Vjetrovito

Evo malo i mene nakon dugo vremena. Nisam pisao u posljednjih tjedan dana zato što mi se jednostavno nije dalo. Ne znam je li mi nešto nedostaje u prehrani ili što god drugo, ali stalno mi se spava. Jučer sam se probudio u jedanaest, otišao u školu, vratio se, otišao spavati u deset navečer i probudio se danas u deset. Jučer sam isto tako zaspao u tramvaju, a danas kod bake na ručku (mislim, ne za stolom, već poslije kad sam gledao televiziju.)

Htio bih si kupiti koje mnoštvo knjiga, ali nekako nikada ne uspijevam. Zato jedva čekam Interliber. Luđački puno namjeravam potrošiti. Mislim, ipak to je sajam knjiga. Nadam se kako Školska knjiga neće opet doći s romanima Marije Jurić-Zagorke koje nikada neće objaviti. Užas.

A ni raspoloženje mi nije bogznašto u zadnje vrijeme. Tako sam nekako samotan i najradije bih se zatvorio u sobu i buljio u strop, samo da me nitko ne smeta i ne gnjavi. Htio bih raditi nešto samo za sebe, ali uz školu nemam vremena. Sad preko praznika, nadam se, pročitat ću do kraja "Anu Karenjinu" koju (sjećate li se?) čitam još od kraja ljeta. I još jednu drugu knjigu za koju se odlučim. Inge me zaintrigirala za "Parfem" Patricka Süskinda.

Osim toga, poput nekakve utvare šećem školom, u nadi da neću naići na nekoga tko bi sa mnom zapodjenuo neki dosadni i naveliko proširen razgovor koji bi me ionako samo više iznervirao nego što bi me smirio. Postoji, ipak, nekoliko ljudi koji me smiruju i s kojima volim svaki dan pričati. Pričao bih o knjigama, a nekako nemam vremena niti za to. Ako me vidite kako spavam u tramvaju, nemojte me buditi...

Trebao bih zapravo biti sretan jer od petka je u našu obitelj ušao novi život. I jesam sretan. Samo mi je žao što to ne mogu u tolikoj mjeri pokazati u kolikoj bih htio.

Mislio sam da će me proći, ali vidim kako ipak neće.

Tamo gdje sam nekada bio doma, sad je postalo neko drugo mjesto--
I nije radi čaše, već zbog načina...

Boris
________
*Fotografija: Zove se "Abandoned Room", a snimila ju je engleska fotografkinja Sheona R. McCaig.

Pozdrav svima!

Nešto sam opet, kao u i uvijek, čeprkao po stranicama od Algoritma i naišao na nekolicinu zanimljivosti koje su me obuzele na nekoliko minuta, a sada sam ih spreman podijeliti s vama.

DsK je jednom u jednom od svojih mnogobrojnih postova pisala o knjizi Stephenie Meyer koja se zove Twilight. Ja sam si mislio sto godina trebam li ju kupiti ili ne, dok na kraju to nije ostalo samo na ideji. No sada, kada sam uhvatio nešto Algoritmovih planova za objavljivanje u budućnosti (ove godine još, mislim), shvaćam kako je i među njima ta tajanstvena, ali odlična knjiga (jer ako DsK tako kaže, onda jest) i izlazi u hrvatskom prijevodu kao Sumrak. Tako sam sretan zbog toga... :-D Naslovnica koju su u Algoritmu preuzeli s izvornog britanskog izdanja me podsjeća na onu od britanskog izdanja "Koraline" Neila Gaimana.

Zatim sam shvatio kako Algoritam uskoro objavljuje početak nove biblioteke koja u mnogočemu podsjeća na onu "Zlatko Crnković vam predstavlja", samo što će ova biti naziva "Andrea Zlatar vam predstavlja". Što je najbolje, također se i u njoj nalazi knjiga za koju sam se dugo dvoumio trebam li ju kupiti na engleskom. Sada vidim da će izdaći hrvatski prijevod i to tvrdih korica, što me veoma razveselilo. Radi se o knjizi Andreje Levy naziva Mali otok (eng. Small Island).

Nova Laurie R. King s knjigom "Dvori pravednosti" i čak hrvatski prijevodi dvije knjige Guya Gavriela Kaya će ugledati svjetlo dana u Algoritmu uskoro.

Još je uskoro i Interliber, koji će se ove godine održati od 7. do 11. studenog, mislim. Naravno, kao i uvijek, na Zagrebačkom velesajmu.

Jedva čekam...

Veselo!
;-) Boris

________
Ilustracija s knjige "Sumrak" Stephenie Meyer je preuzeta s izvornog britanskog izdanja, dok je ilustracija s knjige "Mali otok" Andreje Levy djelo Nenada Martića.

P. S. Hvala svima koji su ispunili anketu u prošlom postu. Dobio sam pet, samo zbog vas! Hvala, hvala, hvala! :-D

Ovako: Radim anketu za sociologiju i zato vas molim da odgovorite u komentarima na ovih pet pitanja, možete i anonimno...

1. Koliko godina imate?

2. Kada se ujutro u prosjeku ustajete?

3. Kada navečer u prosjeku idete spavati?

4. Koliko šalica kave i čaja dnevno popijete?

5. Koliko sati dnevno provedete na poslu ili u školi?

H v a l a ! ! !
;-) Boris

Nisam nikada razmišljao toliko o sebi, dok nije do mene došla razredna bilježnica od Ivana u kojoj svi pišu o svojim svjetovima. Listao sam bilježnicu i čitao ono što su drugi napisali, sve dok nisam na kraju došao i do Lukinog solilokvija. Ljudi su pisali pjesme unutra, lijepili drage stvari (kao što su potpisi nogometnih zvijezda i svoje slike iz djetinjstva te slike sebi dragih osoba). Koliko slika bih ja unutra morao zalijepiti da uspijem prenijeti svoj svijet? pitao sam se. Sve me zajedno podsjetilo na Ramirezovu pjesmu "Iste cipele", iako zapravo riječi te pjesme nemaju nikakve veze s ovom bilježnicom. Ali ima nešto sjetno u njima, zar ne? Tada sam shvatio kako volim tu ideju, jer mi omogućuje da na određena putovanja krenem, barem dio puta, s nekime tko ima iste ili slične ciljeve, biti suputnik...

Ja sam još uvijek u šoku i ne shvaćam kako se moglo dogoditi da me pitao logiku i da sam još, k tome, dobio pet iz logike. A profesor je jedan od najtežih iz škole. Sad me frka da se sutra ne probudim i shvatim kako srijede još nije niti bilo... :-D

Ovaj... spavam u posljednje vrijeme! Prijepodnevima se ne mogu ustati iz kreveta, a napokon, kad se vratim iz škole, pak ne mogu ići odmah učiti. A nakon večere mi se zaista ne dâ pa sam za kompjuterom. Osjećam se kao da mi treba neki vjetar da me otpuše daleko da me više ne vide, a pogotovo ne čuju jer ne mogu prestati pričati kad počnem... He he...

Kada sam prošli tjedan napokon uspio predahnuti, odlučio sam da ću pred drugima izgledati sretan, kakvog god raspoloženja bio. Mislim, nisu ljudi krivi... A i sretan sam sada. Zasada, zapravo.

Sutra možda bude druga priča...

Znate već kako je s tim školskim životom. :-)

Uživajte!
;-) Boris

________
Fotografija: Neka Martina iz Njemačke, koja se na DeviantArtu javlja kao whitestar98... A fotografiju je prikladno nazvala "Trees 2", iako ih zapravo ima čak četiri! :-D

Bolje mi je. Mislim, opet sam onaj stari. ;-)

Uglavnom, u školi je super. Samo da se javim. Radim na tisuće projekata odjednom, a uvijek kada se toga nakupi, malo me zanese osjećaj kako nemam svoj život. Pa sam zato odlučio imati što više projekata koji se tiču izravno mene, a ne nekoga drugoga. Tako da i ovaj blog neću tako mnogo pisati. Pogotovo ne tijekom tjedna, kad na jedvite jade smognem malo vremena za sebe.

A to vrijeme za sebe je najčešće kod mene vrijeme za spavanje.

Ovaj... vidio sam novu knjigu koja mi se čini odlična. Još ju nisam kupio jer štedim za izlet u Beč, ali budem s vremenom. To je od nekog tajanstvenog čovjeka imenom G. W. Dahlquist. A knjiga je zanimljivog imena "The Glass Books of the Dream Eaters". I objavljena je u jednom svesku ili u deset svezaka (svaki sadrži po jedno poglavlje), možete odabrati. :-D Čak na internetu ima prvo poglavlje ako vas zanima. Meni se čini kao savršena gotička priča prepuna groteske, horora, ljepote i jezivih atmosfera. Baš kako volim. To valjda izbija moja tamnija strana na površinu u posljednje vrijeme...

Ali kad ja to kupim, više neće biti fora jer već će izaći nešto novo. Tako je to s književnošću.

To sam ja danas bio u Algoritmu pa sam malo pod dojmom. Vidio sam kako imaju "The Poe Shadow" Matthewa Pearla (koji je napisao "The Dante Club") i "A Spot of Bother" Marka Haddona (koji je autor knjige "The Curious Incident of the Dog in the Night-Time") u tvrdim uvezima i kako im je došao meki uvez s lijepom, novom, nestjuartohajgartovskom ilustracijom "Gentlemen & Players" Joanne Harris...

Eh, da... Nova knjiga Joanne Harris će izaći u izdanju Doubledaya tvrdih korica 7. svibnja sljedeće godine i zvat će se "The Lollipop Shoes". Naslov mi i nije baš nešto, ali koga briga kad ta knjiga ima za glavni lik jednu, jedinu i neponovljivu Vianne Rocher. Sada ona ima dvije kćeri (sjećate se?), Anouk i Rossette i nalazi se u Parizu, u Montmantreu. U njihov život počinje se polagano upletati netko mnogo bliži Vianne nego što je ona u početku mislila. Iako su mediji većinom razglasili ovaj roman kao nastavak "Čokolade", Joanne mi je rekla kako to nije nastavak, već samo sadrži neke iste likove. Osim toga, rekla mi je kako će nova priča biti zaista u mnogočemu mračnija od prethodne s Vianne, da neće uplitati Crkvu u radnju toliko i kako ju još nije niti dovršila. Ali nada se da hoće...

A dobro, neću vam više dosađivati... :-)

________
Fotografija: "The Sad Poem of a Dead Stair" od Davida Preissela. Lijepa je, kaj ne? :-D

Dugo nisam ništa pisao. Ne znam zašto. Valjda zato što sam se u posljednje vrijeme posvetio sâmom sebi. I to je dobro djelovalo na mene.

Barem poslije prošlotjedne depresije. Više nisam živio svoj život. Ono što sam sanjao postajala je stvarnost, a stvarnost je poprimala neobične oblike prepune rupâ u sjećanju. Znalo mi se dogoditi da se nešto dogodi, pa ja navečer sanjam nastavak i pričam sutradan prijateljici iz razreda kao da se to stvarno dogodilo. Već me nekoliko puta podsjetila kako se to nikada nije dogodilo i ispričala mi istinit, stvaran završetak pojedinog događaja, stvari kojih se ja jednostavno ne mogu sjetiti. Bio sam izgubljen.

I u četvrtak prošli tjedan više nisam mogao izdržati.

Poludio.

Zatim sam se posvetio sebi. Priče koje su mi se gomilale u glavi tražile su izlaz. I sada mrtve leže negdje u mojoj podsvjesti.

Nakon subote, nakon još jednog druženja s Lukom, Babom i D. iz bivšeg razreda, osjećao sam se puno bolje. Sada me samo svi trebaju ostaviti na miru. Da ništa ne traže i ne žele, jer i ovo što mi se do sada nagomilalo ne uspijevam napraviti na vrijeme.

(DsK, ova posljednja rečenica za tebe ne vrijedi.)

Uglavnom, sada sam u redu. Sve je na mjestu. I imam vremena za sebe, napokon.

Uživam!

;-) Boris

________
Fotografije: Prva je se zove "Not alone...", a snimio ju je Marcin Jagiellicz. Druga je od Maje Homen, a zove se "Alone In The Eye Of The Storm". Nadam se da vam se sviđaju! ;-)