Princeza ratnica

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko sam ja?



Žensko od kojih 30 i koji mjesec preko godina. wink



UTRČALA SAM U DIPLOMSKI CILJ I UHVATILA TITULU DIPLOMIRANOG INŽENJERA. party

UTRČALA SAM I U DRŽAVNU SLUŽBU. hrvatska
NE MOGU SE POŽALIT. fino

Inače ne trčim.
Boli me koljeno.

Čekam sunce, ljeto, more i Silbu.


Otok Silba, najljepše mjesto na svijetu...

























Linkovi
skac/modrave
bivši Iskon
Škoro legenda

otok SILBA

Ksena živi na ovoj adresi:
pernastica@yahoo.com


MODRAVE
Kada umrem, onda će me spalit, a pepeo će prosut ovdje...










Još malo Silbe
Moja najdraža uvala...












MOLBENICA

Ne ostavljaj me sad,
u ponoru bez dna
budi sa mnom,
još mi triba svitlost Tvoja.

Ne ostavljaj me sad
dok preklinjem Te ja
budi sa mnom,
mir da nađe duša moja.

Ne ostavljaj me sad,
ne ostavljaj me sad

bez Nade...



04.02.2006., subota

Samo reci NE... ak’ si faca...



Djeco, ne valja vam pit’...

Alkohol ubija...

Sve...

Od moždanih stanica pa sve do volje za životom...



Smrt je počela danas u 9:40h...

Zvono na portafonu. Dok sam se snašla, čujem mamu kako baulja po hodniku (isto naglo istrgnuta iz zemlje snova). Traže predstavnika suvlasnika. Mama viče “Ja sam, ja sam!” mada to nije već 2 godine... Onda skuži pa krene vikat “Nisam ja, nisam ja!”... Valjda im je uspjela na kraju objasnit... Uglavnom, ja sam se samo okrenula na drugu stranu i pokušala pokupit polupani i razbacani san... i uspjela!

Tada se javio ljubazni susjed iznad nas... Odlučio je da je bilo dosta spavanja i upalio zidnu bušilicu. Čini mi se da je epicentar bio baš negdje iznad mojeg kreveta... Bilo je to u 10h... Nakon dva – tri rafala mučenje je prestalo. Uspjela sam namoliti san da mi se ipak još malo vrati, tako sam ga bila željna. Na kraju je popustio i ponovno sam zaspala...

No, ne lezi vraže, oko pola 11h, zvoni telefon... Aparat stoji na stolu odmah do mog kreveta no svejedno su trebala dva zvona da se snađem. Tati treba dofurat ručnik u bolnicu... ali ne bilokakav, nego baš onaj njegov, znaš onaj zeleni, veliki, sa šarama... Ok tata, nema beda, aj’ bok!

U tom trenutku, u glavi mi sviraju oni što su nedavno bili u Zagrebu a “svirali” su s poklopcima i lupali po kantama za smeće. Tutnji grmljavina, šume uši, oči jedva gledaju...

O bogec, bogec, kako sam neupotrebljiva...

Djeco, nemojte pit’... poslušajte tetu Ksenu...




- 11:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #