Bježim od Tebe, odguravam Te, ignoriram...
Radim gluposti.
Ogovaram, zavidim, mrzim.
Rogoborim protiv ovog i onog, što mi jesi ili nisi, učinio i dao.
Pravo sam derle.
A Ti?
Ti si svejedno tu, i u tišini upravljaš mojim glupostima.
Ispravljaš moje krive putove i moja zabasavanja.
Strpljiv si jer znaš da neću moći još dugo ovako,
s bježanjem i ignoriranjem.
I onda ću ti doći, i pasti na koljena, i zaplakati...
Jer vidim šta sve činiš za mene, svaki dan, svaki sat.
Kako se brineš za mene, kao za ljiljane u polju i ptice nebeske.
Snago moja i zaštito...
|