Vrgorska ili Vrgoračka krajina?

četvrtak , 25.10.2007. Vrgorska ili Vrgoračka?

Naši sugrađani se često pitaju, što je ispravnije vrgorska ili vrgoračka? Pokušaji odgovora na to pitanje doveli su do svakakvih ideja koje su samo unijele pomutnju među Vrgorčane. Neki su se poveli za činjenicom da je stanovnik Vrgorca – Vrgorčanin, pa bi se zbog toga i krajina trebala zvati – vrgoračka, a drugi da je Vrgorac na vrh gore – vrhgorski. Pa tko je onda u pravu?
Tijekom istraživanja naše povijesti nailazio sam i na jedan i na drugi termin. Vrgorski je stariji, često sa inačicom vrhgorski, dok je vrgorački mlađi. Ista dilema postoji i za vrgorsko/vrgoračko polje, ali je zanimljivo da svi (u meni poznatim tekstovima) koriste naziv Matica Vrgorska. Zbog svog stava temeljenog na istraženoj arhivskoj građi i objavljenoj literaturi, ovaj blog nosi ime Vrgorska krajina, i taj termin uvijek koristim. U ovome tekstu ću otprilike ukazati što arhivska građa i dosadašnja bibliografija kažu na tu dilemu.
Hajdemo krenuti od početka. U srednjem vijeku na našem području egzistirala je stara Gorska župa, prethodnica današnje Vrgorske krajine (koja je stvorena tek nakon mletačko-turskih ratova početkom 18. stoljeća). Glavni grad Gorske župe bio je, naravno, Vrgorac. U povelji aragonskog kralja Alfonza V. iz 1448., u kojoj su pobrojani posjedi Stjepana Vukčiča Kosače, pisac je Gorsku župu nazvao Vgor tschi supi ili V gorska župa. Na „vrhu“ te Gorske župe nalazio se Vr(h)gorac.
Općinsko upraviteljstvo Vrgorca sa kraja 19. i početka 20. stoljeća, čija se arhivska ostavština može pronaći u Arhivu u Zadru, koristi naziv Vrgorska krajina, a naziv „vrgorska“ koristi i makarski kotarski poglavar i zadarski pokrajinski namjesnik iz tog, ali i ranijeg i kasnijeg razdoblja. Zadarski Narodni list (u meni dosad poznatim člancima) koristi naziv vrgorska, -i, -o, -e. Ivan Ujević, otac Tina Ujevića, u svojim etnološkim tekstovima o Vrgorcu objavljenim 1896. godine koristi naziv Vrhgorska krajina. Povjesničar, fra Stipan Zlatović u svojoj knjizi o franjevcima u Dalmaciji iz 1888. koristi naziv Vrgorska krajina. Fra Ante Gnječ, inicijator izgradnje Vrgorskog tunela 1938. u svojoj promotivnoj brošuri o potrebi izgradnje tunela koristi termin Vrgorsko polje. Vjeko Vrčić, izvrsni poznavatelj naše lokalne povijesti svoju je povijesnu sintezu o povijesti Vrgorca nazvao Vrgorska krajina i isti taj termin koristi u cijeloj knjizi. Ante Franić, povjesničar književnosti, koristi naziv Vrgorska krajina u svome tekstu o Albertu Fortisu i Hasanaginici. U novije vrijeme Milivoj Franić je nazvao svoju knjigu Tragovima predaka – Vrgorskim krajem. Mate Vidović u opsežnoj knjizi o katoličkim župama Splitsko-makarske nadbiskupije, u opisivanju vrgorskih župa koristi termin vrgorska krajina. Uspješni mladi jezikoslovac Mate Kapović (naše gore list) svoj rad o imenoslovlju Prapatnica je nazvao: Toponimija sela Prapatnice u Vrgorskoj krajini. Kapović mi je u mailu izrazio svoj sljedeći stav u kojem kaže: "Vrgorska krajina je stariji oblik, tako se doli i kaže. Vrgoračka krajina je mlađe i čini mi se da se javlja samo kad nedomaći pišu, tj. oni koji ne znaju kako se zapravo kaže."
Termine vrgoračka krajina, vrgoračko polje i sl. počelo se koristiti, gotovo bez ijedne iznimke, tek nakon Drugog svjetskog rata, što bi sigurno moralo imati veze sa dolaskom komunista na vlast. Zanimljivo je da se u brojnim partizanskim izvještajima koristi naziv vrgorska, ali često i vrgoračka, dok komunistička literatura najčešće koristi najčešće inačicu –vrgoračka, što je lako provjerljivo, npr. u zbornicima o NOB-u, raznim povijesnim knjigama i sl. Povjesničar umjetnosti Radoslav Tomić u svome nedavno objavljenom znanstvenom radu o slikaru Naldiju (koji je u 18. stoljeću slikao i po Vrgorskoj krajini) malo koristi termin vrgorska, malo vrgoračka, a istu stvar čini i Branimir Vukosav u radu u reljefu Vrgorca kada koristi termine poput: vrgoračko područje, vrgoračka sela, ali što je zanimljivo za Jezero piše Vrgorsko polje. Autori prostornog plana Grada Vrgorca malo pišu jedno, malo drugo (što je loše). Bajto i Buklijaš svoju su knjigu nazvali Vrgoračko Zabiokovlje i navedeni termin revno koriste u cijeloj knjizi. I na kraju, u najnovije vrijeme Jure Divić je izdao svoju Vrgoračku kroniku.
Nisam stručnjak, ali čini mi se da riječ Vrgorčanin i Vrgorska/Vrgoračka nisu jednakog postanka. Vrgorčanin je izvedenica od Vrgorac, ali Vrgorska je izvedenica o Gorska, tj. Vrh-gorska, pa mi se termin vrgorska čini bolji, ispravniji i moderniji (iako je stariji). Kapović o tome kaže: "…vrgorski kao pridjev nije izveden "na prvu ruku" kao vrgorački (što je baš vrgorac + ski) pa se i po tome vidi da sigurno nije bezveze izmišljen."
Moj nekakav zaključak o svemu je sljedeći:
1. naziv vrgorska je stariji, a vrgoračka daleko mlađi
2. naziv vrgoračka jače se proširio tek nakon 1945. (uz iznimke),
3. naziv vrgoračka najčešće (uz dosta iznimki) koriste nevrgorčani, koji zapravo nisu sigurni kako se točno piše, a isti zaključak donosim i prema onima autorima koji u svojim djelima koriste i jedan i drugi naziv.
Koliko znam, oba su termina više-manje ispravna, ali svi koji koriste te termine, trebali bi odabrati jednog i držati se njega u cijelom tekstu koji pišu, tj. biti principijelni. Ja ostajem pri stavu da je Vrgorska bolji naziv i koristim ga u svakom svome radu. Ta verzija se koristi u našem narodu od davnina, što potvrđuju arhivski materijali, pa nemam razloga da upotrebljavam neku drugu.

<< Arhiva >>