26.11.2006., nedjelja
Do tamo i natrag...
I tako, htjela sam prijeći na novi server, jer je blog.hr počeo prečesto zezat i nervirat.
No, nije ni to tako jednostavno... pa sam ipak odlučila ostat ovdje.
Bila sam večeras na jednom katoličkom tulumu. Bilo fino, puno poznatih i dragih ljudi, a bio mi i imendan pa mi svi čestitavali i ljubili me i grlili. Divota! 
A onda došla prija i pitala jel oću s njom u Mlaku, na vojnu oproštaljku njezinog bratića. Nema veze kaj će se tam slušat narodnjaci i kaj ćemo bit najstarije tete u bircu. Idemo!
I bilo mi je baš dobro. Ko dijete u tvornici igračaka, sve novo i još neviđeno. Živa muzika dere i mjauče, tri harmonike natječu se koja će bolje improvizirati, violina prede ko da su joj zadnji sati. Genijalno. Konobar, može još jedna stella?  Prijo, jel moramo već doma, baš mi je dobro?
I fakat nije bio bed kaj smo bile najstarije u bircu. Draga dječica...
I sad sam doma, a prsti jedva pogađaju tastaturu, glava se njiše ko da sam na brodu. Mmmmm, fino...
A ima i priča kako sam jučer nosila wc školjku preko cijelog kvarta, u pola 1 u noći...
I pravila sam se da sam tako uber kul s njom u naručju, a zapravo sam molila boga da ne sretnem nikog poznatog. A zašto sam je uopće nosila?!? Pa treba nam... meni... za iduće ljeto, na mojim Modravama... pa sam već sad počela sakupljati...
Eto, kad ti je nešto srcu priraslo, ništa nije preteško i ništa nije prevelika blamaža...
Ah, fali mi more... i Modrave... odoh ih sanjati...
|
- 01:20 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
20.11.2006., ponedjeljak
Bože moj, Bože moj, zašto sam te ostavila...?
Bježim od Tebe, odguravam Te, ignoriram...
Radim gluposti.
Ogovaram, zavidim, mrzim.
Rogoborim protiv ovog i onog, što mi jesi ili nisi, učinio i dao.
Pravo sam derle.
A Ti?
Ti si svejedno tu, i u tišini upravljaš mojim glupostima.
Ispravljaš moje krive putove i moja zabasavanja.
Strpljiv si jer znaš da neću moći još dugo ovako,
s bježanjem i ignoriranjem.
I onda ću ti doći, i pasti na koljena, i zaplakati...
Jer vidim šta sve činiš za mene, svaki dan, svaki sat.
Kako se brineš za mene, kao za ljiljane u polju i ptice nebeske.
Snago moja i zaštito... 
|
- 15:04 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
18.11.2006., subota
Ksena u akciji branja maslina
- 10:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.11.2006., četvrtak
Sloboda
 Više ne moram čekati…
Jedna riječ bila je dovoljna da mi do kraja posloži kaos u glavi i imenuje ono što me sve ove dane mučilo. Riječ je prevagnula, a ja sam odlučila.
Dala sam mu voljno i rekla da je slobodan. Široko mu polje…
Moju litru votke mi ne mora vraćati (makar je prvoklasna ). To sam mu ostavila za uspomenu i dugo sjećanje.
K'o da sam si uzela bronhi... laka sam k'o perce! 
|
- 11:54 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
14.11.2006., utorak
20160 minuta
Krenula je prema kući.
Osjećala se jadno… Sve joj se činilo besmisleno i uzaludno. 
Ništa, čekat će još malo. Šta su dva tjedna prema cijeloj vječnosti.
Odlučila je kupiti si kutiju cigareta i upaljač i pušiti dok joj ne dođe muka. Umislila si je da će time lakše doći do rješenja i odluke kako dalje. 
Pronašla je mali parkić iza zgrade s nekoliko klupa. Nije bilo ni psa. Mrkla noć, hladni vjetar i plavo osvjetljeni prozori okolnih zgrada. U stanovima na 2. i 5. katu nije se gledao isti TV program. Drugi kat je vjerojatno gledao neku pucačinu na RTL-u jer je soba stalno stroboskopski bljeskala.
Zapalila je prvu cigaretu i duboko udahnula. Zagrcnula se i počela kašljati. Kako profesionalno! Dobro da je mrak, inače bi netko mogao umrijet od smijeha. 
Počela je razmišljati i prekapati po svojoj glavi tražeći koješta za što bi se mogla uhvatiti. Bez veze…
Uskoro su joj misli odlutale do Njega. Pa da, i On je tu, šćućuren u zapećku svih misli. Ne dolazi Mu već neko vrijeme, a sigurno bi joj imao štošta za reć. Ali neda joj se, neda joj se skoncentriravat i povlačit u osamu kako bi Ga mogla čuti. Jednostavno joj se neda.
Pušila je već četvrtu cigaretu, a od muke ni mu. Drugi put ću kupit Marlboro, pomislila je. Ovaj Ronhill super lights je sranje.
Gazeći čik u travi, promrzla do kosti, poslala je sve k vragu i krenula kući. Kakvo razmišljanje, kakvo pušenje, kakvi bakraći?? Sve je to rock’n’roll, rekao je jednom davno jedan plavooki momak. Samo bez drame, molim, mantrala si je u glavi prolazeći ulicom.
Šta su dva tjedna? Pišljivih 14 dana, mizernih 336 sati, beznačajnih 20160 minuta.
Prava sitnica… 
|
- 16:01 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
08.11.2006., srijeda
...trebala sam ovo napravit još davnih dana... stupid me...
ZAHVALI...
ZAHVALI SRCEM PREPUNIM !
|
- 10:53 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
05.11.2006., nedjelja
Svadbena depresija
Bila sam jučer na svadbi... 
Nas 12 za stolom, od toga tri mlada bračna para, jedno dijete ostavljeno doma da spava i dva još u trbusima, na putu. Zatim jedna skroz nova i zelena veza te jedna malo manje nova ali više upitna veza, i, na kraju, troje solera (valjda).
Okolo mene isto neki parovi, svježe oženjeni, zaljubljeni, plešu i uživaju.
Saznala sam za jedne koji su se ženili pred dva tjedna i za druge koji se žene dogodine u kasno proljeće. Unutar malo više od godine dana, oženilo se 11 parova, mojih poznanika. Da, i mlađi buraz se planira ženit dogodine u ljeto.
Depresivno za poludit. 
Di sam ja u svemu tome?
Neću otić više ni na jednu svadbu. Ne mogu više to probavljat, previše me košta živaca.
Preorjentirat ću se na sprovode i pripadajuće karmine. Sad sam taman u godinama kad umire starija generacija.
Klopa je jednako dobra ko i na svadbi, a psiha ostaje pošteđena trauma i raznoraznih propitivanja gdje smo, što smo i kamo idemo.
Eto.
PS Da preduhitrim komentare i pitanja da šta se ja imam bunit jer imam dečka: ja sam ona malo manje nova ali više upitna veza.
|
- 22:28 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
