Prošlo je tri ujutro...
Umjesto da sanjam slatke snove, ja se grbim pred računalom...
Sutra (tj. danas) mi je dedlajn za predat diplomski na drugo čitanje...
A nisam ni na pola puta...
Oči i tijelo se još hrabro drže budnima, ali mozak spava već negdje od ponoći...
Al glavno da se ja ne predajem.
Prošetam do balkona s vremena na vrijeme da uposlim odrvenjene noge i stražnjicu, pa skužim kako je vani fenomenalno.
Mir, tišina, nigdje ni psa. Puše vjetrić i sve je puno mirisa ljeta koji se po danu ne osjete.
Što bi dala da mogu sad otić prošetat do Mirogoja i natrag!
To sam napravila jučer i preporodila se...
No, bolje da se vratim diplomskom...
A sutra (tj. danas) planiram i ić van... tulumarit...
Baš me zanima kako ću to izvest.
Nadam se danu kad će ova trauma biti samo slatko sjećanje...
APDEJT:
Pol 5 je.
Ptice su počele pjevat...
Sviće...
Ajd' pogodite gdje sam ja?
Upravo tako, grbim se i dalje nad računalom...
Post je objavljen 20.06.2006. u 03:04 sati.