizi. Sto je strašno, zapravo se ćini da su svi na isti kalup, ali kad nisu, jer su poprilično raličiti. Valjda svi imaju onaj faktor x poželjnosti ugrađen, kad uspiju ćak i ženu kojoj je životni san bio postati redovnica nahuškat protiv crkve. :)
No da, onda se postavlja, pitanje, zašto bi itko ćitao ovu knjigu ako nije žensko koje voli amputacije stvari u krajnje nehigijenskim uvijetima? Dobro pitanje. Well, ima i cool ženskih likova. Ali je problem kod svih Kayevih likova, ili bar većine što su tolko ... homogeni. Svi su isti. Tolko nije izraženo u posljednoj svijetlosti Sunca, ali u ovim starijima, svi koji nešto znaće za priču su snažni karakteri, individualci, tvrdoglavi, nadprosjećano inteligentni, savršeni borci, fizički izuzetno privlačni , sve sami neki nadljudi. Ok, dakle tko nije takav, nema što tražiti na ovome svijetj, teško da će biti uspješan?
Eto, to je moja primjedba, svaki lik ima svoj indentitet, prošlost, motive, snove i sve, ali imaju slične osnovne karakteristike što defintiivno vodi prema zasićenju. Ok, dobro, ne još, ali jednoga dana vjerojatno da.
Inaće, među tim knjigama ima i razlika u vremenoskom okviru radnje, obićno je proslov neki događaj koji se zbio u malo daljoj prošlosti koji je na izravan ili neizravan naćin oblikovao sadašnji svijet i zbivanja u njemu. Sama radnja je obićno u rekativno kratkom vremenu, godina ili dvije, a ono što mi se posebno sviđa je da nema nastavaka. A-a.
Dobro, ima on jednu trilogiju, ali to još nisam čitala.
Ti nastavci su ko pošast poharali suvremenu Fantastiku, U redu je kad jedna Dina ima ... preko deset nastavaka ako se ne varam ili ako imate jednu veliku cjelinu kao Zaboravljena kraljesvtva ( Forgotten realms za one koji ne znaju) ali kad je baš svaka bogovetna prića rastagnuta na 15 nastavaka, onda imaš da pošiziš. Moguće je da je i svih 15 nastavaka dobro, tko zna. Ali obićno se prića istopi na pola puta , nakon kojih 5000 stranica ...
Sad će se naći neki wiseass i reći mi da i Gospodar prstenova ima tri dijela, ali ja mogu reći da je Tolkien ta tri dijela pisao cijeli život i da je to neusporedivo s time kad netko svake godine objavi novu knjigu.
Nadalje, bile su tu lektire. Njih ćete tako i tako morati proćitati htijeli, ne htjela, tako da vam ih nemam što preporućivati, ali mogu vam pokazati da one i nisu toliko užasne i ogavne koliko se nekima možda ćini.
Ćića Goriot, tko ne bi htio pročitati pripovijest o jednom ekscentirčnom čovijeku, pomalo priglupom ali viještom u svom poslu, kojeg je upopastila mazohistička ljubav prema svojim dvijema kćerima koja je vjerojatno posljedica kompleksa zrtve i manje vrijednosti, koji su proizašti iz toga što ga je majka u djetinjstu zlostavljala, jer je bio gluplji od ostale djece? I jadnik konaćno nađe ženu koja ga poštuje i voli, ono ranjivo biće koji svaki muškarac treba da bi ga mogao štititi i da bi ju mogao voljeti kao prirodan iskaz zahvalnosti za svakodnevne užitke koje mu pruža, kad ona umre i ostavi ga bez ičega osim ta dva mala anđela, koji zaslužuju sva bogatstva ovoga svijeta ...
Tu ćete naći da stvari stoje onako kako bi i trebale stajati, likovi su puni mana ko što je lonac koji je godinama u upotrebi pun rupa. O da, svijet i otimijeno društvo onakvi kakvi oni doista i jesu, bez uljepšavanja.
I na kraju Madame Bovary, žena koja je cijeloga žiota bila nesretna jer je vjerovala ljubavnim pjesmama i nije mogla biti sretna s čovijekom, koji je voli na jedan uporan ali dosadan naćin. Dokaz da od života ne smijemo očekivati da bude kao u romanima, zapravo da od života ne msijemo ništa očekivati, već da sami moramo pronaći svoje vrijednosti i sreću.
Interliber. Gužva i gužva i gužva. Ove godine sam prvi put bila. Ulov poprilično dobar, Osnove crtanja od nekih likova s smiješnim prezimenima i Salvatoreove Srebrne rijeke. Mislila sam čopiti i knjigu o Sotonizmu u Rock glazbi, ali bila je toliko kratka da sam ju na mjestu pročitala ^^
Zašto smu mi prijašnji postevi bili toliko kratki? Iz istog razloga zbog kojeg je ovaj toliko dugačak.
Imam problema s razlučivanjem nekih unutarnjih poriva u zadnje vrijeme i tako, pa mislim da nema smisla pisati previšem osim ako to nije nekim posebnim povodom kao danas.
Stvari koje radim su zapravo savršeno predvidljive, samo što ja ne prepoznajem uzorak dok ga ne vdiim iza sebe.
Kad bih barem mogla nadrasti ove sitničave gluposti koje mi oblikuju percepciju svijeta ... kad bih barem mogla ...
19.11.2006. u 17:11 •
0 Komentara •
Print •
#