Vrgorski svećenici - žrtve Drugog svjetskog rata

Drugi svjetski rat ostavio je strašne posljedice po Vrgorsku krajinu. Stradalo je gotovo sedamsto ljudi, zapaljena su cijela sela, gospodarstvo je uništeno. Iste takve teške posljedice rat je ostavio i po vrgorski kler. Nekoliko svećenika su ubili partizani, a nekoliko četnici i ustaše. Ispod dajem popis svećenika – žrtava rata. Svi su oni, ili rođeni u Vrgorskoj krajini, ili su svoj život izgubili tijekom župnikovanja u jednoj od vrgorskih župa:

DON IVAN ČONDIĆ rođen je 1886. u Svibu. Za svećenika je zaređen 1912. godine. Od 1918. obavlja funkciju župnika u Aržanu kod Imotskog, a nakon toga u Rašćanima. Ubili su ga četnici 29. kolovoza 1942. godine tijekom talijanske akcije čišćenja Biokova od partizana.

FRA KARLO ĆULUM rođen 1885. na otoku Silbi. Srednju školu završio je u Zadru. Godine 1904. obukao je franjevačku halju na Visovcu. 1905. upisuje filozofiju u Zaostrogu, a 1907. bogosloviju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1910. godine. Nakon studija prefekt je sjemeništa u Sinju. 1913. postaje župnik u Vrlici i tu ostaje do 1917. godine. 1918. postao je župnik Drašnica, do 1932. godine svećenik je u Plini, a nakon toga u Zavojanima. Tijekom rata surađivao je sa partizanima zbog čega su ga ustaše strijeljale 26. svibnja 1943. Pokopan je na zavojanskom groblju.

FRA (Ivan) JOSIP ERCEG rođen je 1923. godine u Vrgorcu gdje je od 1929. do 1934. polazio pučku školu. Nakon toga pohađa građansku školu, te zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju U Sinju. 1940. godine stupio je u novicijat na Visovcu gdje je svoje ime Ivan promijenio u Josip. Jednostavne zavjete je položio 1943 nakon čega je upućen u Sinj, a zatim u Makarsku na studij. Nedugo nakon partizanskog osvajanja Makarske, početkom 1945. studij bogoslovije je prestao s radom. Svi su studenti mobilizirani u partizansku vojsku. Fra Josip poginuo je u blizini Trsta. Ne zna se kako je izgubio život, no neki smatraju da su ga ubili partizani.

FRA AUGUSTIN GLAVAŠ rođen je u Kozičkim Poljicima 1923. godine. U rodnom selu je završio pučku školu. 1935. odlazi u Sinj gdje upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju. 1941. na Visovcu oblači franjevačku halju. Jednostavne zavjete je položio 1942. godine, a iste godine upisuje sedmi razred gimnazije u Sinju. 1944. upisuje studij bogoslovije u Makarskoj. S ostalim studentima je mobiliziran 3. travnja 1945. godine u partizansku vojsku i upućen na frontu. Kao vojnik nalazio se u tvornici „Torpedo“ u Rijeci gdje je bilo smješteno dvjestotinjak zarobljenih Nijemaca koji su tu radili. Jednom franjevcu se fra Augustin tada žalio kako nije omiljen u svojoj jedinici jer ne sudjeluje u političkim satovima. Nedugo zatim su ga partizani strijeljali.

FRA LADISLAV IVANKOVIĆ rođen je u Bogomolji na Hvaru 1897. godine. Tu završava šest razreda osnovne škole. 1914. odlazi na novicijat na Visovac. U Zaostrogu 1915. studira filozofiju, a zatim 1917. bogosloviju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1921. godine. Iste godine je imenovan za župnog pomoćnika u Sinju, a 1922. ga Uprava franjevačke provincije šalje u Pariz na Faculte des Lettres. Tu ostaje tri godine, ali zbog bolesti napušta studij. U gimnaziji u Sinju zatim predaje grčki, nakon čega odlazi na mjesto župnika u Ogorje. Od 1928. godine je svećenik u Gradcu. 1935. godine postaje gvardijan samostana u Zaostrogu, a 1937. svećenik u Kozici. Krajem kolovoza 1942. Talijani poduzimaju velike akcije čišćenja Biokova od partizana. U tome im kao antikomunistička milicija pomažu četnici koji su bili zaduženi za područje Dragljana, Kozice i Rašćana. Odmah nakon prolaska Ravče, četnici su započeli sa paljenjem i ubijanjem duž ceste Ravča-Rašćane. Fra Ladislav Ivanković je zajedno sa seljanima ujutro 29. kolovoza ugledao dim iz smjera Zavojana. Misleći da se približava vojska NDH fra Ladislav je ostao u Kozici skupa sa seljanima. Ubrzo su u Kozicu došli četnici, uhvatili fra Ladislava i pogubili ga.

FRA BONAVENTURA RADONIĆ rođen je 12. veljače 1888. u Kotezima. Franjevačku klasičnu gimnaziju polazio je u Sinju 1902. godine. Na Visovcu je obukao franjevačko odijelo 1908. godine. U Šibeniku je od 1909. do 1911. pohađao studij filozofije, a od 1911. studij bogoslovije u Makarskoj. Tu je zaređen 1914. godine. Od 1914. do 1916. bio je prefekt sjemeništa u Sinju, student na fakultetima u Innsbrucku i Fribourgu 1916.-1919., profesor na gimnaziji u Sinju 1919., učitelj novak u Zaostrogu i Visovcu 1920. godine, a 1923. opet je profesor u Sinju, te profesor Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Od početka rata 1941. isticao se svojim kritikama partizana i komunizma. Pred ulazak partizana u Makarsku bježi iz grada. Odlazi u Sarajevo, a potom u Zagreb. Iz Zagreba kreće sa civilima i vojskom NDH prema Austriji 6. svibnja 1945. Nakon što ih britanska vojska odbija primiti, kolone se vraćaju prema Sloveniji. Fra Bone utočište nalazi u samostanu u Mariboru. Tu su ga partizani pronašli i odveli u zatvor u Zagrebu. Devetog srpnja 1945. godine vojni sud grada Zagreba osuđuje fra Bonu na smrt strijeljanjem, gubitak političkih i građanskih prava i konfiskaciju imovine. Vojni sud je presudu obrazložio tvrdnjom kako je fra Bone: „…kao ustaša iz uvjerenja harangirao i napadao NOV, agitirao za okupatora, raspirivao vjersku i nacionalnu mržnju te održavao tijesne veze s najzloglasnijim ustašama u Makarskoj: Alačem, Tomićem i Pavićem.“ Fra Bone je potom strijeljan, a kad se to dogodilo, i gdje je fra Bone pokopan, nije poznato.

DON IVAN SUMIĆ rođen je 1909. godine u Podgori. Za svećenika je zaređen 1933. godine. Tijekom rata bio je župnik u Dusini. Partizani su ga uhvatili nakon zarobljavanja vojske NDH na Bleiburgu i kao fašističkog suradnika strijeljali u Zagrebu 9. srpnja 1945. godine.