Princeza ratnica

10.06.2008., utorak

Nacionalna.... s vremenskim odmakom

Sjedim ja tako u Nacionalnoj. Na 3. katu. To je onaj najneštreberskiji, naj fensi-šmensi, naj kulerskiji, najneradničkiji. Ljuta nužda učenja za državni stručni ispit natjerala me da se nakon skoro 3 godine ponovno učlanim u tu, nekad mi tako omiljenu , instituciju. Pa tako sjedim tu, na 3. katu, i u trenucima odmora promatram ljude oko sebe. Dječicu... piletinu... I gledam ih kako se stalno nešto smijulje, zjakaju okolo, natjeravaju, promatraju cure dečke, dečki cure... I vidi se na njima kako ih pucaju hormoni i kako im je trenutno, na njihovoj listi prioriteta, bar 5 stvari ispred onog što bi trebali učiti, sad i ovdje. Pa se sjetim sebe, da sam bila ista kao oni, možda čak i gora. A kakva sam sad? Ozbiljna i dosadna za poludit. Mislim da mi se na faci vidi kak ih gledam ko neka stroga teta, preko očala, s vidljivom dozom neodobravanja. Zakopala sam se u svoj laptop, svoje zakone i skripte i ne dižem glave. Jer, ispit je za dva dana, a ja pojma nemam, i šta je logičnije nego primit se učenja. Nekad prije, to bi mi bila zadnja opcija. Eto kako se ljudi mijenjaju... pa i ja... Stari seeeee, stari seeee... pasmat

- 12:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.06.2008., nedjelja

Nedjeljni hedonizam...

Moja moja mama voli imat svoju odraslu i odseljenu djecu kod sebe. Što češće to bolje. Da bi tu istu djecu lakše nagovorila da se pojave, kao mrkvu im ponudi nedjeljni ručak. Tko lud bi to odbio. Ne moraš kuhat, ne moraš prat suđe, ne moraš ništa. Moraš se samo pojavit praznog želuca i dobro se najest u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Moja mama zna znanje... Danas nam je pripremila posebno iznenađenje, bogjeblagoslovio. Nakon kokice s mlincima, kad su se trbusi malo oporavili, pozvala nas je na čokoladni fondue s jagodama i trešnjama. Mmmmmm.... Izgledalo je to ovako: Tko god je došao na ideju kombiniranja jagoda i čokolade zaslužio je mjesto u kući slavnih i zaslužnih. Koja rapsodija, majkomoja! Kako se samo ta čokolada spremno prevlačila preko jagoda, da bi se zatim rastopila na nepcu i, zajedno s jagodom, otklizila niz jednjak. Nadnaravno iskustvo. Trebao nas je netko snimit dok smo, nas petero, spremno nabadali jagode i kao pomahnitali ih umakali u gustu čokoladu. K'o hrpa luđaka fanatika. Mogo nas je netko okrast, zapalit stan i pošarat sobu grafitima, ne bi primijetili koliko smo bili koncentrirani na posao. Da, moja mama definitivno zna znanje. Volem je puno. ------------------------------------------------ A sad natrag u realnost... U komi sam. Za tri dana idem na državni stručni ispit. 70% gradiva nisam još ni pipnula. Volja za učenjem ne postoji kao takva. Nema je već danima. Zato volje za dangubljenjem ima na pretek. Ovaj post je corpus delicti. Bum se ubila....

- 22:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.06.2008., petak

Država vs. Domovina

Bila sam jučer kod doktora. Opća praksa, obiteljski liječnik. Noge mi natiču ko da iza sebe imam 50 godina, 4-ero djece i posao na traci. A tek mi je nježnih 30 , od djece ni d, a živim ko sport Billy. I tako završila kod tete doktorice, da vidim kaj će ona reć... A nije me kod nje bilo brat bratu 2 godine. Ko što već rekoh, živim ko sport Billy. Pa sam imala i šta vidjet nakon te dvije godine. Ženska se posve kompjutorizirala. Računalo ima ona, ima sestra, a sestra ima i printer pa sve uputnice i recepti samo iscure po naredbi. Sve je sa svime umreženo, sve se vidi, sve se zna. Ovako, gledajuć sa strane, sve se činilo savršeno i idilično. Konačno da bar dio sustava funkcionira i da su ljudi zadovoljni. Ali, prava slika je sasvim drugačija. Naravno. Kaže meni teta doktorica da su dobili naredbu od ministarstva zdravstva da se do 1.4. moraju kompjutorizirat, i da nije bilo milosti. Tko se ne odazove, odma mu se skida 10% s plaće. Pa ti vidi oćeš tjerat dišpet. Love nisu dobili ništa. N-I-Š-T-A. Sve što vidim u ordinaciji od računala i opreme kupljeno je iz njenih vlastitih novaca. Također, morala je platiti i školovanje sebe i svoje dvije sestre da bi se mogle služiti softverom. Jedino što im je ministarstvo dalo, bilo je taj softver. U nevjerici, zgrožena , upitala sam je šta su radili ljudi koji nisu imali novaca za sve to? Dizali kredite, bio je njen odgovor. Da nisam na svoje uši čula priču ne bih vjerovala. Pa u kakvoj ja to državi živim?!? Lova se razbacuje na tako marginalne stvari (snježna kraljica, dinamov stadion, i još mnogo toga), a liječnici si sami moraju kupovati opremu za rad. Gdje je tu logika? Pravda? Na internetu čitam kako će ravnatelj osječke bolnice otpustiti 50 medicinskih sestara kako ne bi probio budžet. Ako ga probije, neće više biti ravnatelj. Na sve strane piše se kako nedostaje doktora, sestara... a ovako ih se tretira. I dok o svemu tome razmišljam dođe mi da se poserem na takvu državu i takvu vlast. Koja ne zna i ne želi bolje. A opet, ta država je moja domovina. I ti ljudi su moj narod. Kako odvojiti te dvije stvari? Državu i Domovinu? Može li se to uopće odvojiti?

- 17:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.06.2008., utorak

Lipe i romantika