Ovo je pogled s naše plaže na Silbi.
Desno se vidi jedan okrajak Silbe, dok su u daljini, zamućeni, Sv. Petar, Ilovik i Lošinj. Iza onih par jedrilica na horizontu vidi se mala hrid Grujica. Da je bilo bistrije vrijeme, vidio bi se i Susak.
A zašto ja pišem o geografskom smještaju Silbe?!
Ovih dana sam sva u pisanju diplomskog. Tema mi je: Ocjena temperaturnih i oborinskih prilika duž jadranske obale tijekom kolovoza 2005.
Povezano s tim čitam knjigu “Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana”. Knjiga je predobra. Zanimljiva, informativna, pisana jednostavnim rječnikom, bez nepotrebnih frazetina.
Čitam ja tako danas tu knjigu, poglavlje o osnovnim tipovima vremena na Jadranu. Tako postoji tip “Neporemećenog vremena”. Tada je vrijeme pretežno vedro, s minimalnim oscilacijama u polju tlaka zraka. Vjetar je slab, danju puše s mora a noću s kopna. Ljeti su temperature visoke, fino je toplo i ugodno. Prava divota!
Nastavljajući s čitanjem, naišla sam na, skoro poetski, opis početka dana karakterističnog za taj tip vremena.
Odmah sam se “vidla” na toj našoj plaži, kako gledam na pučinu i prepoznajem ponašanje mora i vjetra, koje pratim i doživljavam već preko 20 godina.
Ono što sam iskustveno znala, skoro pa oduvijek, sad sam pročitala u knjizi i dobila teoretsku podlogu. Prekrasan osjećaj!
A knjiga kaže slijedeće:
“U ovom su vremenskom tipu dani sunčani i topli, puni blještave svjetlosti što se odbija na kamenu i površini mora, a noću je nebo osuto krupnim zvijezdama. (autor, ko da je bio na Slibi kad je ovo pisao, op.a.) Nakon jutarnje tišine, kad je more mirno kao ulje, počinju se stvarati temperaturne razlike između susjednih područja (tj., mora i kopna, op.a.) i povjetarac krene. On najprije u daljini namreška dotada glatku i bjelkastu površinu mora te ona postane tamnomodra. Modrina se širi i primiče k obali, ponekad i skokovito, dok promatrač ne osjeti prvi osvježavajući lahor koji napne jedra i pokrene zastavice na usidrenim jahtama i brodicama...” (B.Penzar, I.Penzar i M.Orlić: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana)
Upravo tako izgledaju te suptilne promjene u boji mora i puhanju povjetarca kad se gleda s naše plaže. Točno tako! U dlaku isto! Nevjerovatno!
Ajme! Kako ja volim tu Silbu...  + 
Kad umrem, želim da me spale i pepeo prospu po njoj...
|
