Jesu li vrgorski studenti vrijedan resurs? Primjer - autobusne karte

Kada sam prije nekoliko dana išao doma iz Zadra, autobusnu kartu od Zadra do Splita, na udaljenost od 170 kilometara, platio sam 50 kuna i to sa studentskim popustom (bez popusta platio bih 70). Osim toga, nisam trebao platiti ni prtljagu. Sve mi je to omogućila autobusna tvrtka Puntamika Zadar. Kad sam u najnovijem autobusu došao u Split, otišao sam odmah kupiti i kartu za Vrgorac. Autobusnu kartu od Splita do Vrgorca, na udaljenost do 100 kilometara, platio sam 78 kuna, bez mogućnosti studentskog popusta, a prtljagu sam platio 4 kune. Prijevoz je vršila autobusna tvrtka Promet Makarska. Autobus je bio dobar. Ako ćemo podijeliti troškove obiju karata sa kilometražom otkrivamo da sam na ruti od Zadra do Splita jedan kilometar platio 29 lipa, a na ruti od Splita do Vrgorca kilometar sam platio 78 lipa, ili dva i pol puta više. E, sad, ja neću ulaziti u to da li Promet Makarska ima opravdanje za česta poskupljenja, i volim vjerovati da ima, i premda bih volio da uvedu popust za studente, mišljenja sam da subvencioniranje takvog popusta trebati biti posao tijela lokalne samouprave - u ovom slučaju Grada Vrgorca. Ovim putem, po tko zna koji put, apeliram na sve koji po ovome pitanju mogu učiniti, da čim prije donesu odluku da se prijevoz vrgorskim studentima subvencionira, bar na rutama koje pokriva Promet Makarska, a koje su ključne za prijevoz vrgorskih studenata na njihova matična sveučilište. Ako Grad Vrgorac ne bi donio ovakvu odluku, kao i brojne druge koji bi vrgorskim studentima olakšale studiranje, onda mislim da Vrgorac nema nikakvo pravo očekivati od studenata da se vraćaju u Vrgorac nakon završetka njihova studija. Jasno je da je potrebno ulagati u ljude, jer ljudi su, ma što netko o tome mislio, najvredniji resurs koji neko društvo ima, bez ruda, šuma i sl. se može, ali bez ljudi ne može (najbolji primjer je Japan koji nema ničega u izobilju osim stanovništva koje cijeli život uči, zahvaljujući pomoći države). Mislim da je ta priča o ljudima kao resursu jasna, nego pravo pitanje je da li tijela lokalne samouprave imaju interesa da podržavaju povratak mladih školovanih ljudi, i prema tomu da li imaju interesa da se njihovi gradovi i mjesta razvijaju? Volim vjerovati da je odgovor potvrdan, jer samo budala može misliti drugačije. Gospodo odgovorni, sad je red na vama.