Uvala Bunina

Maleno poljce Bunina prostire se jugozapadno od Vrgorca. Ograđuju je obronci Matokita (1062 metra) sa sjeverne strane, te Rilića (920 metara) i Radovića (390 metara). Ovo posljednje presijeca Buninu tvoreći „poluotok“ na njenoj sredini. Tu je Bunina najuža, i njezina širina iznosi samo 200 metara. Inače prosječna širina Bunine iznosi oko dva kilometra. Sjevernije dijelove Bunine Turci su zvali Zlatna Strana, a Vjeko Vrčić je zapisao kako se u narodu ostala legenda koja kaže kako su Turci kada su napuštali Vrgorac govorili kako im nije žao Vrgorca, već Zlatne Strane. To pokazuje kako je Bunina i za vrijeme Turaka intenzivno obrađivana.
Površina Bunine iznosi oko 300 hektara, a na njenim rubovima smještena su sela Kotezi i Kokorići, a njoj gravitira i selo Plana. Kotezi su podijeljeni na zaseoke: Radonići, Stankovići, Rakići, Radići, a Kokorići se sastoje od zaselaka Pervani, Sriduša, Šare i Crip. Kotezi su 2001. godine imali 314 stanovnika, a Kokorići 171.
Nadmorska visina Bunine u zaseoku Radonići iznosi oko sedamdesetak metara. Pola kilometra sjeverno od zaseoka Pervani nalazi se vrlo zanimljiv krški oblik, jama-estavela Betina u čijoj se utrobi nalazi podzemno jezero na dubini od oko 60 metara (u sušnim mjesecima). Za potrebe ovdašnjeg stanovništva u jamu su spuštene crpke koje crpe vodu. Stručnjaci smatraju da je akumulacija vode u dnu jame vrlo velika, no svi njeni kanali nisu u potpunosti istraženi. Također smatra se da je dubina podzemnog jezera između pet i petnaest metara. Za vrijeme kišnih mjeseci estavela Betina izvire na površinu. U početku teče svojim koritom, a zatim se razvija u veliko jezero djelovanjem stotina većih ili manjih vrulja. Kroz kratko vrijeme voda ispuni cijelu kotlinu koju se usjekla podno Vrgorca. Dubina jezera na mjestima naraste do deset metara, te za najvećih poplava u većoj mjeri ugrožava selo Kokoriće, koje je tijekom većih poplava nekoliko dana odijeljeno od Vrgorca budući da voda prijeđe cestu Vrgorac-Kokorići. U manjoj mjeri zna biti ugrožen i zaseok Radonići, ali tu obalna crta jezera uglavnom ne prelazi udaljenost od pedesetak metara do najbližih građevina. Voda se na Bunini najčešće ne zadržava više od 5-6 dana budući da je odmah po izviranju progutaju brojni ponori. U sušnim mjesecima ogromne količine pitke i čiste vode otječu mnogobrojnim kanalima u pravu Vrgorskog polja i odatle u more. Postoje planovi da se izgradnjom akumulacijskog kanala ta voda potpuno iskoristi.
Na Ravnoj Bunini postoji veliki jampski otvor koji se kroz zadnjih desetak godina površinski jako povećao. Intenzivnija poljoprivreda koja je do tada postojala do današnjih je dana uglavnom zamrla, ali takvo stanje nije u cijeloj Bunini. U trokutu Radović-Kotezi-Kokorići obrađuju se veće plodne površine na kojima se uzgajaju razne povrtlarice, vinova loza, voće i mjestimično pokoja maslina. Intenzivnije se obrađuju i dijelovi Bunine nedaleko sela Plana. Ostatak Bunine se sve manje obrađuje i postaje sve zapušteniji. Koteško-planski dio Bunine najpoznatiji je po rudniku asfalta – Paklini. Otkrili su ga Mlečani 1698. godine. Rudnik se eksploatirao do najnovijeg vremena. Zbog neisplativosti je zatvoren prije dvadesetak godina. Zadnjih godina stvoreni su planovi da ga se iskoristi u turističke svrhe. U samoj blizini Bunine ubrzo će se izgraditi dio trase autoceste Ravča-Ploče koja će prolaziti podnožjem Radovića. Iz svega navedenog se vidi kako Bunina ime velike mogućnosti na mnogim poljima, a koliko će se one iskoristiti pokazati će budućnost.