Marketing
Do tamo i natrag...
I tako, htjela sam prijeći na novi server, jer je blog.hr počeo prečesto zezat i nervirat.
No, nije ni to tako jednostavno... pa sam ipak odlučila ostat ovdje.
Bila sam večeras na jednom katoličkom tulumu. Bilo fino, puno poznatih i dragih ljudi, a bio mi i imendan pa mi svi čestitavali i ljubili me i grlili. Divota! 
A onda došla prija i pitala jel oću s njom u Mlaku, na vojnu oproštaljku njezinog bratića. Nema veze kaj će se tam slušat narodnjaci i kaj ćemo bit najstarije tete u bircu. Idemo!
I bilo mi je baš dobro. Ko dijete u tvornici igračaka, sve novo i još neviđeno. Živa muzika dere i mjauče, tri harmonike natječu se koja će bolje improvizirati, violina prede ko da su joj zadnji sati. Genijalno. Konobar, može još jedna stella? 
Prijo, jel moramo već doma, baš mi je dobro?
I fakat nije bio bed kaj smo bile najstarije u bircu. Draga dječica...
I sad sam doma, a prsti jedva pogađaju tastaturu, glava se njiše ko da sam na brodu. Mmmmm, fino...
A ima i priča kako sam jučer nosila wc školjku preko cijelog kvarta, u pola 1 u noći...
I pravila sam se da sam tako uber kul s njom u naručju, a zapravo sam molila boga da ne sretnem nikog poznatog. A zašto sam je uopće nosila?!? Pa treba nam... meni... za iduće ljeto, na mojim Modravama... pa sam već sad počela sakupljati...
Eto, kad ti je nešto srcu priraslo, ništa nije preteško i ništa nije prevelika blamaža...
Ah, fali mi more... i Modrave... odoh ih sanjati...
Post je objavljen 26.11.2006. u 01:20 sati.