|
|
subota, 19.04.2008.
Jedan čovjek i jedna žena …….
.jpg)
Jedan čovjek i jedna žena na peronu sreće stoje, čekaju vlak što neće doći …….
On osuđen na 15 godina strogog zatvora,
radi ubojstva izvršenog na posebno okrutan način.
Ona samohrana majka sa dva mala djeteta, 15 god. radi kao tekstilna radnica za 250 eura na mjesec, koje prima neredovito.
On zadnjih godinu dana slobodno šeće gradom za vrijeme izdržavanja kazne, a u zatvoru provodi (samo) cijelih 33 dana.
Ona nema dovoljno za podmirenje osnovnih režijskih troškova i hranu. No naše društvo je pošteno i nudi dopunski izvor prihoda iz kopanja po kontejnerima i skupljanja praznih boca (za koje se nudi novac pri povratu) ili kako joj je tijelo usprkos svemu još izazovne građe, tu je uvijek otvorena mogućnost prostituiranja.
On se zaboravio vratiti u zatvor, nije mu ni za zamjeriti, ta tako je rijetko u zadnje vrijeme boravio u njemu. Ipak naša stroga policija ga hapsi u omiljenom kafiću prilikom redovnog ispijanja prve jutarnje kavice, nadam se nakon što ju je popio i pročitao novine u kojima je pratio kako napreduje potraga za njim samim.
Ona je uspješno spašena iz nabujale Save, u koju se bacila jednog od zadnji deset prelijepih proljetnih jutara u kojim se lagano budio naš usnuli grad. Spasio je hrabri mladi policajac izvan službe, koji ne želi primiti nikakvu nagradu za djelo koje je učinio ….
I sad imamo problem sa djecom koja ne žele odrasti jer ne vide mogućnost za normalan život u sistemu vrijednosti koji ih već godinama okružuje na ovim prostorima.
Njima treba žurno objasniti, kako im ulazak u NATO i EU donosi toliko dugo iščekivani spas od nas sami, i zato neka ne brinu, stići će i taj dan. Na peronu sreće jedan dječak i jedna djevojčica stoje, vlaku koji upravo stiže zadnje godine strpljivo broje …….
(Svaka sličnost sa (ne) istinom je slučajna )
|
- 09:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
petak, 18.04.2008.
Lud, zbunjen, normalan
.jpg)
Izvještaj sa suđenja hrvatskim generalima :
Obrana dokazala da su srbi granatirali Knin.
Bravo majstori !
No sjetite se masakra na Sarajevskoj tržnici, gdje su srbi "dokazali" kako su bošnjaci granatirali sami sebe. Ili možda granatiranja Šibenika o kojem je "uživo izvještava" Silvana Menđušić za HTV.
Pitam se pitam, koji je cilj i svrha takvog izvještavanja medija ili takvog ponašanja vojske.
Kod analize događaja oko granatiranja Šibenika, sa strane naših položaja, dano je obrazloženje (vojnih analitičara tipa M.Moore) kako je smisao granatiranja svojih građana i objekata trostruka.
Prvo omogućava medijima da prišiju strahote razaranja omraženom neprijatelju, jer su dobro režirani događaji snimljeni od nezavisnih novinarskih ekipa koje su se slučajno našle na odgovarajućem mjestu. Drugo pojačavaju stanje straha (solidno začinjeno sa mržnjom prema protivničkoj strani) kod vlastitog puka, što omogućava vojsci da lakše radi, a za sve to ima snažniju potporu javnog mijenja , bez ikakve brige o odgovornosti za počinjeno u vrijeme trajanja opsadnog stanja.
Konačno treći smisao samogranatiranja je minimalno oštećenje objekata i samo slučajno stradavanje nedužnih građana.
|
- 07:47 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 07.04.2008.
Starost dođe neprimjetno, lako, eto tek tako ….
Iz ciklusa kratkih zapisa :
Nepodnošljiva lakoća umiranja
Jutros sam propustio svoj rani bus do grada te krenuo sa onim u 7:10. Gužva na stajalištu je bila velika, tako da smo svi jedva ušli, tiskajući se poput sardina u konzervi.
Krenuli smo polagano, uhvatio sam se rukom za jedva dohvatljivi rukohvat, u drugoj ruci sam teglio torbu sa gomilom materijala za posao tog dana. Pogledavši oko sebe primijetio sam da u prostoru iza srednjih vrata me okružuju samo žene, bilo ih je svih starosnih skupina, mislim više od dvadeset. One koje su bile uz mene bile su mlade i uređene za posao, mirisalo je nekoliko različitih parfema istovremeno. Potpuno intimno blizu bila su naša tijela, tako da sam osjetio obline pet žena istovremeno na sebi. Lijevu ruku u kojoj mi je bila torba obuhvatile su grudi ljepotice do mene, gotovo se sa njima držala za mene. Dama sa desne strane, manja rastom ali dobro razvijenog poprsja, mi je lagano masirala bubrege lijevom, a područje žučnog mjehura desnom dojkom. Tako pribijen ženskim grudima stajao sam nepomičan, dok mi je svoju oveću guzu u kožnoj suknji tiskala mlada dama ispred mene, jer je nju na mene gurala srednjoškolka predivnih zelenih očiju sa deset naušnica u jednom uhu i čudno ofarbanim noktima. Onoj kojoj sam detaljno osjetio guzu na svom tijelu nisam vidio lice, dok od vlasnice lica koje mi se preko ramena, vlasnice ogromne guze, gotovo približilo na deset centimetara, nisam vidio ni guzu ni grudi. Autobus je lagano išao prema koncertnoj dvorani i kod svake i najmanje rupice na asfaltu primao sam lagani udarac ženskog tijela. Pokušavao sam se ne micati, jer pokušavajući se izmaknuti od jedne ženske obline upadao sam u drugu. Želio sam nestati, izaći na prvom sljedećem stajalištu, bez obzira što nije moje. To nije bilo moguće, jer da bi izašao iz autobusa trebalo je prvo izaći njih deset smještenih bliže vratima. Na svakoj stanici vrata su se jedva otvorila i nitko nije silazio, nego se je barem još jedna ženska pokušala ugurati u prepuni autobus, i to joj je uspijevalo. To je samo značilo da sam do krajnje stanice zarobljen ženskim tijelima osuđen na sve jači pritisak mladih ženskih tijela. Došla je napokon i zadnja stanica, dame su ubrzano napuštale mjesto sveopćeg petnaestominutnog stiskavca.
Odahnuo sam ……....
Lagano hodajući ka radnom mjestu shvatio sam kako ovakvo trljanje tijela, sa toliko lijepih ženskih oblina, kod mene nije izazvalo nikakvo uzbuđenje. Još prije kratkog vremena bilo je dovoljno da iz polupraznog autobusa vidim na ulici zgodnu žensku figuru i uzbuđenje je dolazilo momentalno.
Izgleda da je starost došla neprimjetno, lako, eto tek tako ….
|
- 14:19 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
petak, 04.04.2008.
Paradoxi (2)
Tisuću zašto,
jedno zna se,
nitko nije kriv,
idemo dalje !
Dan kada je zemlja dobila pozivnicu u NATO dogodio se labuđi pjev časnika hrvatske vojske. Kako je nastalo oštećenje osobe pomahnitalog generala? Vojna služba ? Ratno iskustvo ? Možda se nije ništa ni trebalo oštetiti, jer materijal je sumnjive kvalitete od rođenja, samo je to dobronamjerno zanemareno.
Selektoru nogometaša lijepe naše određena primanja – milion eura godišnje. Mediji vrište to je sitnica ruski selektor prima dva. (zaboravljaju da je Hrvatska manja od Moskve). Istog dana u Zadru preminuo mladi nogometaš od povrede glave nastale u žaru igre na prvenstvenoj utakmici na stadionu sa betonskom ogradom tik uz aut-liniju.
Slike žrtava ovog ludila (baka, unuk, mladi policajac poginuo na radnom zadatku itd) nisu na naslovnim stranicama, no luđaci su uvijek tu, nismo mi krivi to prodaje novine, diže gledanost programa, pravdaju se skrušeno mediji.
Na kraju to je vjerojatno i radi toga jer je drug TITO bio vanzemaljac. Jer samo njima odrezani prst može narasti, a "zna se" da je mladi bravar Josip B. izgubio prst kao mladi radnik u Sisku.
|
- 07:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 02.04.2008.
DRVO i JA
 bSpavaci cekaju znak.jpg)
Za vikend sam zasadio na zelenim površinama grada Zagreba tri nove biljke:
1.) Prunus sub. "Fucubana"
2.) Borovnicu
3.) Ružu stablašicu
Zato se i ti sjeti izraziti zahvalnost Zemlji za svaki udah koji ti je omogućen, učini nešto: ZASADI DRVO !
Gdje god zgodno mjesto vidiš ……ti posadi drvo. Tu nježnu genijalnu tvorevinu koja proizvodi kisik.
Reci tiho HVALA ŽIVOTU svojim djelom.
Nakon 1986. kad sam shvatio što sam i što mi je dužnost činiti ustrajan sam u provođenju akcije. Do danas 02.04.2008. sam zasadio preko 450 stabala na javnim mjestima gradova gdje sam duže vrijeme trošio svoj život. Radost mi nije bilo dokumentiranje urađenog, nego svakog proljeća, svaki list na drvetu kojem je moja ruka pomogla da izraste do tih visina. Od tog trenutka spoznaje što sam JA, moja velika obaveza, moja sveta dužnost, koja se mora izvršiti, glasil: Za svaku godinu svog života na Zemlji posadi jedno drvo.
Ipak moj prijatelj Mišo (Nikola Devčić) natjerao me je da bilježim svoje djelovanje u vremenu i prostoru, jer kako reče : bez dokumentiranja umjetnički akt nije ni postojao, odlučio sam ga poslušati.
MOJE UMJETNIČKO DIJELOVANJE KONZUMIRAJU TISUĆE LJUDI, SVI KOJI UDIŠU I NISU SVJESNI KAKO KONZUMIRAJU MALI DIO UMJETNOST by VLADIMIR DIMIĆ – JODA
|
- 13:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
