Vjetrovito

Tijekom ovog vrućeg poslijepodneva odlučio sam nazvati Vinku za onaj sladoled koji je jednom prilikom spomenula na ovom blogu. Ali ona je rekla kako je slobodna tek od četvrtka, pa smo se dogovorili za tada. No, ipak, pozvala me na svoju koreografsku predstavu u starom kazalištu Trešnja ovdje, nekoliko stanica dalje od Ljubljanice. Možda i ne tako blizu, ali unatoč i vrućini, odvažio sam se otići jer ipak Vinka je moja životna inspiracija. :-P

Došao sam petnaest minuta ranije, ali kako je bilo vruće, odlučio sam otići u trgovinu po neko hladno piće. No, nisam našao nikakvu trgovinu i odlučio sam poći jer bih u suprotnom zakasnio. U hodniku, odnosno čekaonici kazališta je bilo prevruće, ali čim smo ušli u dvoranu, bilo je sasvim cool. Recimo da je glazba od početka do kraja bila savršena i recimo da su plesni pokreti jedne zaista zanimljive prirode, sve to zajedno ne može nadmašiti glazbu koju unutar sebe osjećaju djevojke koje su to izvodile. Jer gotovo da su se stopile s osjećajem i pokretale nekom nevjerojatnom snagom. Sve točke, od prve do posljednje, bile su toliko intenzive za gledatelja da je svatko od nas u publici mogao osjetiti barem jedan malen dio prenesene energije s pozornice. :-)

A Vinka - nju posebno moram pohvaliti. Njeni pokreti toliko su nezamislivi da ju jednostavno morate vidjeti. Usudio bih se reći kako je nastupala u najviše točaka od svih prisutnih. Iako moram priznati kako je ovo skroz novi doživljaj, isto tako moram potkrijepiti time kako mi se sve zajedno veoma svidjelo. Uglavnom, svaki detalj bih htio izričito pohvaliti, bez ikakvog okolišanja, jer u cjelini je bilo gotovo savršeno, a pogotovo, podrazumijeva se - Vinku.

Samo mi je žao što nisam ponio fotoaparat, tako da sada nemam nikakvih fotografija.

;-) Boris

Jučer sam bio dovršio čitanje "Ponosa i predrasuda" Jane Austen. I zato nisam mogao izdržati ne prekršiti dogovor s Tihanom (koja je ujedno otišla i na more) da ćemo zajedno gledati film. I tako sam s Lukom napokon pogledao film. Sada sam trenutačno u nekom stanju neuravnoteženosti između vremena romantizma i modernog doba, želeći otići tamo i nastaviti život pred krajem osamnaestog stoljeća.

Priča
Za one koji ne znaju kako priča ide, sve započinje time kako niti jedna od djevojaka iz obitelji Bennet nije udana. A gospodin Bennet već je veoma star, i nakon njegove smrti imanje ne može pripasti njegovim kćerima, već prvom najbližem muškom rođaku. Naime, to je gospodin Collins, niski čovjek, laskav samome sebi. Upravo u to vrijeme, u mjesto se doseljava stanoviti gospodin Bingley, potencijalni zaručnik jedne od gospođica Bennet. Njegovu pažnju posebno privuče Jane, najstarija od sestara. S njim je ujedno došao i gospodin Darcy. Veoma gord i ponosan u očima stanovnika tog malenog mjesta. I dok se predrasude o ljudima miješaju s ponosom, isto tako se razum poremećuje osjećajima. :-)

Knjiga
Čitao sam izdanje Jutarnjeg lista, znate, onu malenu knjigu smeđih korica koja se kroz tjedan dana mogla kupiti uz novine. Prijevod nije baš najsjajniji, ali je u svakom slučaju najbolje što mogu trenutačno dobiti. Čak mislim kako i nije bilo lektora prilikom tiskanja, ali ostavimo sad to. Stil pisanja Jane Austen me u potpunosti zadivljuje, iako su joj rečenice ponekad stvarno zbunjujuće. No pripisat ću to književnim ustaljenim načinima s kraja osamnaestog stoljeća. Zanimljivo je da knjiga isto tako sadrži i mnogo misli feminističke prirode, a koje su tako normalne ljudima danas. Naime, izričito se napada ideja da bi imanje mogao naslijediti gospodin Collins, a Jane Austen u liku Elizabeth Bennet ne shvaća zašto imanje isto tako ne bi moglo pripasti i bilo kojoj od gospođica Bennet. Također, scena u kojoj se Elizabeth pritivi braku s gospodinom Collinsom je za to doba najvjerojatnije bila jedan od razloga toga što se Jane Austen nije nikada potpisivala svojim pravim imenom na vlastita djela. Sve u svemu, tih tristotinjak stranica knjige sam uspio pročitati s izrazitim zanimanjem i, usudio bih se reći, s nevjerojatnim nadahnućem za običaje, ljude i društvene pojave devetnaestog stoljeća. Ajme, koja rečenica - vidi se da je na mene očito utjecala knjiga. :-D

Film
Film me osobito nadahnuo za ovaj post. Sve je u njemu gotovo savršeno. Drago mi je što se izbjegla zamornost koju bi obično imali filmovi koji bi se bavili radnjom iz toga doba. Također mi se sviđa izbor glumaca. Keira Knightley (koja glumi Elizabeth Bennet) je jednom prilikom rekla kako je njoj lik kojega glumi oduvijek bio najdraži lik iz književnosti. Tu istu glumicu mogli smo vidjeti i u filmu "Zapravo ljubav". Dok, naprotiv, na Matthewa Macfaydena (koji glumi gospodina Darcyja) nisam nikada u životu čuo. No, odlično je odglumio Fitzwilliama Darcyja, odavajući sklonost njegovoj prirodi, i on je također izjavio nešto u korist svoga lika: "Dok bi ga neki nazvali arogantnim, uštogljenim i nadmenim, ja kažem da je on samo neshvaćen." Pojavljuje se i Judi Dench, u ulozi Lady Catherine, te mnogi drugi glumci, uključujući i Jenu Malone, Donalda Sutherlanda, Toma Hollandera i ostale.

Glazba
Ipak, ono što me se najviše dojmilo iz filma bila je upravo glazba. Skladao ju je Dario Marianelli, u savršenom duhu romantizma. Sa soundtracka mi je prva skladba, "Dawn", neupitno najbolja, i naslovna skladba cijeloga filma. Dok drugo mjesto uvjerljivo drži "Georgiana", skladba koju čujemo kad Elizabeth dođe u Pemberley i čuje sestru gospodina Darcyja kako svira glasovir. Također mi je odlična skldba na koju su gospodin Darcy i Elizabeth plesali na balu u Netherfieldu, a zove se "A Postcard to Henry Purcell". Nekako mi je ostalo u sjećanju da smo najvjerojatnije skladbu slične teme slušali i na glazbenom...

Sve u svemu, ja sam očito zadivljen. I obavezno pročitajte knjigu. Ako ne to, onda barem pogledajte film ukoliko već niste. Jučer sam baš pričao s mamom i rekao joj da bih volio za sljedeći maskenbal jedno takvo romantičko odjelo u kojem bih mogao doći u školu...

Ona: "Znaš dobro da nemam endlericu!"

Ajoj.

;-) Boris

Era il giorno ch'al sol si scoloraro. Danas je bilo tako sparno. Vrućina se priljepila u dugim mutnim jezicima za gradske pločnike i ceste da se nije moglo izaći van. Kad se izađe van, gleda se u valovima kroz zrak, a nenadana želja za vodom je isto tako neizbježna. Per la pieta del suo factore i rai. Čak niti knjige ne mogu čitati dok je ovako vruće. Trudim se barem svoju sobu održati što hladnijom, i to mi začudo donekle i uspijeva. Nije sada da se ja žalim što je ljeto, nego je jednostavno prevruće da bi moje moždane vijuge pošteno radile. :-)

Luka i ja smo se, kao i svako jutro sad preko praznika, danas dosađivali, sve dok nisu došli ljudi tu kod nas. Prvo je došla Mia. Vidjeti naš novi stan. Veoma joj se svidio, rekla je. I nakon klafranja dostojnog nas troje, odlučili smo joj dati u ruke Lukinu gitaru. Shvativši kako je prevruće u dnevnoj, tada smo se prebacili u moju sobu (u koju najvjerojatnije nikada ne ide izravno sunce), i svirali klavir. Ugođaj je bio potpun tek kad se Mia prihvatila klavira i odsvirala "Mjesečevu sonatu", izravno iz nota, što je za mene nezamislivo u normalnom tempu izvesti. No, ona je to uspjela. I stvarno sam počašćen što je svirala na mom klaviru. Isto kao i Tihana prije nekoliko dana. :-D

Zatim su negdje sat vremena kasnije došli Tony, Klio i Baba. Napokon su se udostojili dovući i provesti s nama jedno lijeno vruće ljetno poslijepodne, ma koliko dosadno bilo. Ali, meni barem, uopće nije bilo dosadno. Napričali smo se kako nismo cijele godine. I pohvatali jedni druge, što je jako teško kad smo se svi porazbacali po gradu i po različitim srednjim školama. Samo šteta što Shakespeare nije mogla doći, jer je imala praksu pa se vratila umorna doma i morala skuhati ručak. :-P

No, bilo je lijepo i nadam se kako ćemo jednom opet ponoviti ovakvo druženje. Napokon, Baba se sâma pozvala za nekoliko dana ovdje. Valjda joj se toliko svidjelo... Ustvari, mislim kako ćemo ju Luka i ja nekako u četvrtak odnegdje pokupiti. Samo mi još nije jasan plan u detalje. To nešto ona i Luka kemijaju. :-D

Dakle, uživajte ljudi!
;-) Boris

________
P. S. Stihovi su od Petrarke. Iz trećeg njegovog soneta u "Kanconijeru". :-)

Današnji dan mi je bio obilježen bliskoistočnim jezicima, pojmovima i kulturom. Naime, čitao sam Goniča zmajeva Khaleda Hosseinija, i tom knjigom počinje moj ljetni maraton književnih recenzija. Već je prije Luka čitao tu knjigu, ali on ima Bloomsburyjevo englesko izdanje, dok sam ja čitao ono Algoritmovo na hrvatskom jeziku koje mi je posudila V.

Moram priznati kako Afganistan nikada nisam smatrao nekada mirnom zemljom. Za mene je to uvijek bilo bliskoistočno područje sukoba i ljudskih nemira. No, zahvaljujući ovoj priči, vidim kako je ta ista zemlja nekada svijetu odavala sasvim drugačiju sliku o sebi, lijepu sliku. Sve započinje pripovijedanjem Amira, sina nekadašnjeg kabulskog velikodostojnika. Njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno veseljem i spokojnošću, te samo povremenim i uobičajenim dječačkim problemima. Njegov osobni sluga Hasan, kojeg je on ujedno smatrao i prijateljem, vjerno ga je pratio i imali su zajedno krajnje veselo djetinjstvo. No, sve se promijenilo jednog studenog zimskog jutra 1975. godine, kad je Amir postao ono što jest sada.

Hasan i ja smo se kao djeca penjali po jablanima na kolnom prilazu očeve kuće i dodijavali susjedima bacajući krhotinama zrcala odraze sunca u njihove domove. Sjedili bismo jedan nasuprot drugome na paru visokih grana mašući bosim nogama, džepova punih duda i oraha. Naizmjence smo uzimali ogledalo jedući plodove duda, gađajući se njima, hihoćući se i cerekajući. Još uvijek vidim Hasana na onom stablu dok sunce kroz lišće treperi na njegovu gotovo savršeno okruglom licu, nalik na kinesku lutku izdjeljanu od tvrda drva - spljoštena, široka nosa i kosih, uskih očiju, poput listova bambusa, očiju koje su, ovisno o svjetlu, bile zlatne, zelene, čak i safirne. Još mu vidim sitne, nisko nasađene uši i onu isturenu odrezanu bradu, mesnati nastavak koji kao da je nehotice dodan. I rascijepljenu usnicu, lijevo od filtruma, gdje se kineskom lutkaru zacijelo omaklo oruđe ili se jednostavno umorio i postao nemaran.

Ova predobra priča, kao i mnoge prije nje, razrađuje temu prijateljstva i izdaje, sinova i očeva - ali opet na jedan sasvim drugačiji način. Priča o osobnom prokletstvu vrzma se u rukama čitatelja poput pčele kojoj je otkinut žalac i koja je kasnije privezana za konac, baš kao što su to nekada davno činili Amir i Hasan. Biti odan nekada se možda zaista i ne isplati, ali u tome je bit prijateljstva kao onoga što pokreće nas ljude da nastavimo biti ono što jesmo. Osvrnite se uokolo - možda je upravo netko za vas spreman učiniti sve, a da vi to i ne znate. Znam da možda kasnim s recenzijom, ali ukoliko još uvijek niste pročitali knjigu, učinite to. Jer ta ista knjiga možda će stvoriti i vama sasvim novi i neočekivani svijet vlastitoga stava prema međuljudskim odnosima te sukobima u kojima zapravo nema niti pobjednika niti gubitnika, već samo masa onih koji su pretrpjeli posljedice ljudske gluposti.

;-) Boris

________
P. S. Moram još jednom pohvaliti Algoritam, odnosno Marka Kovačića na predobrom prijevodu, kao i Nenada Martića za savršenu ilustraciju kako na naslovnici, tako i onu koja je trebala biti prvotna, unutar korica.

Jeste li primijetili kako su jagode u zadnje vrijeme čudne? Ja sam neki dan kupio na Ljubljanici jagode od žene koja ih je prodavala po jeftino ispred tramvajske stanice na okretištu. I kad sam došao doma, shvatio sam da to zapravo nisu jagode. Mislim, jesu, ako se pod jagode smatra veliko voće puno vodenog soka koji ima onoliko okusa po jagodama koliko i Jana od jagode. :-P Ne znam što je gore - dobiti takve koje su pune vode ili one koje u sebi imaju ništa drugo nego zrak. Da, istina. Tako su napuhane da se sve mesnato odvojilo od srži ploda... I onda još nađem jagodu s aftom. Poželite li ikada jesti takvo što? S druge strane, one jagode koje se prodaju na okretištu Črnomerec su predobre. Pune okusa, izvorne i bez previše kemijanja uokolo. Odmah na prvi pogled se vidi kako su dobre. :-D

Ovaj je bio kratak. I ponosim se na svoju fotografiju jagoda. :-)

Puno pozdrava,
;-) Boris

Kako svi pišu o kraju školske godine, i kako je u školama sve užurbano i uzburkano, te nadasve nemoguće zgusnuto, tako sam ja odlučio napisati post o onome što ću raditi nakon srijede, kad škola završava. Dobro, barem jedan dio. A to je što se tiče čitanja knjiga. Namjeravam ih doista mnogo pročitati. :-D

Već jako dugo (od zimskih praznika) nisam čitao ništa od Joanne Harris. A od tada sam si kupio dosta njenih knjiga. Prva na popisu je "Gentlemen & Players", koju do sada zbog školskih obaveza nisam uspio pročitati, a stigla je prekasno da bih ju pročitao tijekom zimskih praznika. Zatim "Jigs & Reels", koja je zbirka priča i iz koje sam pročitao najviše dvije do tri priče. Kupio sam si i neke njene knjige koje imam, samo ovoga puta na engleskom jeziku, tako da ih mogu ponovno čitati (jer u suprotnom, ne znam zašto, ne mogu ponoviti čitanje) - to su "Chocolat", koju sam zadnji put pročitao u osnovnoj u osmom razredu, i "Five Quarters of the Orange", koja je meni osobno najostvarenije njeno djelo.

Zatim moram spomenuti neke knjige koje sam si već odavno kupio, ali ih nikako nisam uspio pročitati. To je, na primjer, "The Shadow of the Wind" Carlosa Ruiza Zafóna. Toj skupini isto tako pripadaju i "Pod suncem Toskane" Frances Mayes i "The Lady and the Unicorn", srednjovjekovna francuska priča Tracy Chevalier. O Alexanderu McCallu Smithu da i ne govorim. Od njega su mi ostale nepročitane knjige "The Kalahari Typing School for Men", "The Full Cupboard of Life" i "In the Company of Cheerful Ladies". A uvijek si nekako mislim kako ću sljedeće ljeto ja prionuti na J. R. R. Tolkiena, i nikako. Ali ovo ljeto stvarno hoću (bezuspješno se pokušava uvjeriti). Od njega nisam pročitao (a imam) knjige "Dvije kule", "Povratak kralja" i "Hobita".

Od klasika, a i toga mora malo biti, pročitat ću "The Woman in White" Wilkieja Collinsa, "Anu Karenjinu" Lava N. Tolstoja (zato što ju imamo za lektiru sljedeće godine pa da to ne moram čitati tijekom školske godine) i "Ponos i predrasude" Jane Austen. Od posljednje, film nikako da pogledam pa sam odlučio jednom kad pročitam, pogledati zajedno s Tihanom. ;-) Isto tako, nisam uspio pogledati do kraja film "Što je muškarac bez brkova", pa ću istoimenu knjigu Ante Tomića pročitati i tek onda pogledati film. Iz tog posljednjeg pohoda na zagrebačke knjižare, potječe i "Uho, grlo, nož" Vedrane Rudan, "Skroviti vrt" Luke Paljetka i "Harmonia Caelestis" Pétera Esterhászyja. Mnogi su mi govorili kako Vedranu Rudan jednostavno ne mogu čitati, ali ja baš želim. :-D

Iz raznoraznih rođendana, na poklon od Tihane, maleXire i V. sam dobio na engleskom "The Dante Club" Matthewa Pearla, što ne mogu dočekati da pročitam. Također smo Luka i ja V. kupili "Goniča zmajeva" Khaleda Hosseinija, koji se opet nekako našao kod nas - što mi govori da tu knjigu trebam među prvima očima pojesti. maleXira je dobila od Iana Caldwella i Dustina Thomasona "The Rule of Four", što obavezno od nje trebam posuditi. A Tihana "Blink" Malcolma Gladwella, što zapravo i ne pripada književnosti, pa ću to negdje pred kraj ljeta malo posuditi da si čitam.

Znači, koji je zaključak? Da ja imam što raditi preko ljeta. Čak dvadeset i četiri knjige mi se svojim naslovima jednostavno nameću, ali tko zna što će još biti preko ljeta i čega ću se ja domoći. Sad sam upravo vidio kako je izašao "Klub čitatelja Jane Austen" u Algoritmu. :-D

Ako je tko pročitao koju od gore navedenih knjiga, neka se ne ustručava podijeliti svoje dojmove s nama ostalima.

A do tada, lijepi pozdrav!
;-) Boris

U zadnje vrijeme sam malo odustao od kupnje knjiga, jer sam ih ionako već previše kupio tijekom školske godine da mislim kako ih neću sve niti stići pročitati tijekom ljetnih praznika. Zato sam se malo prebacio na uredno slaganje nota koje su mi u raznoraznim oblicima i papirima različitih veličina bile porazbacane i dva fascikla. Odlučio sam one koje imam u obliku cijelih albuma posložiti na način da u svaku od onih košuljica s rupicama stavim po jednu pjesmu, zatim u jednu košuljicu naprijed naslovnicu i straga popis pjesama, te zajedno umetnem u onaj najjednostavniji fascikl koji se može kupiti u svim bojama. A one skladbe koje nemam u sklopu nekih albuma odlučio sam raspodijeliti u dva registratora - jedan za popularnu glazbu, a drugi za klasičnu. :-D

Jeste li primijetili kako ti najjednostavniji fascikli mogu biti oštri po rubovima? Prošlu nedjelju sam tako slagao note i slučajno potegnuo po rubu onog metalnog dijelića koji drži papire. Ne moram niti spominjati kako mi je za koju sekundu prst izgledao poput krune Rudolfa II. Habsburškog. Pitao sam sve žive imamo li mi flastera u stanu uopće, te mi je mama odgovorila kako nemamo. Uzeh maramicu, selotejp, i izdržalo je barem jedan dan svaki put. Sada, tjedan dana nakon, zamalo je prošlo - iako moram priznati kako, ironično, nisam svirao klavir od nedjelje!

Uglavnom, vidio sam na blogu od DsK kako je napisala jedan dio nazvan "DsK potražuje". Veoma dobro! Ovoga puta, neviđenom metodom copy-paste-DsK, odlučio sam objaviti popis knjiga notâ za kojima sam u velikoj potrazi:

1. James Blunt - Back to Bedlam
Početkom školske godine, kad mi je Tihana otkrila Jamesa Blunta, nisam niti mislio kako ću ga jednom poželjeti svirati. Naime, već početkom ove godine sam nabavio note pjesama "You're Beautiful", "Goodbye, My Lover" i "No Bravery". I što je najbolje, nije tako zamršeno za svirati. Štoviše, zvuk je predobar i mogučnost varijacija na "Goodbye My Lover" je jednostavno nenadomjestiva. No, nažalost, ja još uvijek nemam note iz cijelog tog albuma. :-( No, iz nota se može jasno vidjeti kako većinu dobrih pjesama, kao što su ove tri nabrojane, nije niti skladao James Blunt, niti im je napisao riječi. Čovjek ih samo pjeva. Ne znam što da mislim o ovome...
Popis pjesama: "Billy", "High", "Cry", "You're Beautiful", "Goodbye My Lover", "No Bravery", "Out of My Mind", "So Long, Jimmy", "Tears and Rain", "Wisemen"

2. Dario Marianelli - Pride & Prejudice
Moram priznati kako nisam nikada uspio pogledati ovaj novi film "Ponos i predrasude" do kraja. Uvijek bih zaspao. Ali nije film kriv, već toliko obaveza tijekom školske godine. Možda bi bilo bolje da sam ga išao pogledati u kinu. Ali, pogledao ili ne, osvojila me glazba iz filma koju je prigodno u duhu romantizma skladao Dario Marianelli. Luka je već nabavio i cijeli soundtrack i ponekad kad uđem u njegovu sobu, čujem kako to svira. Mirno, polagano, gotovo lebdi... :-) Nisam gledao niti onaj prijašnji film "Ponos i predrasude", ali nekako sam uvjeren kako je glazba iz ovoga novijega bolja.
Popis skladbi: "Dawn", "Another Dance", "Arrival at Netherfield", "Darcy's Letter", "Georgiana", "Leaving Netherfield", "The Living Sculptures of Pemberley", "Liz on Top of the World", "Meryton Townhall", "Mrs. Darcy", "The Secret Life of Daydreams", "Stars and Butterflies"

3. Mediaeval Baebes - Songbook, Volume I.
Kako sam čuo, u ovoj se knjizi nota nalaze sve pjesme i skladbe koje su one izvele na svoja prva dva albuma - "Salva Nos" i "Worldes Blysse". Inače, te srednjovjekovne melodije u potpunosti su me zavele i često se znam uloviti kako pjevušim melodiju koje njihove pjesme. A što je najbolje, niti ne znam tko tu knjigu izdaje, pa ne mogu reći u Algoritmu da mi ju naruče. No dobro, nadam se da ću se i ja uskoro, uz ostalo mnoštvo ljubitelja njihove glazbe, moći opustiti svirajući "Erthe Upon Erthe" ili "La Voltu". U slučaju, naravno, da netko to ima. :-D
Popis pjesama i skladbi: "Salve Virgo Virginum", "Now Springes the Sprai", "Ah Si Mon Moine", "Adam Lay Ibounden", "Foweles in the Frith", "So Treiben Wir Den Winter Aus", "The Coventry Carol", "Gaudete", "Adult Lullaby", "Veni, Veni", "Salva Nos", "Verbum Caro", "Lo, Here My Heart", "Binnorie O Binnorie", "This Ay Nicht", "Miri It Is", "Kinderly", "All Turns to Yesterday", "Love Me Broughte", "Beatrice", "Ecci Mundi Gaudium", "Waylaway", "Alba", "When Thy Turuf is Thy Tour", "Erthe Upon Erthe", "Passing Thus Alone", "La Volta", "Pearl", "Swete Sone", "So Spricht Das Leben", "C'est La Fin", "How Death Comes"

4. Harry Gregson-Williams - The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe
Film je bio predobar. Možda je veliku ulogu u tome imala i glazba. Do sada sam otkrio na klaviru samo kako se svira uspavanka gospodina Tumnusa, "A Narnia Lullaby" (ali to je više prerađeno u mom stilu; improvizirajući, a istovremeno ne gubeći glavnu melodiju), kao i mali dio pjesme, odnosno skladbe "Evacuating London"., koja svira onda kada djeca Pevensie putuju vlakom pri početku filma. Ali stvarno bih htio biti u mogućnosti odsvirati i cijeli soundtrack ako treba jer sam psihički zaista vezan za film kao i za glazbu iz njega. Ali ja to nažalost još uvijek nemam. :-(
Popis pjesama i skladbi: "Winter Light", "Can't Take It In", "Where", "Evacuating London", "Father Christmas", "Lucy Meets Mr. Tumnus", "Wunderkind", "A Narnia Lullaby"

Evo, ta četiri albuma ja tražim. Ako netko ima, neka se obavezno javi! :-D

Također mi je žao što nisu u notnom zapisu još izašli (ili neće nikada) sljedeći albumi:
1. Aimee Mann - Lost in Space
2. Rachel Portman - Chocolat (soundtrack)
3. Enya - Amarantine
4. George Winston - December

;-) Boris