Kako se imenuju ulice u Vrgorcu?

Poticaj za pisanje ovog teksta dobio sam prije nekoliko dana kada sam na ruke dobio najnoviji plan Grada, gdje su lijepo označene sve vrgorske ulice i kulturni spomenici Grada Vrgorca. Već prije sam bio mišljenja da su neke vrgorske ulice imenovane po nekoj čudnoj logici, koja meni nije potpuno jasna, tako da neki zaslužni vrgorčani nose imena nekih malih uličica, dok su neke veće i važnije ulice dobile potpuno neodređene nazive. S druge strane, neki zaslužni vrgorčani nisu uopće dobili ulicu koja im s pravom pripada. Cilj ovoga teksta je pokrenuti polemiku vezanu za imenovanje ulica u našem gradu.
Ulica Rade Miletića u Vrgorcu je ona ulica što ide nizbrdo od knjižare Novo Doba. Radi se o vrlo uskoj, malenoj i zabitnoj ulici. Da li je jedan od glavnih osloboditelja Vrgorca od Turaka 1690. godine i prvi serdar Vrgorske krajine zaslužio takvu malu ulicu? S druge strane imamo ulicu Hrvatskih velikana koja je čista suprotnost ovoj. Naziv „Hrvatskih velikana“ neodređen je i glup naziv za jednu od najvažnijih ulica u gradu. Što znači "Hrvatski velikani"? Da li je Miletić zaslužni hrvatski velikan? No potpuno zanemarivanje Rade Miletića od strane vrgorskih vlasti nije ništa novo. Još za vrijeme komunističkih vlasti netko se pametan sjetio da sablju Rade Miletića pokloni Titu za vrijeme njegova posjeta Dalmaciji. Ako imamo na umu da ta sablja vrgorčanima vrijedi kao i sama vrgorska gradina, ne mogu shvatiti logiku po kojoj je ta sablja poklonjena Titu, osim one ulizivačke. Zato sam i bio predlagao nekim ljudima iz gradske vlasti da se preko našeg ministarstva kulture ta sablja zatraži od Srbije. Ona vjerojatno kupi vlagu i prašinu u nekakvom skladištu u Beogradu i ne koristi nikome, a važnost njezina povratka u Vrgorac je nemjerljiva.
Također, ulica iznad novog staračkog doma nosi ime fra Andrije Kačića Miošića. Ja osobno smatram da čovjek čije je literarno pisanje iznimno bitno za Vrgorsku krajinu zaslužuje puno veću ulice od sadašnje, jer on je ipak napisao je jednu od najljepših pjesama o Vrgorcu i Vrgorčanima, tj. onu o vrgorskim vitezovima (koju možete vidjeti sa strane na ovom blogu), koja osim literarne, ima i veliku povijesnu važnost za naš grad.
U novim naseljima prema Škuljima nedavno su dodijeljena imena novim ulicama. Tako u novim naseljima imena ulica nose: Janko Bobetko, Marko Marulić, Alojzije Stepinac, Dušan Franić, kralj Tomislav i Lipanjske žrtve. Za ulicu Janka Bobetka bilo je, po meni, više boljih kandidata, kao što su npr.: 3. vrgorska bojna 156. brigade, ili 156. brigada HV, 4. brigada HV ili možda prva dobrovoljačka satnija Zbora Narodne Garde Vrgorac. U tim su jedinicama iz Domovinskog rata vrgorski branitelji masovno sudjelovali i iz toga smo im razloga MORALI dati ulicu! Ulice kralja Tomislava ili Marka Marulića također su bile pogodne da im se da ime jedne od navedenih postrojbi HV iz Domovinskog rata. Ja sam pobornik imenovanja ulica po principu domaćih zaslužnih ljudi, grupa i događaja, pa bi možda Zagrebačka ulica trebala nositi ime 3. bojne.
Kroz obrazovni dio grada prostire se ulica Matice Hrvatske. Premda je nemjerljiv prinos te institucije kulturnom razvitku Hrvatske, možda je tu ulicu trebao dobiti Mate Jelavić, prvi diplomirani učitelj Vrgorske krajine, čovjek koji je zaslužan da osnutak redovitog školstva u Vrgorskoj krajini.
Da se ne bi reklo da samo kritiziram, moram pohvaliti što u Vrgorcu ulica nosi ime fra Ivana Rožića, što postoji Težačka ulica, zatim Vukovarska ulica, što postoji ulica Hrvatskih iseljenika (premda bi bilo bolje da nosi naziv vrgorskih iseljenika) i sl.
Što se tiče trgova, i tu ima zanimljivih stvari, ali nevezano za imena, već za njihov položaj. Tako prostor između zgrade općine i braniteljskih zgrada nosi naziv Trg dr. Franje Tuđmana. Žalosno je da prvi hrvatski predsjednik nosi naziv nekog imaginarnog trga (čitaj parkirališta) kao što je ovaj postojeći. Isto tako na vrhu Ulice Hrvatskih velikana nalazi se trg Stjepana Radića. Onaj prostor se teško može zvati trgom.
Mnogi zaslužni ljudi, grupe i institucije nisu dobile ulicu u Vrgorcu. Tako fra Pavao Kačić-Barišić, gvardijan samostana u Zaostrogu i inicijator oslobađanja Vrgorca od Turaka 1690. godine nije dobio ulicu, premda je to već sedamdesetih godina predlagao fra Vjeko Vrčić. Također smatram da je jedna ulica u Vrgorcu morala nositi ime Ulica Franjevaca. Nemjerljiv je njihov doprinos povijesti Vrgorske krajine, kako u političkom tako i u kulturno-obrazovnom smislu. Zatim što je sa fra Vinkom Šalinovićem, fra Ivanom Turićem (provincijalom), braćom Tomaševićima (jednima od najvažnijih vođa u planiranoj protuturskoj kršćanskoj buni kojoj je bilo za cilj zbacivanje turske vlasti sa cijelog Balkana 1620. godine, ali koja nažalost nije pokrenuta.) i brojnim drugima? Možda u budućnosti kako se Vrgorac bude širio i ovi ljudi nađu svoje mjesto među zaslužnima i napokon dobiju svoju ulicu i možda se u budućnosti ispravi ova povijesna nepravda prema nekim zaslužnim ličnostima iz vrgorske povijesti.