PRISUTNA ODSUTNOST
Kakva država takav narod ili možda nije tako, nego kakav narod takva država.
Ja sam ovog proljeća posadio četiri školovana stabla za četiri čovjeka. Dva su umrla, dva se rodila. Umrli su Nikola Reiser i Aleksandar Srnec , a rodili se jedan Niko i jedna mala Kristina.To je bilo prošli mjesec, ožujak 2010 godine. I eto prošla je korizma, iza nas je i Uskrs, slavili ga istovremeno kršćani istoka i zapada.
Jutros sam se slušajući „duhovnu misao“ na radiju upitao, da li je Isus ponekad ispričao koji vic. Ako je, kakav bi to vic mogao biti ?
Ukrasnu japansku breskvu posađenu za Nikolu prošli tjedan je izgrizao mladi dvogodišnji staford terijer. Tog jadnog psa nateže pred našim očima svaki dan jedan Kruno koji je blago retardirano dijete. Pas je najmanje kriv, a nije ni Kruno. Ima Kruno roditelje, ima država propise, postoji za psa brnjica….. no sve je to zakazalo i platilo je nedužno drvo. Konačno u ovoj državi 99 % ljudi ne zna tko je Nikola Reiser i što će njemu to malo drvo.
Inače staford terijer maloga Krune bezbrižno oštri zube grizući i trgajući stabla sistematski, ovo drvo za gospodina Reisera je šesto stablo koje je taj tandem zapuštenog djeteta & nekontroliranog psa u sezoni jesen – proljeće (2009/2010) potpuno uništio u parku, a ozbiljno je stradalo još nekoliko stabala, koja nose duboke i bolne ožiljke na svojim deblima.
Tako sam tužan, no tu smo gdje smo, i tako je kako je, a kako je dobro je.
Prekjučer su radnici koji su zaduženi da paze na zelene površine grada prvi put ove godine pokosili travu. Dvije ukrasne dunje od Nike i Kristine su zasjale, ona lijeva od Nike čak je pustila prva dva crvena cvijeta. Divan prizor za slučajne i ostale prolaznike. Kao kod Dobriše Cesarića u pjesmi Voćka poslije kiše, no prizor nije dugo trajao … jutros sam primijetio da je nepoznat netko ukrao stabla. Vrisnuo sam u sebi poput onog branitelja iz Šibenika – Oba, oba .. obadva su pala.
No kad sam se smirio i prihvatio činjenice da ovdje žive takvi ljudi koji vole ukrasti, pa makar i stablo iz parka bilo mi je lakše. Konačno moje je da sadim, a njihovo da kradu. Ima tu i skrivene simbolike, ta dva stabla, za dva nova čovjeka pred kojima je život na ovim prostorima moraju od prvih dana života shvatiti da im je sretna budućnost u ovim krajevima već danas na pragu života ukradena.
No ostalo je stablo božikovine za Aleksandra Srneca koje potajno cvjeta i raste. Za sada ga nitko nije primijetio. Kako niti umjetnika koji je živio i radio na ovim prostorima do velike retrospektivne izložbe „PRISUTNA ODSUTNOST“ održane ove godine.
P.S.
Nikola Reiser rodio se 14. listopada 1918. u Mirnovcu kraj Samobora, od roditelja Nikole Reisera i Zdenke r. Sušnik, a umro je u Zagrebu 23. ožujka 2010. 27 ožu 2010 ... istog dana u Zagrebu je umro i Aleksandar Srnec, istaknuti slikar, dizajner, autor animiranih filmova.
Božikovina je u Hrvatskoj zakonom zaštićena vrsta jer je ugrožena na svim prirodnim nalazištima.
A jeste li znali?- Postoje biljke koje više ili manje štite od buke. Listovi božikovine zasađene kao npr. živa ograda, imaju sposobnost da ublažuju zvukove.
- Grančica božikovine još se u doba starih Rimljana upotrebljavala kao simbol zaštite od munje, uroka i čarolije. Čudesna moć koja se pripisivala grančici božikovine prenesena je i u kršćanstvo. Svijetli cvat božikovine postao je simbol rođenja Isusa, crveni plodovi njegova krv, a bodljikavo lišće simbolizira krunu od trnja.
- U tradiciji kršćanstva vrijeme došašća - Adventa je vrijeme u kojemu se, uz božićna stabla, koristi raznovrsno bilje za tradicionalne ukrase i kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovalo se da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Stavljala se u obliku vijenca na ulazna vrata jer zle sile mrze i izbjegavaju božikovinu.
- U narodu je ostalo mišljenje da bilje koje daje zimi plod ima jaku moć u zaštiti čovjeka jer i ono samo prkosi prirodi. U vrijeme zime kad sve miruje, ono se rađa.
Voćka poslije kise
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
|
