Princeza ratnica

28.06.2006., srijeda

Ksena ribi grize rep

Pita mene danas Seka da šta je s mojim blogom?! Zašto ništa ne pišem? Razloga ima više, od zaokupiranosti diplomskim (treba uzgajat sve te silne strahove povezane s obranom istog!) pa sve do nedostatka inspiracije (jer, kao što rekoh, zabavljena sam njegovanjem strahova). No, danas sam doživjela jedno nadnaravno iskustvo pa je red da ga iznesem u javnost... Dobila sam prije par dana bočicu maslinovog ulja s Modrava. Prva berba nakon 100 godina neobrađivanja i zpuštenosti. Tri su ljeta mladi katolici marljivo obrađivali i kultivirali stare maslinike, koji su ih na kraju nagradili prvim plodovima a onda i uljem. Velika želja bila mi je dobiti bočicu tog ulja. Sad mi se želja i ispunila. Ulje je prvoklasno! Predobro! Sto posto prirodno. Finog okusa, boje i mirisa. Nametnulo se pitanje: s čime jesti to ulje? Najbolje s ribom. Tako sam danas mami dala u zadatak da proba na placu kupit kakve ribetine. Ona, ko pravi majstor, vratila se kući s kilom lokardi. Fino ih je očistila i s maksimalnom pažnjom pofrigala. Naravno, Ksena si je poželjela i malo toća za namakanje, pa je ona napravila i to. Također s najvećom pažnjom. Dok je ona bila tako marljiva, ja sam u sobi vježbala PowerPoint, jer čemu da smetam majstoru dok stvara remekdjelo. A onda sam začula: “Ksenooooo, ručak je gotov!” I tada je nadnaravno iskustvo započelo i nije prestajalo nekih dobrih pola sata. Naime, te ribetine pripremljene s toliko pažnje, to modravsko maslinovo ulje u toću, taj češnjak u toću, ta sol, a tek hrustava riblja kožica.... mmmmmm....... nemam riječi. Sline mi evo još cure.... savršenstvo. Meso taman kako treba, ne presuho ne pregnjecavo. Malo kosti. Slano. Hrustavo. Pa malo namoćiti kruh u toć... Pa pomazati tanjur... mmmmmm... Ne moram ni spominjati da sam sama pojela pola riba. Nisam mogla stati... Da ne pišem ovaj post, otišla bih se ispružit na kauč i sanjat i more i ribe i Modrave i masline i ulje i sunce i sve... Bože, uzmi me sad, ovaj tren, sad sam sretna i blažena i u miru sa cijelim svijetom... Sad je pravi trenutak... Odoh sanjat ribe i more... ko zna, možda me i uzme...

- 15:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.06.2006., utorak

To je samo ćuk il' netopir...

17.06.2006., subota

Ovo je pogled s naše plaže na Silbi. Desno se vidi jedan okrajak Silbe, dok su u daljini, zamućeni, Sv. Petar, Ilovik i Lošinj. Iza onih par jedrilica na horizontu vidi se mala hrid Grujica. Da je bilo bistrije vrijeme, vidio bi se i Susak. A zašto ja pišem o geografskom smještaju Silbe?! Ovih dana sam sva u pisanju diplomskog. Tema mi je: Ocjena temperaturnih i oborinskih prilika duž jadranske obale tijekom kolovoza 2005. Povezano s tim čitam knjigu “Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana”. Knjiga je predobra. Zanimljiva, informativna, pisana jednostavnim rječnikom, bez nepotrebnih frazetina. Čitam ja tako danas tu knjigu, poglavlje o osnovnim tipovima vremena na Jadranu. Tako postoji tip “Neporemećenog vremena”. Tada je vrijeme pretežno vedro, s minimalnim oscilacijama u polju tlaka zraka. Vjetar je slab, danju puše s mora a noću s kopna. Ljeti su temperature visoke, fino je toplo i ugodno. Prava divota! Nastavljajući s čitanjem, naišla sam na, skoro poetski, opis početka dana karakterističnog za taj tip vremena. Odmah sam se “vidla” na toj našoj plaži, kako gledam na pučinu i prepoznajem ponašanje mora i vjetra, koje pratim i doživljavam već preko 20 godina. Ono što sam iskustveno znala, skoro pa oduvijek, sad sam pročitala u knjizi i dobila teoretsku podlogu. Prekrasan osjećaj! A knjiga kaže slijedeće: “U ovom su vremenskom tipu dani sunčani i topli, puni blještave svjetlosti što se odbija na kamenu i površini mora, a noću je nebo osuto krupnim zvijezdama. (autor, ko da je bio na Slibi kad je ovo pisao, op.a.) Nakon jutarnje tišine, kad je more mirno kao ulje, počinju se stvarati temperaturne razlike između susjednih područja (tj., mora i kopna, op.a.) i povjetarac krene. On najprije u daljini namreška dotada glatku i bjelkastu površinu mora te ona postane tamnomodra. Modrina se širi i primiče k obali, ponekad i skokovito, dok promatrač ne osjeti prvi osvježavajući lahor koji napne jedra i pokrene zastavice na usidrenim jahtama i brodicama...” (B.Penzar, I.Penzar i M.Orlić: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana) Upravo tako izgledaju te suptilne promjene u boji mora i puhanju povjetarca kad se gleda s naše plaže. Točno tako! U dlaku isto! Nevjerovatno! Ajme! Kako ja volim tu Silbu... + Kad umrem, želim da me spale i pepeo prospu po njoj...

- 12:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.06.2006., petak

%###?*""!%$$###&?!??%#&%#&$

Umro mi blog na par dana. Panika neviđena. Zavila se u crninu i počela oplakivat novonastalo stanje proklinjući sve i svakog. Onda malo razmislila (to uvijek dolazi poslije proklinjanja). Pa još malo razmislila (prvi put nije bilo dovoljno). HOP! Evo, ideja. Probala. Nećete vjerovat, uspjelo je. Reanimirala sam svoj vlastiti blog. živ živ živ živ živ živ živ živ živ živ živ

- 16:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.06.2006., subota

Čitam " Medicina iznutra " od Matka Marušića... Dobra knjiga... Čitajući je, naišla sam na dio jedne pjesme... Skroz je poticajna. Gustav Krklec: Srebrna cesta, II. odlomak Ti znadeš i sam, da svjetove nosiš u samom sebi, i da na dnu duše sja jato zvijezda, ponori se ruše i -ako hoćeš- oluji prkosiš olujom, koja u tvom bilu huji. Izađi u noć. Pjevat će slavuji u crnom grmlju. Žuborit će vrutak. Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati. I ako hoćeš,ti ćeš za trenutak vidjeti Boga, što te cestom prati.

- 13:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.06.2006., utorak

Srce moje... pile moje, pače moje malo...

Evo Ti srce... Dajem ti ga cijelog. Ranjavo je, izmučeno, umorno. Borilo se za krivu stvar. Uzmi ga. Izvrćem ga naopačke da vidiš čega sve unutra ima. Kolike uzaludne misli, u vjetar poslane molbe, neostvarene želje. Koliko doživljenih malih radosti. Pogledaj sva ova mučenja koja su ostavila tragove. Ožiljke, kratere. Kao vojnik poslije bitke, na samrti je. Ne znam što ću s njim. Moram ići dalje. Treba mi novo, resetirano. Dezinficirano. Cijepljeno. Molim Te za novo srce. Za novi početak.

- 13:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.06.2006., četvrtak

Rodija se diplomski!!!

Vesela srca i prepuna radosti i PONOSA obavještavam drago čitateljstvo da su porođajne muke gotove. Nakon puno i puno i puno i onda još malo , dana 01. lipnja 2005., u ranim jutarnjim satima, svjetlo dana (ili bolje rečeno, tamu noći) ugledao je DIPLOMSKI RAD Ponosna mama, Ksena, Princeza Ratnica se osjeća dobro. Malo je umorna i iscrpljena od porođajnih napora i trudova, ali već smišlja kako će se nagraditi pa joj to sve ne pada preteško... DIPLOMSKI RAD je jedno čvrsto i snažno momče od kojih 40 grafova, 12 tablica, 11 slika i 50-tak stranica. Sad je najveća dilema kako će novorođeno čedo preživjeti prve dječje bolesti, tj. prvo čitanje od strane mentorice (good-girl) i komentora (bad-guy)... Zaželimo mu sreću!

- 01:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #