N.N. i ništa više

Danas nisam ništa htio pisati, ali kad sam popodne čuo za jučerašnji tragični događaj na gradilištu autoceste koja prolazi kroz naš kraj, za jednu nepotrebnu smrt, moram priznati da sam bio i žalostan i ljut. Naime, jedan mladi radnik na autocesti, podrijetlom Bosanac iz Bugojna jučer je uslijed rada na ovoj vrućini i iz drugih razloga umro.
Nažalost, premda su ovih dana vrućine nesnosne, naši se političari nisu sjetili, ili se još premišljaju dali da pokušaju nekako olakšati život našim radnicima na autocesti, da im skrate radno vrijeme ili nešto slično. Građevinske firme su pravi kapitalisti, nema u njih obzira na krhkost ljudskog tijela, a usto ih naši krasni političari tjeraju da i prije rokova završe trase kako bi se ovi lijepo slikali za onim žutim građevinskim kapama i tako prikupili koji glas više. Radnik koji je umro, zvao se Ivan Kajić Piplica i bio je iz Bugojna, star 37 godina, a koliko sam čuo, njegova je smrt bila mješavina vrućine i činjenice da se prije nekoliko dana ubo na nekakav metalni stroj, što je uzrokovalo otrovanje. Tako sam čuo. Neki dan dva su radnika zapela na nosaču vijadukta u Rašćanima jer im se pokvarila dizalica i tamo su čekali dok ih nije helikopterom spasio GSS, nakon nekoliko sati "pečenja" na suncu, a jučer je spomenuti radnik umro za ništa. Možda bi on i otišao do liječnika da mu pregleda tu ranu da ih njihove firme ne tjeraju da rade preko mjere po ovoj vrućini, a zdravstvena zaštita im je loša, ma koliko njihovi šefovi o tome lagali.
Takvih bi se stvari trebale sjetiti stranke koje pretendiraju da se bore za radnika. Jučer su političari hodočastili na sajam u Kozicu, a nedaleko od njih jedan je mladi život ugašen. Sve, samo da se prikupi još koji glas. Bio sam bio gore u Kozici, i dosta se kratko tamo zadržao. Nisu me zanimali ni političari ni janjetina. Malo sam se više zaustavio kod gradilišta autoceste. Je, ona je lijepa i sve, ali tu sam mogao iz prve ruke vidjeti u kakvim uvjetima rade ti radnici, mahom Bosanci koji crnče za ništa. Ako poginu na radu, oni su jednostavno N.N., i tu prestaje priča. Žalosno. Pitam se koliko vrijedi jedan radnički život, život jednog N.N-a.
Ovaj post je posvećen svim tim N.N.-ovima.