Drugi svjetski rat ostavio je strašne posljedice po Vrgorsku krajinu. Stradalo je gotovo sedamsto ljudi, zapaljena su cijela sela, gospodarstvo je uništeno. Iste takve teške posljedice rat je ostavio i po vrgorski kler. Nekoliko svećenika su ubili partizani, a nekoliko četnici i ustaše. Ispod dajem popis svećenika – žrtava rata. Svi su oni, ili rođeni u Vrgorskoj krajini, ili su svoj život izgubili tijekom župnikovanja u jednoj od vrgorskih župa:
DON IVAN ČONDIĆ rođen je 1886. u Svibu. Za svećenika je zaređen 1912. godine. Od 1918. obavlja funkciju župnika u Aržanu kod Imotskog, a nakon toga u Rašćanima. Ubili su ga četnici 29. kolovoza 1942. godine tijekom talijanske akcije čišćenja Biokova od partizana.
FRA KARLO ĆULUM rođen 1885. na otoku Silbi. Srednju školu završio je u Zadru. Godine 1904. obukao je franjevačku halju na Visovcu. 1905. upisuje filozofiju u Zaostrogu, a 1907. bogosloviju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1910. godine. Nakon studija prefekt je sjemeništa u Sinju. 1913. postaje župnik u Vrlici i tu ostaje do 1917. godine. 1918. postao je župnik Drašnica, do 1932. godine svećenik je u Plini, a nakon toga u Zavojanima. Tijekom rata surađivao je sa partizanima zbog čega su ga ustaše strijeljale 26. svibnja 1943. Pokopan je na zavojanskom groblju.
FRA (Ivan) JOSIP ERCEG rođen je 1923. godine u Vrgorcu gdje je od 1929. do 1934. polazio pučku školu. Nakon toga pohađa građansku školu, te zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju U Sinju. 1940. godine stupio je u novicijat na Visovcu gdje je svoje ime Ivan promijenio u Josip. Jednostavne zavjete je položio 1943 nakon čega je upućen u Sinj, a zatim u Makarsku na studij. Nedugo nakon partizanskog osvajanja Makarske, početkom 1945. studij bogoslovije je prestao s radom. Svi su studenti mobilizirani u partizansku vojsku. Fra Josip poginuo je u blizini Trsta. Ne zna se kako je izgubio život, no neki smatraju da su ga ubili partizani.
FRA AUGUSTIN GLAVAŠ rođen je u Kozičkim Poljicima 1923. godine. U rodnom selu je završio pučku školu. 1935. odlazi u Sinj gdje upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju. 1941. na Visovcu oblači franjevačku halju. Jednostavne zavjete je položio 1942. godine, a iste godine upisuje sedmi razred gimnazije u Sinju. 1944. upisuje studij bogoslovije u Makarskoj. S ostalim studentima je mobiliziran 3. travnja 1945. godine u partizansku vojsku i upućen na frontu. Kao vojnik nalazio se u tvornici „Torpedo“ u Rijeci gdje je bilo smješteno dvjestotinjak zarobljenih Nijemaca koji su tu radili. Jednom franjevcu se fra Augustin tada žalio kako nije omiljen u svojoj jedinici jer ne sudjeluje u političkim satovima. Nedugo zatim su ga partizani strijeljali.
FRA LADISLAV IVANKOVIĆ rođen je u Bogomolji na Hvaru 1897. godine. Tu završava šest razreda osnovne škole. 1914. odlazi na novicijat na Visovac. U Zaostrogu 1915. studira filozofiju, a zatim 1917. bogosloviju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1921. godine. Iste godine je imenovan za župnog pomoćnika u Sinju, a 1922. ga Uprava franjevačke provincije šalje u Pariz na Faculte des Lettres. Tu ostaje tri godine, ali zbog bolesti napušta studij. U gimnaziji u Sinju zatim predaje grčki, nakon čega odlazi na mjesto župnika u Ogorje. Od 1928. godine je svećenik u Gradcu. 1935. godine postaje gvardijan samostana u Zaostrogu, a 1937. svećenik u Kozici. Krajem kolovoza 1942. Talijani poduzimaju velike akcije čišćenja Biokova od partizana. U tome im kao antikomunistička milicija pomažu četnici koji su bili zaduženi za područje Dragljana, Kozice i Rašćana. Odmah nakon prolaska Ravče, četnici su započeli sa paljenjem i ubijanjem duž ceste Ravča-Rašćane. Fra Ladislav Ivanković je zajedno sa seljanima ujutro 29. kolovoza ugledao dim iz smjera Zavojana. Misleći da se približava vojska NDH fra Ladislav je ostao u Kozici skupa sa seljanima. Ubrzo su u Kozicu došli četnici, uhvatili fra Ladislava i pogubili ga.
FRA BONAVENTURA RADONIĆ rođen je 12. veljače 1888. u Kotezima. Franjevačku klasičnu gimnaziju polazio je u Sinju 1902. godine. Na Visovcu je obukao franjevačko odijelo 1908. godine. U Šibeniku je od 1909. do 1911. pohađao studij filozofije, a od 1911. studij bogoslovije u Makarskoj. Tu je zaređen 1914. godine. Od 1914. do 1916. bio je prefekt sjemeništa u Sinju, student na fakultetima u Innsbrucku i Fribourgu 1916.-1919., profesor na gimnaziji u Sinju 1919., učitelj novak u Zaostrogu i Visovcu 1920. godine, a 1923. opet je profesor u Sinju, te profesor Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Od početka rata 1941. isticao se svojim kritikama partizana i komunizma. Pred ulazak partizana u Makarsku bježi iz grada. Odlazi u Sarajevo, a potom u Zagreb. Iz Zagreba kreće sa civilima i vojskom NDH prema Austriji 6. svibnja 1945. Nakon što ih britanska vojska odbija primiti, kolone se vraćaju prema Sloveniji. Fra Bone utočište nalazi u samostanu u Mariboru. Tu su ga partizani pronašli i odveli u zatvor u Zagrebu. Devetog srpnja 1945. godine vojni sud grada Zagreba osuđuje fra Bonu na smrt strijeljanjem, gubitak političkih i građanskih prava i konfiskaciju imovine. Vojni sud je presudu obrazložio tvrdnjom kako je fra Bone: „…kao ustaša iz uvjerenja harangirao i napadao NOV, agitirao za okupatora, raspirivao vjersku i nacionalnu mržnju te održavao tijesne veze s najzloglasnijim ustašama u Makarskoj: Alačem, Tomićem i Pavićem.“ Fra Bone je potom strijeljan, a kad se to dogodilo, i gdje je fra Bone pokopan, nije poznato.
DON IVAN SUMIĆ rođen je 1909. godine u Podgori. Za svećenika je zaređen 1933. godine. Tijekom rata bio je župnik u Dusini. Partizani su ga uhvatili nakon zarobljavanja vojske NDH na Bleiburgu i kao fašističkog suradnika strijeljali u Zagrebu 9. srpnja 1945. godine.
Post je objavljen 23.04.2008. u 09:09 sati.