Tijekom ovog vrućeg poslijepodneva odlučio sam nazvati Vinku za onaj sladoled koji je jednom prilikom spomenula na ovom blogu. Ali ona je rekla kako je slobodna tek od četvrtka, pa smo se dogovorili za tada. No, ipak, pozvala me na svoju koreografsku predstavu u starom kazalištu Trešnja ovdje, nekoliko stanica dalje od Ljubljanice. Možda i ne tako blizu, ali unatoč i vrućini, odvažio sam se otići jer ipak Vinka je moja životna inspiracija. :-P
Došao sam petnaest minuta ranije, ali kako je bilo vruće, odlučio sam otići u trgovinu po neko hladno piće. No, nisam našao nikakvu trgovinu i odlučio sam poći jer bih u suprotnom zakasnio. U hodniku, odnosno čekaonici kazališta je bilo prevruće, ali čim smo ušli u dvoranu, bilo je sasvim cool. Recimo da je glazba od početka do kraja bila savršena i recimo da su plesni pokreti jedne zaista zanimljive prirode, sve to zajedno ne može nadmašiti glazbu koju unutar sebe osjećaju djevojke koje su to izvodile. Jer gotovo da su se stopile s osjećajem i pokretale nekom nevjerojatnom snagom. Sve točke, od prve do posljednje, bile su toliko intenzive za gledatelja da je svatko od nas u publici mogao osjetiti barem jedan malen dio prenesene energije s pozornice. :-)
A Vinka - nju posebno moram pohvaliti. Njeni pokreti toliko su nezamislivi da ju jednostavno morate vidjeti. Usudio bih se reći kako je nastupala u najviše točaka od svih prisutnih. Iako moram priznati kako je ovo skroz novi doživljaj, isto tako moram potkrijepiti time kako mi se sve zajedno veoma svidjelo. Uglavnom, svaki detalj bih htio izričito pohvaliti, bez ikakvog okolišanja, jer u cjelini je bilo gotovo savršeno, a pogotovo, podrazumijeva se - Vinku.
Samo mi je žao što nisam ponio fotoaparat, tako da sada nemam nikakvih fotografija.
;-) Boris
Post je objavljen 28.06.2006. u 01:02 sati.