Dimić Vladimir - Joda

Starost dođe neprimjetno, lako, eto tek tako ….

Iz ciklusa kratkih zapisa :
Nepodnošljiva lakoća umiranja


Jutros sam propustio svoj rani bus do grada te krenuo sa onim u 7:10. Gužva na stajalištu je bila velika, tako da smo svi jedva ušli, tiskajući se poput sardina u konzervi.


Krenuli smo polagano, uhvatio sam se rukom za jedva dohvatljivi rukohvat, u drugoj ruci sam teglio torbu sa gomilom materijala za posao tog dana. Pogledavši oko sebe primijetio sam da u prostoru iza srednjih vrata me okružuju samo žene, bilo ih je svih starosnih skupina, mislim više od dvadeset. One koje su bile uz mene bile su mlade i uređene za posao, mirisalo je nekoliko različitih parfema istovremeno. Potpuno intimno blizu bila su naša tijela, tako da sam osjetio obline pet žena istovremeno na sebi. Lijevu ruku u kojoj mi je bila torba obuhvatile su grudi ljepotice do mene, gotovo se sa njima držala za mene. Dama sa desne strane, manja rastom ali dobro razvijenog poprsja, mi je lagano masirala bubrege lijevom, a područje žučnog mjehura desnom dojkom. Tako pribijen ženskim grudima stajao sam nepomičan, dok mi je svoju oveću guzu u kožnoj suknji tiskala mlada dama ispred mene, jer je nju na mene gurala srednjoškolka predivnih zelenih očiju sa deset naušnica u jednom uhu i čudno ofarbanim noktima. Onoj kojoj sam detaljno osjetio guzu na svom tijelu nisam vidio lice, dok od vlasnice lica koje mi se preko ramena, vlasnice ogromne guze, gotovo približilo na deset centimetara, nisam vidio ni guzu ni grudi. Autobus je lagano išao prema koncertnoj dvorani i kod svake i najmanje rupice na asfaltu primao sam lagani udarac ženskog tijela. Pokušavao sam se ne micati, jer pokušavajući se izmaknuti od jedne ženske obline upadao sam u drugu. Želio sam nestati, izaći na prvom sljedećem stajalištu, bez obzira što nije moje. To nije bilo moguće, jer da bi izašao iz autobusa trebalo je prvo izaći njih deset smještenih bliže vratima. Na svakoj stanici vrata su se jedva otvorila i nitko nije silazio, nego se je barem još jedna ženska pokušala ugurati u prepuni autobus, i to joj je uspijevalo. To je samo značilo da sam do krajnje stanice zarobljen ženskim tijelima osuđen na sve jači pritisak mladih ženskih tijela. Došla je napokon i zadnja stanica, dame su ubrzano napuštale mjesto sveopćeg petnaestominutnog stiskavca.

Odahnuo sam ……....

Lagano hodajući ka radnom mjestu shvatio sam kako ovakvo trljanje tijela, sa toliko lijepih ženskih oblina, kod mene nije izazvalo nikakvo uzbuđenje. Još prije kratkog vremena bilo je dovoljno da iz polupraznog autobusa vidim na ulici zgodnu žensku figuru i uzbuđenje je dolazilo momentalno.

Izgleda da je starost došla neprimjetno, lako, eto tek tako ….