Vrgorčani, smirimo strasti i izađimo na izbore!

petak , 29.05.2009.

Posljednjih nekoliko tjedana politička situacija u našem gradu bila je, pa u najmanju ruku, burna. Iako nisam planirao pisati o izborima, nakon svih događaja u našemu gradu, osjetio sam potrebu da se osvrnem na sve što se ovih dana događalo u kampanji. Zapravo, još će se puno toga dogoditi u slijedećim danima, ali mi se nekako čini potrebnim ukazati na probleme i propuste iz dosadašnje kampanje, kako bi dani pred nama prošli što mirnije i kulturnije, u demokratskoj atmosferi dijaloga, razumijevanja i poštivanja tuđeg mišljenja.
Tijekom predizborne kampanje, naš grad kao da je odjednom totalno poludio, a narod se potpuno obespametio. Dobro je da se nešto događa u gradu u kojem se nikad ništa ne događa, ali i tu treba znati granicu.
Naznake da će biti burno pojavljivale su se još u početku kampanje kada su započeli napadi na osobnoj razini između svih pet kandidata za gradonačelnika. Svašta se govorilo u javnosti, izjavljivalo po novinama i pisalo po blogovima. Nije se prezalo pred ničim, i svačije prljavo rublje se iznosilo u javnost. Isto tako, opetovano se svašta konstruiralo protiv kandidata, što je samo uvelo pomutnju među glasače i dovelo do podjela.
Riječi zapravo ne mogu opisati sve što se događalo tijekom izborne kampanje u našem gradu, no, kad se malo podsjetimo naše povijesti, jasno vidimo da je među Vrgorčanima bilo strasti i u vrijeme nekih starih izbora. Sjetimo se samo riječi fra Ivana Despota: „…Inače, u Vrgorcu starinski soj, liepa krv, probrana nošnja. Nego čim pukla narodna borba, palo tu gjavolje sjeme. Ustavni život podigao Vrgorac na dostojanstvo birališta. Kakvih li krvavih epizoda! Znadu to najbolje Neretvani i Primorci koji tamo birali svoga zastupnika. Svaki put kad bi se primorski birači dizali k´ Vrgorcu, da biraju svoga čovjeka; kao da je ratno vrieme! Do zubi oružani, mrki kao vukovi, srditi ljudi idu i nose pivo i jedivo, jer ništa toga za nje u Vrgorcu nema. Ako i nije vas Vrgorac odmetnik, to mu se je za nevolju sili pokloniti, jer će kuća iz temelja, jer će glava sa ramena!“
Dakle, ovo što se danas događa nam je očito u krvi. I prije su se Vrgorčani dijelili na dvije strane: malo na narodnjake i autonomaše, pa zatim na nacionaliste i komuniste, a evo danas na Mićine i Škorine. No za razliku od nekih starijih vremena, gdje su ovakve stvari bile za očekivati, čovjek bi danas pomislio da smo nešto pametniji i kulturniji, ali eto izgleda da nismo, tj. bar neki.
U večeri prvog kruga izbora u Vrgorcu je bilo, pa skoro, ratno stanje. Tolike podjele zasigurno u nas nije bilo od Drugog svjetskoga rata. I tada se ideologija uvukla u neuki narod i usadila sjeme mržnje u ljude, što je dovelo i do Lipanjskih žrtava i drugih okršaja. Danas, naravno, nitko na nikoga neće pucati, ali podjele postoje, što nije dobro na vrgorsku budućnost.
Na to bi trebala misliti oba kandidata, prije nego što nešto kažu u javnosti. Stoga mi je iznimno drago što su oba pozvala na smirivanje strasti među građanstvom. Samo se nadam da to nisu rekli forme radi i sa figom u džepu.
Iako nas par sati dijeli od izborne šutnje, posao za oba kandidata još nije gotov. Htjeli to neki priznati ili ne, Boris Matković i Miljenko Pivac su trenutno dvije najodgovornije osobe u našem gradu. Oni će biti odgovorni za sve pozitivno, ali i za sve negativno što će se idućih dana dogoditi u gradu. Ukoliko se dogodi nešto loše, odgovornost će isključivo ležati na njima dvojici, nebitno tko izazove eventualni incident. U ovoj kampanji dalo se primijetiti da u oba tabora postoje neodgovorni pojedinci, ili bolje rečeno – razne budaletine, neuki kreteni i idioti i za njihovo ponašanje će biti odgovorni oni koji su ih primili k sebi u svoj tabor. Nadam se da je to obojici kandidata jasno!
I znate kako se ono kaže da povijest sve pamti, ja bi dodao – a ja sve zapisujem. Tko zna, za dvadeset godina kad se budu pisale knjige iz povijesti Vrgorske krajine, ma tko to radio, svaka će bilješka biti zlata vrijedna. Zato gospodo pamet u glavu, pazite što radite i zauzdajte svoje pristaše kako se ne bi događali incidenti.
Kako bi potakao na smirivanje strasti, na ovom tekstu ću dopustiti samo komentare koji će biti na tragu smirivanja situacije i razvoja dijaloga među Vrgorčanima. Sve ostalo ću izbrisati. Malo nas je, i svake godine sve manje, i podjele u ovom trenutku nam stvarno nisu potrebne (ako ikad i jesu). Ukoliko gore spomenuti neodgovorni pojedinci oba tabora opet počnu vrijeđati, izbrisati ću komentare i zabraniti komentiranje.
Vrgorčanke i Vrgorčani, u nedjelju svi izađite na izbore i glasajte za kandidata za kojeg mislite da će donijeti boljitak vama, vašoj obitelji i Vrgorskoj krajini u iduće četiri godine. Ja vam neću sugerirati za koga da glasate, kao što to nisam ni dosad činio, ali svakako je imperativ da izađete na biračka mjesta i obavite svoju građansku dužnost. Ako to ne učinite, onda u slijedeće četiri godine nemate pravo kukati kako vam ne valja vlast. Na izborima za gradonačelnika u malim mjestima uistinu je svaki glas važan i svaki pojedinac vlastitu sudbinu drži u svojim rukama.
Pozdrav svima, i vidimo se u nedjelju na biračkim mjestima…

Vijadukt Kotezi

srijeda , 27.05.2009.

Svaki mjesec „niče“ sve više nosača budućeg vijadukta „Kotezi“ u Kotezima. To se ne događa samo od sebe i za sve su zaslužni naši marljivi radnici koji po cijele dane vise po dizalicama i nosačima kako bi masivni objekt bio što prije dovršen. Prema najavama, vijadukt „Kotezi“ biti će dug 1440 metara, i biti će jedan od najvećih u Hrvatskoj. Kako dolaze ljetne vrućine, radnicima će biti sve teže raditi. Samo se nadam da neće biti nesreća kao proteklih godina na izgradnji autoceste i da će se njihovi šefovi za njih malo bolje brinuti, a ne da izgledaju kao prebijene mačke kad predvečer prolaze Vrgorcem u autobusu starom pedeset godina, dok njihovi poslodavci zgrću milijune!

37. generacija maturanata SŠ "Tin Ujević" - pet godina poslije

nedjelja , 24.05.2009. Neki od bivših maturanata za vrijeme okupljanja u Basketa

Prošlog petka maturanti 37. generacije Srednje škole "Tin Ujević" proslavili su 5. godišnjicu mature. Kroz ovih pet godina puno se toga u našim životima promijenilo, a promijenili smo se i mi sami, pa tijekom večeri nije falilo tema za razgovor, posebno zato što smo tijekom ovih godina bili razasuti na fakultetima po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i nismo se imali prilike družiti. Okupljanje je započelo već u 16 sati. Tada smo otišli na posljednja počivališta naših prerano preminulih kolegica i kolega i odnijeli cvijeće i zapalili svijeće. U ovih nekoliko godina nenadano nas je napustilo troje naših kolega; Josipa Mihaljević i Dina Dodig, ekonomistice, te Ante Šalinović, gimnazijalac.
U 18 sati započelo je okupljanje ispred srednje škole. Malo smo obišli stare razrede, a nakon toga se zaputili u restoran Tin.
Kroz 37. generaciju maturanata srednje škole prošlo je šezdesetak učenika, a na obljetnici ih se okupilo tridesetak. Većina od nas nije se vidjela nekoliko godina i kad smo se napokon sreli, odmah su krenili razgovori o tome gdje je tko bio cijelo ovo vrijeme, tko se udebljao, a tko smršavio, tko se oženio ili udao, tko studira, a tko radi. U finoj atmosferi, uz večaricu i koju čašicu, druženje i pjesma nastavili su se kroz večer. Bilo je baš lijepo vidjeti stare kolege, i nadam se da će se ovakve proslave nastaviti i slijedećih godina.

FOREVER YOUNG
Alphaville

Lets dance in style, lets dance for a while
Heaven can wait were only watching the skies
Hoping for the best but expecting the worst
Are you going to drop the bomb or not?

Let us die young or let us live forever
We dont have the power but we never say never
Sitting in a sandpit, life is a short trip
The musics for the sad men

Can you imagine when this race is won
Turn our golden faces into the sun
Praising our leaders were getting in tune
The musics played by the madmen

Forever young, I want to be forever young
Do you really want to live forever, forever and ever

Some are like water, some are like the heat
Some are a melody and some are the beat
Sooner or later they all will be gone
Why dont they stay young

Its so hard to get old without a cause
I dont want to perish like a fading horse
Youth is like diamonds in the sun
And dimonds are forever

So many adventures couldnt happen today
So many songs we forgot to play
So many dreams are swinging out of the blue
We let them come true

Turcizmi u govoru Vrgorske krajine

utorak , 19.05.2009.

Dvostoljetna osmanlijska uprava ostavila je u Vrgorskoj krajini brojne i raznovrsne tragove. Najvidljiviji su materijalni ostaci, poput gradine, kula i "turskih" bunara. Oni svjedoče da je Vrgorac u vrijeme Osmanlija bio maleno, ali razvijeno muslimansko mjestašce koje se postpuno razvijalo ispod tvrđave u kojoj je cijelo vrijeme bio omanji osmanlijski vojni garnizon. Osmalijska uprava ostavila je značajne tragove i na vanjskom izgledu vrgorske narodne nošnje. To najbolje pokazuje crtež vojvode Pervana i djevojke iz njegove kuće u Fortisovom "Putu po Dalmaciji" objavljenom krajem 18. stoljeća. Različiti toponomi su ostali iz ovoga razdoblja, poput toponima Mamutovac, Kasaba i sl. No od svega ovoga vjerojatno su najzanimljiviji ostaci u jeziku Vrgorske krajine. Naš lokalni jezik obiluje riječima koje imaju podrijetlo u turskom jeziku, to su tzv. turcizmi. U prošlosti ih je naš narod dosta češće koristio u svakodnevnom govoru, ali su tijekom vremena, standardizacijom hrvatskog jezika, mnogi izašli iz upotrebe. Za potrebe svog diplomskog rada popisao sam stotinjak turcizama koji su se nekad koristili u našem jeziku, a brojni i danas. Ispod popisani turcizmi nisu jedini, ali su najpoznatiji. Ispod dajem njihov popis:
amanet – ostavština, ambar – spremište za žito, ašikovati – ljubakati, avet – strašilo, mršava osoba, aždaja – neman, badava – besplatno, uzalud, badžo – muž ženine sestre, bakrač – bakreni kotao, baksuz – nesreća, barjak – zastava, bedevija – kobila, belaj – nesreća, bena – glupača, bešika – kolijevka, česma – slavina, čoban – pastir, čokot – trs loze, čorba – juha, ćorav – slijep ili slabovidan, ćup – zemljana posuda sa dvije ručke, degenek – batina, delija – junačina, dernek – sajam, dorat – crnosmeđi konj, dud – murva, dušman – neprijatelj, džaba – jeftino ili besplatno, džezva ili kogma – posuda za kavu, evala – tako je!, galama – vika, gungula – metež, hapsiti – uhićivati, jagma – otimanje, jastuk – naslon za glavu, jatagan – vrsta hladnog oružja, jatak – pomagač u nekoj radnji, jogunast – obijestan, jorgan – pokrivač, kajin – posuda za umivanje, kajmak – skorup od mlijeka, kantar – vaga, kapak – poklopac, kapija – vrata, kašika – žlica, kavga – svađa, kazan – kotao, kesa – vrećica, kičma – kralježnica, kirija – zakup, kivan – ljut, komšiluk – susjedstvo, kulučiti – teško raditi, lagumati – minirati, makaze – škare, meza – zakuska, natenane – polako, oluk – žlijeb za vodu, otoman – svojevrsna ležaljka za odmaranje bez naslona, pajdaš – prijatelj, drug, pazar – tržnica, pijaca, pendžer – prozor, perčin – pramen kose, peškir – ručnik, postole – vrsta obuće, potucati se – vucarati se, prnje – stara odjeća, raja – narod, sačma – zrno za pušku, sać – metalni poklopac pod kojim se peče kruh na ognjištu, sanduk – drvena kutija, sarma – vrsta jela, sarnač – bunar, zdenac, sepet – košara, serdar – seoski starješina, soj – rod ili pleme, soluf – kosa kraj uha, srma – svojevrsna traka srebrne boje, šamar – ćuška, taban – donji dio stopala, tacna – plitica, tava – vrsta posuđa, tepsija – posuda za pečenje, terluke – debele plitke pletene čarape, timariti – čistiti konje, toljaga – batina, ušićariti – nešto izvući, okoristiti se, vakat – vrijeme, veresija – kupnja na kredit, zabasati – skrenuti.

Zainteresirani, javite se!

Dobio sam mail čiji tekst ispod izlistavam. Ukoliko je netko zainteresiran neka se javi (ne meni, već onima iz maila):

Poštovani,

Istražujući po internetu, naišli smo na vaš Blog. Izgleda da vi znate jako puno o vašem kraju, kulturi, običajima. U svakom slučaju mi smo TV produkcijska kuća Fremantle koja je vlasnik formata emisije Ljubav je na selu, čiju novu sezonu upravo pripremamo.

Ukoliko ne znate o čemu se radi, pogledajte sljedeći link: http://www.ljubavjenaselu.rtl.hr/

U sklopu priprema, imamo Casting za potencijalne kandidate i vrlo bi rado uključili nekog iz vašeg kraja. Zanimljivo bi bilo imati nekog tko se bavi recimo jagodarstvom. Ukoliko poznajete nekog potencijalnog kandidata, muškarca iznad 25 godina do 60, koji se bavi nekom od grana poljoprivrede, a neoženjen je i bio bi voljan preko naše emisije naći svoju srodnu dušu, slobodno nas kontaktirajte.

Lijep pozdrav.

S poštovanjem,
Nikolina Vučković
Redateljica/ Director
Fremantlemedia Hrvatska d.o.o.
Brezovička cesta 1
10000 Zagreb
T +385 (1) 3862-365 F +385 (1) 3863-978
M +385 (0) 99 6605-691
E-mail: nikolina.vuckovic@fremantle.hr
www.fremantlemedia.com

Nacionalna strategija suzbijanja studentskog pokreta

srijeda , 06.05.2009.

objavljeno na: www.h-alter.org

Dosad neviđeni studentski bunt u Hrvatskoj od prvog dana je potpuno iznenadio i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Toliko ih je iznenadio da naprosto zapanjuje nesnalažljivost čelnika i činovnika toga ministarstva, koja se u prvim danima blokade sveučilišta najviše očitovala u njihovim, pa u najmanju ruku, nezgrapnim i nekoordiniranim izjavama.
Prvo je glasnogovornik ministarstva Duje Bonacci (poznat kao facebook-činovnik iz anti-matura prosvjeda hrvatskih srednjoškolaca) izjavio kako ga ne interesiraju bune „tamo neke dječurlije koja ne zna što hoće“, da bi koji dan kasnije na konferenciji za novinare, potpuno nespremni i još uvijek iznenađeni ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac dao podršku studentima i istakao kako su traženja „Bonaccijeve dječurlije“ na tragu politike besplatnog obrazovanja koju već pet godina provode on i njegov mentor Sanader. Pa nije valjda da se Vlada RH u kreiranju obrazovne politike okrenula ka savjetima dječurlije koja ne zna što hoće. A još je smješnije govoriti o Primorčevoj i Sanaderovoj strategiji besplatnog obrazovanja kada znamo da 60% hrvatskih studenata danas plaća školarine! Isto tako, kad studentima podršku pružaju Vlada, rektori i profesori onda se postavlja logično pitanje koja to nevidljiva mračna sila vodi ovu državu i onemogućava da se hrvatsko visoko školstvo konačno oslobodi školarina?!
Ministar Primorac je inače poznat kao osoba koja koristi svaku moguću priliku da nam svima ukaže na uspješnost projekta „Zemlja znanja“, njegova čeda kojim želi provesti pravu revoluciju hrvatskog obrazovanja, koje bi na taj način moglo biti konkurentno u Europi. Tako ministar ujutro ugodno ćaska sa diplomantima Veleučilišta u Vukovaru (naravno pred novinarima) i obećava im čuda, da bi poslijepodne svečano poklonio svoju knjigu novoj splitskoj sveučilišnoj knjižnici i na taj način pokazao kako se na sve strane ulaže i gradi. Nakon što su studenti blokirali sveučilišta i uveli svoju upravu, ministra odjednom nigdje za vidjeti, a kad se nakon nekoliko dan pojavio na konferenciji za novinare, na novinarsko pitanje gdje je bio proteklih nekoliko dana i zašto nije došao studentima na blokadu, ministar svisoka odgovara kako on nije mjerodavan za školarine, i da nije htio stvarati vlastiti PR iskorištavajući studente. Međutim svi mi studenti i profesori dobro znamo da je ministar proteklih godina koristio svaku priliku koja mu se pružila da izgrađuje vlastiti PR na studentima, pa su se tako u njegovu prisutstvu otvarali liftovi sa invalidne studente, svečano otvarale menze gdje je prvu porciju pojeo on, i naravno, otvarane knjižnice gdje su njegove knjige imale tu čast da budu prve postavljene na police. Kad sve to imate na umu, onda je vrlo čudna ministrova izjava o nevoljkosti da gradi vlastit PR na studentima. Očito je ta izjava smišljena ad hoc, na licu mjesta, kad se nije imalo što drugo pametno za reći, kao što se na jednak način, ad hoc odlukama i bez ikakve strategije provodi i Bolonjski sustav na našim sveučilištima. Kako drugačije objasniti da četiri godine nakon uvođenja Bolonjskog procesa još uvijek nije određen status prvostupnika na tržištu rada? Nije valjda da se na to zaboravilo? Još su smješnije izjave kako su školarine stvar Sveučilišta, a ne Ministarstva, kad se dobro zna da su Sveučilišta prisiljena uvoditi školarine budući da im Ministarstvo ne osigurava financijska sredstva potrebna za rad. Školarine plaćaju ili studenti ili država, a sveučilišta su u svemu samo posrednik kojemu je čisto svejedno tko osigurava novac.
Međutim, izjave ministra Primorca i njegova glasnogovornika Bonaccija su ništa prema onome što je prvih nekoliko dana izjavljivao državni tajnik Fuchs. Prvo je studentske plenume uspoređivao sa plenumima KPJ, očito ne znajući da kvorum znači većina, a plenum znači svi, da bi potom profesoru Mati Kapoviću bahato prigovorio što daje podršku studentima. E ako to nije komunistička retorika, ne znam što jest! Državni tajnik je potom na studentska traženja besplatnog obrazovanja tvrdio kako bi njegovo uvođenje dovelo do stvaranja vječnih studenata. Kada je svima poznato da je Bolonjski proces onemogućio stvaranje vječnih studenata, ovakva izjava državnog tajnika može se pripisati ili očitom neznanju ili najobičnijoj manipulaciji i podvali kojom želi neupućene građane dovesti u sukob sa studentima. Fuchs je također izjavio kako je oslobađanje od školarina moguće samo ako se taj novac namakne od studentskog standarda, ali da u toj situaciji studenti neće moći jesti za 4.40 kuna, spavati za 3 kune i voziti se besplatno. Svakom studentu je jasno da se radi o laži i obmani. Najosnovniji meni u studentskoj menzi davno je prešao 4.40 kune i danas je za ručak dostojan čovjeka potrebno izdvajati znatno veća sredstva. O izjavi da studenti za spavanje troše 3 kune na noć ne treba posebno ni razglabati, jer svi dobro znamo da prosječne stanarine iznose 1000 kuna, a npr. u studentskom domu u Zadru cijena jednog dana iznosi deset kuna, dok u isto vrijeme u tome domu mjesta ima za samo 200 od 5500 zadarskih studenata. Priče o besplatnom prijevozu su još smješnije, a to najbolje znaju studenti iz Dubrovnika ili Dalmatinske Zagore koji studiraju u Zadru ili Zagrebu, ili slavonski studenti koji studiraju na primorskim sveučilištima koji samo za dolazak na svoja matična sveučilišta plaćaju od 200 do 600 kuna, pa i više!
Sve dosad nabrojano pokazuje kako su u prvim trenucima studentske blokade činovnici MZOŠ-a bili potpuno iznenađeni razvojem događaja. Dosad su mislili kako je Bolonjski sustav ubio svaku studentsku kreativnost i bunt, ali očito su se grdno prevarili. Kako se ova Vlada smrtno boji bilo kakvih demonstracija nezadovoljstva i uvijek umanjuje njihovu važnost, par dana nakon početka studentskog bunta uspjeli su se snaći i počeli su se studentskim buntom baviti na način kako to najbolje znaju – manipulacijom („to je sve maslo oporbe i sve su to komunjare smislile“) i izvrtanjem statistike. No studenti su već odavna shvatili svu prozirnost obrazovne politike naše Vlade. Ministar Primorac je nakon najnovijih događaja na sveučilištima potpuno potonuo u studentskim očima, i ma što on slijedećih dana učinio da suzbije studentski pokret, sramotan odnos prema studentima mi mu dugo nećemo zaboraviti.

student Branko Radonić
(Alternativno) Sveučilište u Zadru

Tin je najpoznatiji pjesnik!!!

utorak , 05.05.2009.

www.net.hr
U anketi koju je među građanima Hrvatske u okviru akcije Proljeće s knjigom Matice hrvatske provela Matica hrvatska najpoznatijim hrvatskim pjesnikom proglašen je Tin Ujević.

U anketi je tijekom travnja, mjeseca koji je bio posvećen hrvatskom pjesništvu, sudjelovalo 752 građana, a iza Tina Ujevića najviše glasova su osvojili Dobriša Cesarić, Vesna Parun, Dragutin Tadijanović i Antun Branko Šimić.

Nakon travnja i izbora najpoznatijeg hrvatskog pjesnika, građani će u okviru akcije Proljeće s knjigom Matice hrvatske u svibnju moći izabrati najvažnijeg hrvatskog jezikoslovca, a u lipnju najpoznatiji hrvatski spomenik.
sretansretansretansretansretansretansretansretan

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>