Pa nisam zaboravila na kućicu :) Znam jako dobro da si mi je spomenuo i to nedavno čak dva puta. Zapamtila sam baš zato jer mi je bilo žao što mi o toj kućici nisi ništa ispričao već prije, kad smo pred par godina razgovarali baš o kućicama na drveću i kad sam ti rekla koliko sam uvijek željela takvu. Uopće se tad nisi pohvalio da si ti imao sreću igrati se u jednoj :( , pa sam nekidan zaključila kako je to bilo preokrutno što nisi barem uspomenu na nju htio podijeliti sa mnom :) E, ako je tako, mislila sam si, onda neka ti bude ta tvoja kućica - škrtico! i neću te ništa pitati o njoj! Naravno, sasvim je lako moguće da sam posve zaboravila ako si mi tada ipak nešto govorio o tome i da se sad malko svađam sama sa sobom...
Ali sam bila shvatila da ste kućicu radili dok si još bio klinac, dakle da su je zapravo gradili tvoji roditelji, a tvoje sudjelovanje da je otprilike bilo ...gledati? :) Ako je tako, onda se to ne priznaje kao nešto što si sam radio rukama! No dobro, nisam prejaka u ispravnim zaključivanjima. Opet, ovo igranje tesara se priznaje sigurno i to u svim dijelovima poznatog i nepoznatog svemira, a svakako je vjerodostojnije od diploma naših državnih službenika. Bilo bi zgodno da nabaviš barem skalpel ili kakav nožić i barem obnoviš sjećanje na ondašnje velike zamisli. Tesar :) Malo je ljepših zanimanja.