Bok svima!

Evo, da se samo nastavim na prošli post: Hvala svima koji ste čestitali prvi rođendan ovoga bloga, a ujedno i svima koji ga uvijek iznova posjećuju i barem malo se zadrže ovdje. Sjećam se trenutka kad mi je Luka objavio jedne studene noći kako je otvorio blog i pitao me bih li mogao napisati što sutra za njega. Kako bi nečega bilo gore, nabrzinu sam napisao priču i objavio je. To je bila moja prva i jedina priča objavljena na ovome blogu...

Kada samo pomislim što se sve promijenilo u posljednjih godinu dana, što sam sve radio, jeo, čitao, slušao, gdje sam bio i kakvim raspoloženjima sam gnjavio ostale te kakve sam svoje misli, a napokon i sjećanja pisao ovdje, shvaćam kako je godina dana mnogo vremena. Ali ipak, sve se nekako vraća na početak, jer opet sjedim za kompjuterom u dnevnoj sobi i ispisujem ova slova u nadi da će ih netko pročitati. Shvatio sam kako mi je ovaj blog zapravo bio svojevrsna "terapija za živce", i kad sam imao nešto za reći, pa iako u potpunosti nevažno, uvijek je na "Vjetrovitom" postojalo mjesto na kojemu bih to mogao zapisati. :-)

I, na kraju, zabavno je upoznavati nove ljude. Stvarati nova prijateljstva i jednostavno voljeti nečiju kosu, ukus u glazbi ili pak jednostavnost. Nikad ne znaš s kim se možeš zapričati, a da niti ne primijetiš kako je vrijeme brzo prošlo, ili s kim ćeš po prvi puta otići u kafić okružen knjigama. I što je najbolje, ovo mjesto mi omogućuje još bolje upoznati osobe koje svojim mislima pokreću svijet, a koje ionako vidim gotovo svaki dan (što mi, vjerujem, nikada neće postati dosadno).

Hvala vam još jednom svima!

;-) Boris

________
Fotografija: Za ovaj post, pošto se vraćam na sâme početke, odlučio sam iskoristiti fotografiju kišnih oblaka Montane koju je Luka koristio u početku kao sliku za blog. Zove se "Rain Clouds Looming Over Forest", a snimio ju je (pretpostavljam isto tako jednog kišnog popodneva) fotograf David Stoecklein...

Napisano u 23:26 sati.

komentari (50) ... ispis ... link