voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

srijeda, 16.04.2014.

prijateljica

onaj komentar - zvanje prijateljice - ma ne bi čovjek rekao, ali to sam vidio. prije nekoliko godina mi je u kaslić netko ubacio letak u kojemu je pisalo da ako želim ili trebam prijatelja mogu nazvati pa ćemo se družiti i tako dalje, sve uz određenu cijenu, jasno. pretpostavljam da su taj letak dobili još mnogi, kao da je riječ o restoranu ili roletaru ili odvozu starih šparheta, i kako mi se činilo, nije bila riječ o nečemu nepoćudnom. kako god, ja se nisam javio, ali mi je bilo zanimljivo, da bi eto netko plaćao samo da se druži s nekim, jer ruku na srce, ako baš želi, čovjek će si uvijek pronaći nekoga za razgovor - dovoljno je odšetati do prve klupe.
a zamisli tek da u životopisu možeš ponosno napisati - radim kao prijateljica još od najranijeg djetinjstva. i priložiš preporuke zadovoljnih prijatelja. hm hm hm a ovo - traži se najbolji prijatelj na svijetu! iskustvo nepotrebno, ali se od kandidata očekuje spremnost na svakodnevno usvajanje novih prijateljskih vještina.

nije li malo nezgodno citirati samoga sebe? pa ipak...
"... lako zaboravljivo i izbrisivo."
upravo to su htjeli učiniti našem Voltarenu, ali nisu uspjeli :)

ne znam jesi li svjesna koliko je toga rečeno u odlomku o prekinutom kontaktu. malo me iznenadilo. sada, moj bi "posao" bio da slušam. ništa više.
a rečenica "s tim prijateljstvom je sve u redu, jedino što tehnički baš ne funkcionira u postavljenim uvjetima" zaslužuje da je se pretvori u stih neke pjesme, možda sam zaključak ili čak naslov. iako ti to vjerojatno nije bilo na pameti.

jednostavan, dakle jesam (postojim). zapravo, mislio sam više na praktičnu jednostavnost negoli na jednostavnost osobnosti. jer, tko za sebe uistinu može reći da je kao čovjek jednostavan, s obzirom da smo svakodnevno u mnogim ulogama i interakciji s drugim ljudima, i tako se pletu mreže osobnosti... uglavnom, izgubio sam nit. bitno je da volim ne komplicirati u svakodnevnom životu. a da li sam sam kompliciran, to bi vjerojatno bolje rekli drugi, i to u anketi. sad, kad sam to spomenuo, ima jedna "igra". kad se skupi društvo, nacrtaju se cvjetovi s onoliko latica koliko ima ljudi, i svakome se da jedan cvijet, s njegovim imenom. cvjetovi zatim kruže u krug od osobe do osobe, i svatko u jednu laticu za osobu čije je ime na cvijetu napiše neki dojam, kakva je, i slično. nadam se da si shvatila. i, vjerovala ili ne, u mom slučaju jedan od lajtmotiva je upravo to - da ne kompliciram i da sam jednostavan. e sad, to znam i sam, pa mi ništa ne govori, zanimljivije je ono što sam ne znam. ali to ti neću reći :)

PS priču nisam niti zamislio. niti jednu jedinu sliku. čudno je to, priču o vulkanu miranu/borbenu sam samo odjednom "dobio" kad sam legao u krevet na spavanje. nije mi jasno kako ali se pojavila. u redu, trebalo ju je napisati, ali sve sam "odjednom" znao, samo ležeći u krevetu. eto, tako ja volim pisati priče. iako sam tako napisao samo tu jednu.
razmišljao sam da ti pošaljem priču u voltarenov mail, ali se čini da ga dugo nismo posjećivali pa su ga ukinuli. ili se ja više ne sjećam imena maila ili lozinke. nešto od toga je.

a kipovi koji mijenjaju boje i govore? koliko je meni poznato s kipovima se najčešće, prije ili kasnije, dogodi to da ih ovi ili oni iz ovih ili onih razloga jednostavno - sruše. i dogodi se - ništa. hoću reći da ne vjerujem u gipsane odljeve svetaca i njihovo pojavljivanje u zamagljenom kuhinjskom staklu. ali razumijem da ljudi vjeruju u takve stvari najčešće po tradiciji, i ne pitaju puno. možda je zato bolje da moje figurice ostanu tamo gdje jesu :) iako jedna od figurica, a možda i više njih, ne sjećam se više, pokazuje balerinu, a balerine baš treba vidjeti.


16.04.2014. u 17:28 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Arhiva >>