Nekoliko brojki o Vrgorcu i županiji

U nekoliko navrata na ovaj blog su se javljali „znalci“ koji su pokušali popljuvati moje pisanje, a to su činili npr. diskreditiranjem moje tvrdnje da je Vrgorac površinski najveći grad u Splitsko-Dalmatinskoj županiji. Zbog toga sam u ovom tekstu odlučio brojkama poduprijeti svoje stavove. Splitsko-Dalmatinska Županija podijeljena je na 40 administrativnih jedinica, od čega 15 gradova i 25 općina (s lijeve strane sam postavio kartu županije sa podjelom na Gradove i Općine). Kako bi točno odredili površinu nekoga grada u Hrvatskoj moramo znati kako administrativna površina Grada najčešće ne obuhvaća usko gradsko područje koje ima sve karakteristike Grada (državne institucije, školstvo, trgovina, stambena izgrađenost i sl.), već i nešto šire područje koje gravitira određenom gradu i potpuno mu je podređeno. Tako npr. područje Grada Omiša obuhvaća i područje površinski velike stare Poljičke republike, a pod Grad Vrgorac spadaju svi krajevi koje tradicionalno zovemo Vrgorska krajina (dok su npr. Imotska i Cetinska krajina podijeljene na više gradova i općina). Prema takvoj definiciji Grad Vrgorac zauzima prvo mjesto u županiji sa 284 km2. Na drugom mjestu je Grad Trilj (267 km2), a na trećem Omiš (266 km2). Dalje redom idu: Vrlika (243 km2), Sinj (181km2), Split (79,33), Hvar (75,5 km2), Imotski (73,25 km2), Kaštela (57,67 km2), Stari Grad (52,59 km2), Vis (52 km2), Komiža (48 km2), Trogir (39,1 km2), Supetar (30 km2), Makarska (28 km2) i Solin (18,37 km2). Brojke govore same za sebe i vidljivo je da je Vrgorac suvereno najveći Grad u županiji, na stranu činjenica što urbano područje Vrgorca zauzima dosta malu površinu koja je ograničena na područje naselja Vrgorac. Prije nekoliko desetljaća površina Vrgorca je bila oko upola manja, za vrijeme postojanja bivše općine Dragljane koja je obuhvaćala sjeverne i sjeverozapadne mjesne zajednice Vrgorske krajine. Njezinim ukinućem Vrgorac je opet dobio površinu koju je imao još od administrativnih podjela Mletačke Republike iz Požarevačkog mira 1718. godine, dok kako općina postoji od vremena francuske uprave Dalmacijom početkom 19. stoljeća.
Što se tiče stanovništva, Vrgorac, naravno, nije brojčano najbrojniji te se nalazi na desetom mjestu. Brojčano najveći je svakako Split koji prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima 187 599 stanovnika. Druga su Kaštela 33 338 stanovnika, dok je treći Sinj sa 25 179 stanovnika. Dalje redom idu: Solin (18 784), Omiš (15 109), Makarska (13 418), Trogir (12 622), Trilj (10 740), Imotski (10 049), Vrgorac (7593), Hvar (4082), Supetar (3891), Stari Grad (2767), Vrlika (2708), Vis (1955) i Komiža (1668).
Kao što je vidljivo iz popisa broj stanovnika nije jedina odrednica koja dijeli Općinu od Grada. Postoje i druge značajke poput povijesne važnosti, položaja i gravitacije nekog područja i sl., a budući da Vrgorac ima povijesni značaj kao granična utvrda i na dobrom je položaju gdje u okolici nema većeg Grada kojem bi Vrgorac mogao gravitirati ili biti nekakvo satelitsko naselje, naziv Grad Vrgorac je sasvim ispravan i u skladu sa svim propisima ove države, a na kraju krajeva i u skladu je sa zdravom logikom. U nekim drugim zemljama nije tako i neko naselje postaje Grad kad ima broj stanovnika više od 250 (Švedska) ili iznad stotinu tisuća (Indija).
Prema definiciji u Geografskom rječniku u Republici Hrvatskoj definicja grada je slijedeća: "...U RH grad je jedinica lokalne samouprave čije područje predstavlja prirodnu, urbanu, gospodarsku i društvenu cjelinu, u koju, iznimno, uz uže područje, mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradom čine prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama stanovništva koje su od lokalne važnosti; osim toga grad je i svako mjesto, bez obzira ispunjava li prethodne uvjete, koji ima više od 10 000 stanovnika, ali iznimno gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni) gradom se može zakonom proglasiti i mjesto koje ne zadovoljava niti jedan od najvedenih uvjeta."