Marketing
Nacionalna.... s vremenskim odmakom
Sjedim ja tako u Nacionalnoj. Na 3. katu.
To je onaj najneštreberskiji, naj fensi-šmensi, naj kulerskiji, najneradničkiji. 
Ljuta nužda učenja za državni stručni ispit natjerala me da se nakon skoro 3 godine ponovno učlanim u tu, nekad mi tako omiljenu 
, instituciju.
Pa tako sjedim tu, na 3. katu, i u trenucima odmora promatram ljude oko sebe.
Dječicu... piletinu...
I gledam ih kako se stalno nešto smijulje, zjakaju okolo, natjeravaju, promatraju cure dečke, dečki cure... I vidi se na njima kako ih pucaju hormoni i kako im je trenutno, na njihovoj listi prioriteta, bar 5 stvari ispred onog što bi trebali učiti, sad i ovdje. Pa se sjetim sebe, da sam bila ista kao oni, možda čak i gora. 
A kakva sam sad?
Ozbiljna i dosadna za poludit. Mislim da mi se na faci vidi kak ih gledam ko neka stroga teta, preko očala, s vidljivom dozom neodobravanja. Zakopala sam se u svoj laptop, svoje zakone i skripte i ne dižem glave. Jer, ispit je za dva dana, a ja pojma nemam, i šta je logičnije nego primit se učenja. Nekad prije, to bi mi bila zadnja opcija.
Eto kako se ljudi mijenjaju... pa i ja... 
Stari seeeee, stari seeee... pasmat
Post je objavljen 10.06.2008. u 12:03 sati.